Prati nas

Show

Babe idu dalje! Raspjevane Hercegovke oduševile žiri Supertalenta

Babe su pjevale u različitim kulturno-umjetničkim društvima na području svoga mjesta, a 2012. godine odlučile su samostalno nastupati.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Dream Team Babe skupina je umirovljenica iz Ljubuškog koje su svojim šarmom, pjevačkim talentom i prštavom energijom osvojile žiri Supertalenta na Novoj TV i dobile zlatni gumb. Tako ih je član žirija plesač Davor Bilman izravno lansirao u polufinale.

Hercegovke u dobi od 65 do 83 godina zapjevale su iz svega glasa i oduševile publiku i žiri. “Moj ovogodišnji zlatni gumb – kada bi rekao da je to pet ženskih osoba koje zanimljivo pričaju zvučalo bi malo čudno, a kada kažem da su to gospođe koje imaju već dosta iskustva i prilike da prikupe humor i da su vrlo specifične onda mi je vrlo drago da sam svoj zlatni gumb iskoristio na njih”, rekao je Bilman.


Babe su pjevale u različitim kulturno-umjetničkim društvima na području svoga mjesta, a 2012. godine odlučile su samostalno nastupati. Njihove pjesme čine repertoar od starih napjeva ljubuškog kraja, pjesama koje su njihove bake pjevale njima, ali i pjesama koje je napisala jedna od članica – Nada Lauc. Nada je u sedam godina postojanja skupine napisala više od 240 pjesama koje su pjevale u Ljubuškom, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, a nastupale su i u Makedoniji, Švicarskoj, Njemačkoj, Češkoj…

“Tajna je u tome da želiš drugima što sam sebi želiš. Pjevaj, pleši, veseli se, budi pozitivan, sam sebi nađi način da napuniš baterije. Dođu i nama crne minute, ali opet ustanemo, otpjevamo, pišemo, baš kao najmlađe mladice”, objašnjava Nada za Novu TV te dodaje kako je u njezinoj mladosti sve bilo drukčije pa nije bilo vremena za turneje. 

“Naše vrijeme bilo je drukčije, mi smo sto posto sada poletnije od mladih. Mi smo u mladim danima morali orati, kopati, rađati, ženiti se i kuću graditi. E, sad kad smo sve poženile i poudavale, onda smo mi babe krenule na turneju!” kroz smijeh govori Nada. 

.

Show

Preminuo je Špiro Guberina, volio je Šibenik i svoju ulogu škovacina Strikana

Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti, govorio je Guberina.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina. U javnosti će biti zapamćen kao karakterni komičar koji se proslavio ulogom škovacina Joze strikana u Velom mistu (1980.). No ne treba smetnuti s uma ni Špiru Špulu (Zlatna nit, 1976.), omiljenog televizijskog lika djetinjstva današnjih zrelih generacija.

Kao srednjoškolac nastupao u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. 1970. godine je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK-u bio je od 1958. do umirovljenja 1999.


Pamtit ćemo ga i po ulogama u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića. Iz televizijskog opusa izvajamo njegovog Divca iz Raosovih Prosjaka i Sinova, Očenašeka iz Majerova Dnevnika Očenašeka… Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011. U nastavku izdvajamo neke od izjava voljenog glumca.

O ulogama redikula

Da, te likove poznajem u dušu, a Marinković, on ih je pisao! Ivica i ja odigrali smo puno Marinkovićevih likova, a ja nekih 14 njegovih likova. U “Kiklopu”, s kojim smo gostovali po svijetu, a režirao ga je Spajić, glumio sam Krelu, mali lik koji laje na žarulju i uvijek pobere aplauz. To mi je baš odgovaralo − da nemam puno teksta, a idem na turneje i lajem na žarulju. Onda sam to počeo raditi bilo gdje − Marinković mi je to dopustio, na taj sam način protestirao; što god tko kaže, a meni ne odgovara, počnem zavijati. (Slobodna Dalmacija, 2012.)

O gubitku majke

Dosta rano sam izgubio mamu. Imao sam dvanaest godina. To je bio taj, mislim… Sigurno je čovjek malo hendikepiran kod rano izgubi mamu. A inače imam dvije sestre, starije, koje su udate. To sam opazio da sam bio dosta zatvoren, da sam teško sklapao poznanstva. A sada sam dosta brbljiv. Ne znam kako vama djelujem, ali meni se čini da sam postao razgovorljiviji, iako i sada teže sklapam nova poznanstva. (Plavi vjesnik, 1968)

O navodnoj govornoj mani

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo “lijenu artikulaciju” , malo sam govorio “na refule”, kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom “artikulacijom” nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne? (EZadar, 2008.)

O ulozi Strikana

Meni je još uvijek drago kad me u Zagrebu ili bilo gdje drugdje smetlari pozdravljaju kao da sam jedan od njih. (Dalmacija News, 2013.)

O ljubavi prema Šibeniku

Žao mi je što sam ga kasno upoznao, jer otišao sam na studij s 18 godina… Sad ćemo slaviti 60 godina mature. Donedavno smo bili 20 : 20, dvadeset živih, dvadeset mrtvih iz te generacije, muški razred, a onda je umro akademik Ante Vulin i sada oni gori vode 21:19. I to je bila moja sreća − što sam se rodio u Šibeniku − hvala Bogu i roditeljima. Sve više to znam cijeniti, sve mi je dolje lijepo i drago, zafrkancija, pa ta Jadrija, ćakule i mudrovanja… (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP