Prati nas

Aktivno starenje

Sad je najbolje

Kako biti sretan? Na pragu devedesete, ova žena ima odgovor

Čini se da se nemam ni najmanju želju vratiti sat 30, 40 ili 50 godina unatrag. Radije bih pritisnula ‘pauzu’ na svoj trenutni život. To je prava istina unatoč neospornoj činjenici da sam stara. Ne postarija ili vremešna već – stara.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Edu Carvalho/Pexels

Judith Viorst, autorica popularnih dječjih knjiga, svoj život nikad nije voljela više, a uskoro će napuniti 90 godina. Evo što je o svojoj sreći rekla magazinu Glamour:

“Koje vam je razdoblje u životu najdraže?” Pitali su me to neki dan. Odgovor je zabezeknuo moje ispitivače  – ali i mene. Umjesto da kažem da su to godine kad sam se prvi put zaljubila, rodila dijete ili izdala prvu knjigu, pogledala sam unazad na svoje kasne osamdesete godine i rekla: ‘Upravo sada!’


Čini se da se nemam ni najmanju želju vratiti sat 30, 40 ili 50 godina unatrag. Radije bih pritisnula ‘pauzu’ na svoj trenutni život. To je prava istina unatoč neospornoj činjenici da sam stara. Ne postarija ili vremešna već – stara.  I unatoč tome da su mnogi ljudi koje volim već mrtvi. I unatoč činjenici da su moje nadlaktice u takvom stanju da ih više nikada ne smijem pokazati u javnosti. I unatoč mnogim tjelesnim poteškoćama.

Ne radi se niti o tome da su mi svi dani sada predivni. Moja kosa se prorijedila. Ne mogu naći ključeve ili naočale. A toliko često posjećujem doktore da bih sigurno i ja zaslužila titulu da se daje doktorat za odlazak liječnicima. No ipak, sigurna sam: najbolje vrijeme nije preda mnom, nije niti iza mene, već je upravo – sada.

Iznenadila sam samu sebe mišlju da mi je najbolje razdoblje upravo ovo, pa sam odlučila doznati zašto je to tako. Također, razmatrala sam neke kvalitete i stavove koji su mi pomogli da najsretnija budem upravo na pragu 90-te. Prije nego krenem dalje, moram reći da sam ja prava sretnica. Sretnica zato što sam još uvijek udana za čovjeka za kojeg sam se udala prije 60 godina i još uvijek ga volim, iako on stalno tvrdi da može istovremeno slušati što mu ja govorim i čitati novine.

Sretnica sam i zato što je svoj mojoj djeci i mojim unucima dobro. Sretnica sam jer imam prijatelje s kojima dijelim dugu i duboku povijest. Sretnica sam jer sam nekako uspjela izbjeći napade vremena na svoje tijelo i svoj um. Također, sretnica sam i jer sam svjesna te sve svoje sreće i zahvalna sam radi nje.

Zahvalnost mi bistri um

Postoje li i stvari radi kojih žalim i radi kojih sam razočarana? Naravno da postoje. No otkrila sam da mi zahvalnost, iako zvuči kao klišej, pruža mnogo utjehe, a tako bi moglo biti i s vama. Njegovanje zahvalnosti za sve ono dobro što nam se dogodilo i bivanje svjesnim za sve one stvari kojima smo blagoslovljeni, razbistruje naš pogled na nas same, na to tko smo i koje je naše mjesto u ovom svijetu. I to nas čini sretnijima.

Ustanovila sam i da zahvalnost ima jednu malu nuspojavu. Naime, pomaže da budemo tolerantniji, manje osuđujemo, više opraštamo obitelji i prijateljima kad nas zapostavljaju ili nam idu na živce, povrijede nam osjećaje ili nas iznevjere. Često smo u iskušenju da nabrajamo sve njihove mane i promašaje i uspoređujemo ih s nama, no velika je greška to raditi. Većina ljudi u našim životima može s vremena na vrijeme biti iritantna, no, budimo iskreni, to smo često i mi sami. Kad shvatimo da i oni, baš kao i mi, trebaju mnogo prihvaćanja i oprosta, bit ćemo mnogo sretniji.

Ne plačem za proljećem, volim promjene

Kad sam bila mlađa, provodila sam jako puno vremena razmišljajući o tome što bi učinilo da se osjećam bolje i koje bi to bile čudesne okolnosti koje bi promijenile moj život i karijeru. No nakon nekog sam vremena shvatila da svoj život mogu primijeniti nabolje odmah sada, u ovom trenutku.

Moja knjiga ‘Uskoro devedeset’ započinje divnim citatom filozofa Georgea Santayana: ‘Biti zainteresiran u promjene godišnjih doba je puno sretnije stanje uma nego biti uzaludno zaljubljen u proljeće.’ Mislim da nam time želi reći da umjesto da opsesivno analiziramo što smo sve prije imali, ili nervozno zamišljamo što sve možemo imati, trebali bismo potražiti što nam pruža zadovoljstvo, značaj i užitak upravo sada, u godišnjem dobu u kojem smo se zatekli.

Bojim se da neki ljudi pretpostavljaju da su stariji ljudi obuzeti zavišću prema mlađima. Za mene, to ne može biti dalje od istine. Svoju listu stvari radi kojih mogu biti sretna u starijoj dobi iz dana u dan povećavam: mogu nekome ponuditi pomoć, biti mu mentor, vodič mlađim generacijama. Umjesto da budem zvijezda predstave (uostalom, to sam već obavila), mogu svoje znanje podijeliti s drugima i pomoći im da sami zasjaju. Prije nego ste to pokušali napraviti, ne možete ni zamisliti koliko vam zadovoljstva to može donijeti. Jer mi imamo svo to znanje, iskustvo, spoznaju… No slušaju li nas naša djeca? Vjerojatno ne. Ali mogla bi nas poslušati nečija tuđa djeca koja možda žude za vodstvom, pomoći i savjetom.

Smijem se

A ako baš sve propadne, imam za vas jedan mali savjet: smijte se! Iako sam se često u životu oslanjala na smisao za humor kao na jedan od navrjednijih mehanizama za preživljavanje, trebala su mi desetljeća da se naučim smijati u lice nedaćama. Tek nakon što sam plakala, prigovarala i proklinjala, naučila sam vidjeti humor u stvarima koje su bila prava apokalipsa.

Ovih dana ne podsjeća me baš puno toga na kraj svijeta. Uostalom, dani su mi prevrijedni da bih ih trošila na zanovijetanje i okrivljavanje. Sada mi smijeh dolazi lakše i češće jer bila bi doista šteta da u svojoj devedesetoj propustim sve radosti koje donosi zima.”

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP