Prati nas

Mozaik

Kad je čovjek najnesretniji?

Je li kriza srednjih godina samo mit?

Kako god da definiramo srednju dob, pitanje je jesu li krize koncentrirane u ovom periodu? Postoje i ne toliko duboka objašnjenja nezadovoljstva u srednjoj dobi. To je dob kad djeca napuštaju roditeljski dom i kada su odrasli uglavnom razapeti između brige za djecu i ostarjele roditelje. Kronične bolesti često pokazuju svoje prve simptome. Moguće je da su i zahtjevi na poslu vrlo visoki.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Andrik Langfield/Unsplash

Iako mnogi ljudi osjećaju nezadovoljstvo životom kako postaju stariji, malo je dokaza da doista prolazimo kroz krizu u srednjoj životnoj dobi, piše Nick Haslam za BBC. Srednja dob se često smatra prelomnom točkom u životu. Popeli ste se na vrh brda i pogled prema dolje ne izgleda obećavajuće. Ili kao što je Viktor Hugo rekao: “Četrdeset je stara dob mladosti a pedeset je mlada dob starosti.”

Duboko je ukorijenjena ideja da su ljudi u srednjoj dobi skloni depresiji ili se svim sredstvima izbjegavaju suočiti s činjenicom da stare. Studije pokazuju da velika većina ljudi vjeruje u postojanje tzv. krize srednjih godina, a gotovo polovica tvrdi da su je i sami proživjeli. No postoji li ona uistinu?


Solidni su dokazi da se pad stupnja zadovoljstva u srednjoj životnoj dobi uistinu događa. Ankete na populacijama obično pokazuju najniži stupanj zadovoljstva životom upravo u srednjoj dobi. Australsko HILDA istraživanje sugerira najniži stupanj zadovoljstva u 45-oj godini života. Srednja dob je nekima možda posebno teška ali postoji malo dokaza da je to tipično period krize i potištenosti.

Kad je uopće srednja dob?

Jasno je da postoje mnogi razlozi za čovjekovo nezadovoljstvo tijekom srednjih godina. Ali da li to čini krizu srednjih godina realnom ili je ona samo fantom privlačan našoj intuiciji? Postoje dobri razlozi da budemo skeptični.

Za početak, teško je odlučiti kad bi se kriza srednjih godina trebala pojaviti. Ideje o srednjoj dobi su elastične i mijenjaju se kako starimo. Jedna studija je pokazala da mladi smatraju da se srednja životna dob odnosi na period od tridesete do pedesete godine života dok se kod starijih od šezdeset pokazako da srednjom dobi doživljavaju period od kasnih tridesetih do srednjih pedesetih godina.

Ako budete zadovoljniji živjet ćete duže, stoga naučite kako biti zadovoljniji

U jednoj američkoj studiji, trećina ispitanika u sedamdesetim godinama života opisala je sebe kao sredovječne. Također, otkriveno je da su sredovječni skloni osjećati se desetljeće mlađima od svoje realne životne dobi.

Kako god da definiramo srednju dob, pitanje je jesu li krize koncentrirane u ovom periodu? Jedna studija sugerira da nisu, već indicira da kriza polagano postaje sve češća kako starimo. Kod ispitanika u dvadesetima, samo 44% je prijavilo krizu, u odnosu na 49% ispitanika u tridesetima i 53% ispitanika u četrdesetima.

U drugoj studiji, što su sudionici bili stariji, to je bila kasnija dob u kojoj su naveli pojavu krize srednjih godina. Ljudi stariji od 60 su se prisjećali početka krize u 53. dok su oni u četrdesetima ustanovili početak krize u 38. Dakle možemo tvrditi da ne postoji nekakva izrazita kriza srednjih godina, već samo kriza koja se događa tijekom srednjih godina. Ali ta bi se mogla podjednako događati i prije ili kasnije.

Što teoretičari misle?

Psihoanalitičar Eliot Jacques koji je 1965. smislio termin “kriza srednjih godina”, vjerovao je da ona reflektira početak spoznaje o vlastitoj smrtnosti. “Smrt postaje osobno pitanje a ne samo generalna ideja ili osjećaj gubitka bliske osobe.” Prema Jacquesu, ključno postignuće u srednjoj dobi je prelazak iz faze mladenačkog idealizma prema onom što je nazvao kontemplativnim pesimizmom i konstruktivnom rezignacijom. Tvrdio je da srednja dob počinje kad dovoljno sazremo kroz prevladavanje poricanja smrti i destruktivnih poriva.

Carl Jung ponudio je drugačije stajalište. Tvrdio je da je srednja dob vrijeme kad prethodno potisnuti aspekti psihe postaju integrirani. Muškarci bi mogli povratiti svoju nesvjesnu ženstvenu stranu potisnutu za vrijeme njihove mladosti, a žene bi mogle osvijestiti svoju muževnu stranu.

Postoje i ne toliko duboka objašnjenja nezadovoljstva u srednjoj dobi. To je dob kad djeca napuštaju roditeljski dom i kada su odrasli uglavnom razapeti između brige za djecu i ostarjele roditelje. Kronične bolesti često pokazuju svoje prve simptome. Moguće je da su i zahtjevi na poslu vrlo visoki.

Ali, možda postoji još nešto još temeljnije i biološke naravi. Koliko znamo, čimpanze i orangutani ne pate od egzistencijalne tjeskobe, sindroma praznog gnijezda ili poslovnog stresa. Pa opet pokazuju jednaki pad u stupnju blagostanja poput njihovih ljudskih rođaka.

Jedna studija je pokazala da su čimpanze u svojim kasnim dvadesetim i srednjim tridesetim godinama najlošije raspoložene, najmanje uživaju u društvenim aktivnostima te imaju naslabiju sposobnost da postignu svoje ciljeve. Istraživači su pretpostavili da je riječ o promjenama u moždanim strukturama.

Srednja dob kao period rasta

Krizne epizode ne moraju biti usko povezane s životnim nedaćama. Istraživanja često ne uspijevaju pokazati jasnu vezu između stresnih događanja i percepcije krize. Jedna studija je pokazala da percepcija krize srednjih godina nije povezana s nedavnim razvodom, gubitkom posla ili smrću voljene osobe, već da je primarno povezana s povijesti depresivnih stanja.

Želite živjeti dulje? Budite optimist

Ideja da je srednja dob sumorno vrijeme, nije potkrijepljena istraživanjima. Iako ste pri dnu životne krivulje zadovoljstva u obliku slova U, glavnina promjena koje se dešavaju tijekom ovog perioda je pozitivno.

Uzmite npr. promjene u osobnosti. Longitudinalna studija koja je pratila tisuće Amerikanaca u dobi od 41 do 50, otkrila je kako su ispitanici s godinama postali manje neurotični i opterećeni sobom. Ove promjene u osobnosti nisu bile povezane s iskustvima životnih nedaća.

Još jedno istraživanje na uzorku žena od 43. do 52. pokazalo je da tijekom starenja žene pokazuju tendenciju da budu manje zavisne i samokritične, a više samopouzdane, odgovorne i odlučne. Ove promjene bile su neovisne o tome je li žena ušla u menopauzu ili je proživljavala sindrom praznog gnijezda.

Druga istraživanja pričaju sličnu priču. Općenito, psihološke promjene tijekom srednje životne dobi su pozitivne. Ljudi postaju stabilniji i sve više prihvaćaju sami sebe, dok razina pozitivnih emocija polako raste tijekom godina.

Čak bi i percipirana kriza srednjih godina mogla imati pozitivnu stranu. Jedna studija je pokazala da ljudi koji su proživjeli više kriza u životu pokazuju veći stupanj suosjećanja prema drugima. Stoga možda i nije iznenađenje da stari ističu srednju životnu dob kao fazu života koju najviše vole.

Izazov je i u tome da se iz srednjih godina izađe s obnovljenim životnim zadovoljstvom, kao što uostalom većini i polazi za rukom. Da citiramo još jednom Victora Hugoa: “Divno je kad se gracioznost spoji borama.”

.

Mozaik

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP