Prati nas

Mozaik

Zabavno i zdravo starenje: Život u zajedničkom kućanstvu poput ‘Zlatnih djevojaka’

Baš kao što je potrebno čitavo selo da se podigne dijete, potrebno je i čitavo selo da se brine o starijim osobama. Upravo zato, organiziranje stanovanja po uzoru na popularnu seriju „Zlatne djevojke“ sve je popularnije. U takvim kućanstvima, ljudi zajedno kupe stan ili kuću i dijele sve troškove, obaveze i kućanske poslove.

Objavljeno

|

The Golden Girls

Obično nam govore da ćemo, imamo li djecu u koju smo uložili vrijeme, novac i ljubav, izbjeći usamljenost pod stare dane. No istina je da za tako nešto djeca nisu garancija, piše New York Times.

Podaci iz posljednjeg popisa stanovništva pokazuju da otprilike 85 posto Amerikanaca iznad 50 godina ima djecu. Pa ipak, 43 posto starijih ljudi osjećaju se usamljeno, pokazala je studija Sveučilišta Kalifornija. Neki idu tako daleko da usamljenost nazivaju pravom zdravstvenom krizom; drugi upozoravaju da je usamljenost pogubnija za zdravlje čak i od pretilosti. Istraživanja pokazuju da je među starijim osobama usamljenost pretpostavka za kasnije lošije zdravlje i raniju smrt.


Napokon počinjemo uviđati da, baš kao što je potrebno čitavo selo da se podigne dijete, potrebno je i čitavo selo da se brine o starijim osobama. U nekim slučajevima, to selo uključuje i odraslu djecu. 2015. istraživanje Centra Paw ustanovilo je da 58 posto ljudi pomaže starijim roditeljima oko kućanskih poslova i ostalih obaveza.

No bilo bi pogrešno pretpostaviti da će odrasla djeca uvijek biti ovdje da se brinu za sve stariju populaciju, pogotovo s obzirom na činjenicu da je u porastu i broj starijih osoba koje nemaju djecu ili obitelj na koju se mogu osloniti. Izvješće AARP-a iz 2015. pokazalo je da omjer potencijalnih obiteljskih njegovatelja i skrbnika –  onih u dobi između 45 i 64 – i osoba starijih od 80 godina, opada. 2015. na svaku osobu stariju od 80 godina došlo je 6,8 potencijalnih njegovatelja, no do 2015. godine očekuje se da će taj broj pasti na tri ili čak jedan.

Život u seniorskim zajednicama

Zbog svega navedenoga, sve više ljudi traga za nekim drugim kreativnim rješenjima. Jedna 41-godišnja učiteljica ovako je to opisala: “Razgovarala sam sa svojim prijateljicama koje također nemaju djecu. Palo nam je na pamet da bismo mogle živjeti zajedno.”

Čini se da ima nešto u toj ideji. Organiziranje stanovanja po uzoru na popularnu seriju “Zlatne djevojke” sve je popularnije. U takvim kućanstvima, ljudi zajedno kupe stan ili kuću i dijele sve troškove, obaveze i kućanske poslove. Cimeri također pomažu u borbi protiv usamljenosti i smanjuju troškove života. Za razliku od tradicionalnih stambenih zajednica, takvi se stambeni prostori nalaze u istom susjedstvu kao i kućanstva mlađih ljudi i povoljnija su nego život u domu umirovljenika ili sličnoj zajednici.

Kao u studentskom domu

Kao što je navedeno u članku objavljenom na portalu Realtor.com, “oni koji se odluče na takvu umirovljeničku zajednicu, žive kao da su ponovno na fakultetu, samo što su 50 ili 60 godina stariji i više ne piju toliko kao kad su bili studenti”.

2014. godine umirovljena odvjetnica Bonnie Moore osnovala je “Golden Girls Network”, mrežu koja spaja potencijalne cimere starije dobi, u želji da oformi stambene zajednice za seniore.

Za 39 dolara mjesečno, korisnici dobivaju mogućnost šest mjeseci pretraživati bazu podataka koja spaja vlasnike stanova s potencijalnim stanarima nad kojima se vrši i detaljna provjera. Bonnie Moore kasnije je objavila i vodič za sve one koji bi također željeli oformiti “Golden Girls” kućanstvo.

2017. godine, Udruženje sustanara (Cohousing Association) pokrenulo je novu inicijativu – “Starenje u sustanarstvu” koja ljudima pomaže osnovati ili se priključiti nekoj sustanarskoj zajednici te pruža razne korisne informacije onima koji razmišljaju o takvom načinu stanovanja.

Međugeneracijsko sustanarstvo

Još jedan model je međugeneracijsko sustanarstvo u kojemu u istom kućanstvu ili stambenom bloku žive osobe starije i mlađe dobi. Mlađe osobe starijima mogu pomoći kad je potrebno, a obje generacije profitiraju u zajedničkim druženjima. Postoje primjeri vrtića smještenih u blizini domova umirovljenika i raznih umjetničkih programa kroz koje mladi umjetnici dobivaju mogućnost stanovanja u zamjenu za dijeljenje svojih talenata i umjetnina s ostalim stanarima.

Prema izvještaju iz 2018. koje su objavili Generations United i Zaklada Eisner, 85 posto Amerikanaca je kazalo kako bi u starijij dobi i u slučaju da im treba pomoć, radije živjeli u višegeneracijskim kućanstvima nego se oslanjali samo na svoju dobnu skupinu.

Znanstvenici Sveučilišta Ohio analizirali su podatke iz 105 međugeneracijskih programa diljem SAD-a i zaključili da takvi programi smanjuju osjećaj usamljenosti i dobizam (ageizam), dok se povećava osjećaj korisnosti kod starijih osoba i empatija kod mlađih ljudi.

Još jedna studija koju su proveli zannstvenici Sveučilišta Ohio, pokazala je da 79 posto Amerikanaca smatra da bi vlada trebala uložiti u takve programe koji bi zbližavali starije i mlađe ljude. Štoviše, znanstvenici su zabilježili da bi čak 82 posto ljudi pristalo da se novac koji su uplatili u ime poreza, upotrijebi za otvaranje takvih centara.

Zanimanje za takvim oblikom suživota nastavit će rasti kako se povećava broj starijih osoba koje nemaju djecu i kako sve više ljudi otkriva korist takvog oblika življenja. Usamljenost starijih osoba je velik problem, no taj je problem rješiv. Prvi korak je da svi skupa postanemo mnogo kreativniji u pogledu načina na koji starimo i stanujemo.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP