Prati nas

Aktivno starenje

"I ja mogu trenirati"

Otvorena je besplatna teretana za osobe s invaliditetom

‘Odlučili smo prijaviti taj projekt fitnessa i teretane za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju jer smo ustanovili da je tako nešto iznimno potrebno. Naime, u Hrvatskoj oko 12 posto ljudi ima neki oblik invaliditeta.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Body building centar Veli Jože

I dok sport na televiziji obožavaju, Hrvati baš i nisu toliko entuzijastični kad je u pitanju njihova vlastita tjelovježba. No stvari se pomalo mijenjaju, otvaraju se novi fitness centri, a oni postojeći prilagođavaju se potrebama svojih korisnika.

Zanimljiva vijest stiže iz Poreča gdje je pokrenut projekt “I ja mogu trenirati” koji ima za cilj tjelovježbu omogućiti i osobama s invaliditetom te djeci s posebnim potrebama. Projekt je nastao u organizaciji Body-building kluba “Veli Jože”, partneri su Grad Poreč, Sportska zajednica Grada Poreča i Društvo invalida Poreč, a za financiranje se pobrinuo Europski socijalni fond.


Zahvaljujući europskom novcu, otvoreno je prvo vježbalište za osobe s invaliditetom koje je svojim izgledom i dostupnošću potpuno prilagođeno osobama slabije pokretljivosti. Porazgovarali smo stoga s predsjednikom Body-building kluba “Veli Jože” Daliborom Jakovčićem koji nam je opisao put od ideje do realizacije projekta.

“Mi se bavimo fitnessom i body buildingom, a imamo i natjecateljski dio, tako da možemo reći da radimo i s profesionalcima i s amaterima. Kod nas dolaze i oni koji idu na natjecanja, ali i rekreativci, tako da pokrivamo doista sve segmente. Odlučili smo prijaviti taj projekt fitnessa i teretane za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju jer smo ustanovili da je tako nešto iznimno potrebno. Naime, u Hrvatskoj oko 12 posto ljudi ima neki oblik invaliditeta, a nama je partner i Udruga osoba s invaliditetom grada Poreča. Oni broje nekakvih 400 članova. Tako da – brojka je tu!”

Projekt su za sufinanciranje prijavili u lipnju prošle godine na natječaj Europskog socijalnog fonda u sklopu programa 2014.-2025. Raspisali su ga Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku te Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. “Od 250 projekata mi smo ušli u tih 25 koji su dobili potporu i tako je krenulo. Dobili smo maksimalan iznos od milijun i pol kuna. U tom je iznosu sama provedba projekta i ovaj dio infrastrukture i nabave posebne opreme. Također, imamo i vježbalište na otvorenom i vrlo uspješno smo počeli s provedbom”, kaže Jakovčić pa nastavlja da je provedba projekta bolja od očekivanog:

“Odradili smo sad već četvrti trening. Ovim projektom je predviđeno minimalno 32 ljudi, no mi smo već u ovih nekoliko treninga premašili tu brojku pa mislimo da će konačan broj na kraju biti 50 ili čak 60 osoba s invaliditetom koje kod nas vježbaju. Mi smo već sad odradili taj cilj, a tek smo krenuli s projektom. Treninzi se odvijaju dva puta tjedno po dva sata, termini su utorkom i četvrtkom od 18 do 20 sati.”

Da bi osobe s invaliditetom mogle vježbati, prostor i opremu je potrebno dosta prilagoditi, potvrđuje naš sugovornik. Oprema mora zadovoljiti pristup osobama s invaliditetom. Dakle, osoba u invalidskim kolicima mora moći doći do sprave. Radi se o udaljenostima među spravama od barem metar i pol i nagibima od najviše pet posto kod svake sprave. “To je taj dio na koji se, što se infrastrukture tiče, mora jako paziti da bi se invalidima olakšao pristup. No po svemu drugome, te sprave su istovjetne običnima, ali se moraju strogo poštovati udaljenosti među spravama i njihov raspored da bi se omogućio nesmetan pristup. Te udaljenosti se u većini fitness centara ne poštuju, no mi smo o tome posebno vodili računa.”

Također, osmišljen je i poseban program vježbanja, objašnjava Jakovčić. “Tipski radimo na osnovu dijagnoze koju nam donese korisnik od svojeg liječnika. Znači, program vježbanja sa svakom osobom kreira se individualno s obzirom na njezine potrebe i na dijagnozu od doktora. Sve se radi u suradnji s liječnicima. Korisnici nam točno opišu koji vid oštećenja imaju ili roditelji djeteta s teškoćama u razvoju točno opišu o čemu se radi, a mi prema tome kreiramo poseban program vježbi koji je potpuno individualiziran. Programe vježbi piše kineziolog uz stručnu pomoć fizioterapeuta i dva trenera koji na koncu i provode program vježbi. Za provedbu ovog projekta smo posebno zaposlili stručnjake, a u sve to skupa uključujemo i nutricioniste koji slažu poseban program prehrane. Nutricionisti usmjeravaju ljude i uče ih zdravoj prehrani, educiraju ih i uče o namirnicama.”

foto: Body building centar Veli Jože

Zanimljivo je da je za čak 70 posto osoba ovo prvi doticaj s teretanom. Ranije nisu vježbali, a sada ih se ne treba previše nagovarati. Pogotovo je jer program vježbanja za polaznike – potpuno besplatan. “To je sve pokriveno novcem koji smo dobili iz Europskog socijalnog fonda. Najmlađi vježbač ima 14 godina, a najstariji 75. Moram reći da doista ima puno osoba starije životne dobi, što nam je posebno drago. Preko 60 posto vježbača su seniori”, navodi Jakovčić pa nam kaže da je kvota popunjena, no poželi li netko vježbati u ovom programu – primit će i njega.

“Mogu nam se javiti direktno u naš fitness centar, nazvati nas, poslati mail ili nam se javiti putem Facebooka. Također, preko našeg partnera Društva invalida grada Poreča pronio se glas, oni su obavijestili svoje članove, tako da se ljudi prijavljuju i preko Društva. Oni imaju posebna druženja, okrugle stolove i slično pa i na taj način obavještavaju svoje članove koji bi mogli biti zainteresirani za vježbanje kod nas. Treninzi uglavnom počinju laganim zagrijavanjem pa se onda ide na konkretnije vježbe. No sve je prilagođeno potrebama korisnika, a kako će sam trening izgledati, određeno je bolestima korisnika.”

foto: Body building centar Veli Jože

Nakon uspješno pokrenutog projekta, planovi za budućnost još su ambiciozniji. “Cilj nam je osnovati sportsku udrugu osoba s invaliditetom tako da imamo i planova za dalje. No prvo moramo vidjeti kakvi su njihovi afiniteti i koji ih sportovi zanimanju. Za sada smo jako zadovoljno a, koliko vidimo, i naši korisnici”, kaže Dalibor Jakovčić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

Ljudi koji su postali uspješni tek u poznim godinama

Popisi osoba koje su puno postigle rano u životu, prilično su česti. No jedan je novinski urednik poželio upoznati ljude koji su se ostvarili tek u poznim godinama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Poznati novinski urednik Doug Murano objavio je na Twitteru zanimljivu ideju koja je u trenu postala viralna, odnosno proširila se bespućima interneta.

Kako je napisao, dozlogrdile su mu silne liste “wunderkinda” koji su jako puno postigli prije tridesete ili četrdesete godine, pa je došao na zamisao pitati svoje pratitelje na Twitteru znaju li nekoga tko je postigao nešto veliko ili zanimljivo nakon četrdesete, pedesete ili još kasnije u životu.


“Pokažite mi nekoga tko je obranio doktorat u šezdesetoj i to nakon što je prethodno sve izgubio. Ili nekog sedamdesetgodišnjaka koji je tek nedavno počeo pisati romane ispunjene pričama iz svog dugog i sadržajnog života. Dajte mi žuljevite ruke i nježna srca”, napisao je Murano.

Kako se i moglo očekivati, Twitter mu je dao ono što je tražio pa su se uskoro na njegovom profilu stale nizati dirljive priče o uspjehu u kasnijim godinama. Izdvojit ćemo neke od njih:

Anita

Približavala sam se pedesetoj i sve sam izgubila čak dva puta. Sada imam malen dom koji je sve što mi je potrebno, a svake godine zahvaljujući svojem hobiju fotografiji prikupim tisuće dolara kako bih pomogla ljudima koji, baš kao i ja nekad, kreću od nule. Uskoro mi izlazi i prva knjiga. Najvažnije što sam naučila je imati manje, a davati više.

John

2008. sam, nakon 28 godina na tom radnom mjestu, dobio otkaz. 2009. sam upisao fakultet, 2013. diplomirao sa svim pohvalama. 2014., kad mi je bila 51 godina, upisao sam doktorat koji očekujem obraniti sljedeće godine kad mi bude 57. Prije sam bio nervozna olupina koja se nigdje nije uklapala. Sada predajem studentima. Jako sam puno naučio i narastao kao osoba.

Nicky

Ja ti mogu reći ovo: moj nevjerojatni prijatelj i kolega Bob je sa 71 godinom napisao dramu i to kad je već obolio od demencije. Predstava se igra na EveryThirdMinute festivalu.

Brianna

Na fakultetu sam upoznala američku Indijanku u ranim devedesetim godinama koja je u kasnim osamdesetim upisala doktorat iz lingvistike kako bi očuvala jezik svoga plemena. Rekla mi je kako su brojni članovi njene obitelji doživjeli i više od stotinu godina, pa je ovo za nju bilo dobro vrijeme da se posveti ovako važnom poslu.

Mina

Upisala sam pravo kad mi je bilo 50 godina. Ušla sam u učionicu punu mlađarije koja je ustala misleći da sam im profesorica. Bilo mi je divno opet biti studenticom i kasnije postati odvjetnicom.

Mark

Nakon desetljeća crtanja planova po ubrusima dok je pratila moga oca u njegovim diplomatskim misijama, moja mama je diplomirala arhitekturu u 60. godini. Moj sada umirovljeni otac bio je jako ponosan zbog njenog postignuća i pripremio joj je veliku zabavu za diplomu.

Spooky

Već s 14 godina sam svirala i podučavala klavir, a nakon toga postala grafička dizajnerica. U Ameriku sam stigla s 48 godina i upisala francuski i arapski jezik i kulturu te radila kao prevoditeljica. Napokon sam se uspjela riješiti nasilnog muža i sada sam slikarica i spisateljica i život mi je san.

Jezebel

Moja mama je upisala fakultet kad joj je bilo 65 godina, a antropologiju je diplomirala kad joj je bilo 70. I to sve s čak desetoro djece u kući. Spomenite mi naporan rad i upoznat ću vas s mojom majkom.

Helen

Ponovno sam izgradila život nakon što sam izgubila oba sina. Sada su mi 74 godine i uskoro izdajemo svoju prvu knjigu naslova ‘Jesam li još uvijek majka’

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP