Prati nas

Mozaik

Kad je čovjek najnesretniji?

Je li kriza srednjih godina samo mit?

Kako god da definiramo srednju dob, pitanje je jesu li krize koncentrirane u ovom periodu? Postoje i ne toliko duboka objašnjenja nezadovoljstva u srednjoj dobi. To je dob kad djeca napuštaju roditeljski dom i kada su odrasli uglavnom razapeti između brige za djecu i ostarjele roditelje. Kronične bolesti često pokazuju svoje prve simptome. Moguće je da su i zahtjevi na poslu vrlo visoki.

Objavljeno

|

foto: Andrik Langfield/Unsplash

Iako mnogi ljudi osjećaju nezadovoljstvo životom kako postaju stariji, malo je dokaza da doista prolazimo kroz krizu u srednjoj životnoj dobi, piše Nick Haslam za BBC. Srednja dob se često smatra prelomnom točkom u životu. Popeli ste se na vrh brda i pogled prema dolje ne izgleda obećavajuće. Ili kao što je Viktor Hugo rekao: “Četrdeset je stara dob mladosti a pedeset je mlada dob starosti.”

Duboko je ukorijenjena ideja da su ljudi u srednjoj dobi skloni depresiji ili se svim sredstvima izbjegavaju suočiti s činjenicom da stare. Studije pokazuju da velika većina ljudi vjeruje u postojanje tzv. krize srednjih godina, a gotovo polovica tvrdi da su je i sami proživjeli. No postoji li ona uistinu?


Solidni su dokazi da se pad stupnja zadovoljstva u srednjoj životnoj dobi uistinu događa. Ankete na populacijama obično pokazuju najniži stupanj zadovoljstva životom upravo u srednjoj dobi. Australsko HILDA istraživanje sugerira najniži stupanj zadovoljstva u 45-oj godini života. Srednja dob je nekima možda posebno teška ali postoji malo dokaza da je to tipično period krize i potištenosti.

Kad je uopće srednja dob?

Jasno je da postoje mnogi razlozi za čovjekovo nezadovoljstvo tijekom srednjih godina. Ali da li to čini krizu srednjih godina realnom ili je ona samo fantom privlačan našoj intuiciji? Postoje dobri razlozi da budemo skeptični.

Za početak, teško je odlučiti kad bi se kriza srednjih godina trebala pojaviti. Ideje o srednjoj dobi su elastične i mijenjaju se kako starimo. Jedna studija je pokazala da mladi smatraju da se srednja životna dob odnosi na period od tridesete do pedesete godine života dok se kod starijih od šezdeset pokazako da srednjom dobi doživljavaju period od kasnih tridesetih do srednjih pedesetih godina.

Ako budete zadovoljniji živjet ćete duže, stoga naučite kako biti zadovoljniji

U jednoj američkoj studiji, trećina ispitanika u sedamdesetim godinama života opisala je sebe kao sredovječne. Također, otkriveno je da su sredovječni skloni osjećati se desetljeće mlađima od svoje realne životne dobi.

Kako god da definiramo srednju dob, pitanje je jesu li krize koncentrirane u ovom periodu? Jedna studija sugerira da nisu, već indicira da kriza polagano postaje sve češća kako starimo. Kod ispitanika u dvadesetima, samo 44% je prijavilo krizu, u odnosu na 49% ispitanika u tridesetima i 53% ispitanika u četrdesetima.

U drugoj studiji, što su sudionici bili stariji, to je bila kasnija dob u kojoj su naveli pojavu krize srednjih godina. Ljudi stariji od 60 su se prisjećali početka krize u 53. dok su oni u četrdesetima ustanovili početak krize u 38. Dakle možemo tvrditi da ne postoji nekakva izrazita kriza srednjih godina, već samo kriza koja se događa tijekom srednjih godina. Ali ta bi se mogla podjednako događati i prije ili kasnije.

Što teoretičari misle?

Psihoanalitičar Eliot Jacques koji je 1965. smislio termin “kriza srednjih godina”, vjerovao je da ona reflektira početak spoznaje o vlastitoj smrtnosti. “Smrt postaje osobno pitanje a ne samo generalna ideja ili osjećaj gubitka bliske osobe.” Prema Jacquesu, ključno postignuće u srednjoj dobi je prelazak iz faze mladenačkog idealizma prema onom što je nazvao kontemplativnim pesimizmom i konstruktivnom rezignacijom. Tvrdio je da srednja dob počinje kad dovoljno sazremo kroz prevladavanje poricanja smrti i destruktivnih poriva.

Carl Jung ponudio je drugačije stajalište. Tvrdio je da je srednja dob vrijeme kad prethodno potisnuti aspekti psihe postaju integrirani. Muškarci bi mogli povratiti svoju nesvjesnu ženstvenu stranu potisnutu za vrijeme njihove mladosti, a žene bi mogle osvijestiti svoju muževnu stranu.

Postoje i ne toliko duboka objašnjenja nezadovoljstva u srednjoj dobi. To je dob kad djeca napuštaju roditeljski dom i kada su odrasli uglavnom razapeti između brige za djecu i ostarjele roditelje. Kronične bolesti često pokazuju svoje prve simptome. Moguće je da su i zahtjevi na poslu vrlo visoki.

Ali, možda postoji još nešto još temeljnije i biološke naravi. Koliko znamo, čimpanze i orangutani ne pate od egzistencijalne tjeskobe, sindroma praznog gnijezda ili poslovnog stresa. Pa opet pokazuju jednaki pad u stupnju blagostanja poput njihovih ljudskih rođaka.

Jedna studija je pokazala da su čimpanze u svojim kasnim dvadesetim i srednjim tridesetim godinama najlošije raspoložene, najmanje uživaju u društvenim aktivnostima te imaju naslabiju sposobnost da postignu svoje ciljeve. Istraživači su pretpostavili da je riječ o promjenama u moždanim strukturama.

Srednja dob kao period rasta

Krizne epizode ne moraju biti usko povezane s životnim nedaćama. Istraživanja često ne uspijevaju pokazati jasnu vezu između stresnih događanja i percepcije krize. Jedna studija je pokazala da percepcija krize srednjih godina nije povezana s nedavnim razvodom, gubitkom posla ili smrću voljene osobe, već da je primarno povezana s povijesti depresivnih stanja.

Želite živjeti dulje? Budite optimist

Ideja da je srednja dob sumorno vrijeme, nije potkrijepljena istraživanjima. Iako ste pri dnu životne krivulje zadovoljstva u obliku slova U, glavnina promjena koje se dešavaju tijekom ovog perioda je pozitivno.

Uzmite npr. promjene u osobnosti. Longitudinalna studija koja je pratila tisuće Amerikanaca u dobi od 41 do 50, otkrila je kako su ispitanici s godinama postali manje neurotični i opterećeni sobom. Ove promjene u osobnosti nisu bile povezane s iskustvima životnih nedaća.

Još jedno istraživanje na uzorku žena od 43. do 52. pokazalo je da tijekom starenja žene pokazuju tendenciju da budu manje zavisne i samokritične, a više samopouzdane, odgovorne i odlučne. Ove promjene bile su neovisne o tome je li žena ušla u menopauzu ili je proživljavala sindrom praznog gnijezda.

Druga istraživanja pričaju sličnu priču. Općenito, psihološke promjene tijekom srednje životne dobi su pozitivne. Ljudi postaju stabilniji i sve više prihvaćaju sami sebe, dok razina pozitivnih emocija polako raste tijekom godina.

Čak bi i percipirana kriza srednjih godina mogla imati pozitivnu stranu. Jedna studija je pokazala da ljudi koji su proživjeli više kriza u životu pokazuju veći stupanj suosjećanja prema drugima. Stoga možda i nije iznenađenje da stari ističu srednju životnu dob kao fazu života koju najviše vole.

Izazov je i u tome da se iz srednjih godina izađe s obnovljenim životnim zadovoljstvom, kao što uostalom većini i polazi za rukom. Da citiramo još jednom Victora Hugoa: “Divno je kad se gracioznost spoji borama.”

.

Mozaik

Osobe starije dobi često su na meti teleoperatera. Na što točno treba paziti?

Osobe starije životne dobi su posebno osjetljiva skupina, baš zbog svoje dobi ili zbog svojeg zdravstvenog stanja i kao takve su lakša meta trgovcima i podložniji njihovoj sugestiji. To trgovci, naravno znaju i to koriste kako bi sklopili jedan ugovor više.

Objavljeno

|

“Da, imamo i mobitele i internet i televiziju. Meni je internet jako važan, ali supruzi je važnija televizija. Prije smo imali paket koji je uključivao i fiksni telefon, ali sad smo se toga riješili jer fiksnu liniju, zapravo, ne koristimo”, kaže nam gospodin Vjekoslav (83), umirovljenik iz Zagreba.

“Uvijek smo doma imali fiksni telefon. Pa iz moje perspektive – a ja imam već puno godina – fiksni telefon je osnova, a tek onda ide sve ostalo. No danas se to promijenilo i djeca su nas nagovorila da otkažemo fiksni telefon kako bi si smanjili račune. Stvarno, fiksni telefon nismo ni koristili, ali navika je to”, priča dalje Vjekoslav.


“Ja se služim internetom. Imam laptop i tablet. Ma da vam pravo kažem, ne znam kako je to sve spojeno. Djeca su nam to sredila, preuzela čak i plaćanje tako da mi nemamo brige. No prije smo imali dosta problema da objasnimo teleoperaterima što zapravo želimo. Znate, ta njihova tehnička podrška, to je sve za puno mlađe. Kad ih nešto hoćeš pitati, ne znaš ni kako bi formulirao pitanje, a i to što ti oni kažu teško je razumjeti. Oni svi misle da smo mi tehnički obrazovani i odmah pretpostavljaju da je i nama jasno ono što je njima jasno. A starijima se teško u tome svemu snaći”, žali se Vjekoslav.

“Mi osobno nismo imali neka baš jako neugodna iskustva, ali naši neki rođaci jesu. Moju sestričnu, koja ima isto oko 80 godina i već se pomalo gubi, nazvali su i ponudili joj koješta, nekakav skupi paket s puno interneta i puno TV programa koje ona i ne gleda. A što ona, jadna, zna. Pristala je na sve pa se poslije šokirala kad je stigao račun. Onda su se uplela njena djeca i taj ugovor preinačila. Mislim da nije u redu da telekomi zovu starije i nude im stvari za koje unaprijed mogu znati da im ne trebaju. To je lov u mutnome. Pa ako ćeš na umirovljenicima zarađivati, to je stvarno grozno”, kaže Vjekoslav.

Doista, puno je takvih priča: da su telekomi umirovljenicima prodavali skupe i njima nepotrebna usluge, da je bio problem raskinuti ugovor, da su im za neplaćene račune sjedali ovrhama na račune, da posebne tarife za umirovljenike na kraju nisu bile to što su trebale biti. Koje su najčešće zamke i na što treba posebno paziti, pitali smo Dunju Maletić, pravnu savjetnicu iz područja zaštite potrošača.

Dunja Mak (foto: privatni album)

Koliko su česti prigovori na teleoperatere?

U Hrvatskoj nažalost ne postoje više savjetovališta za potrošače. No, do kraja 2018. dok je postojalo osječko savjetovalište u kojem sam ja radila, dobivali smo i do 6.000 pritužbi godišnje. Među tim pritužbama bilo je i jako puno osoba starije životne dobi koje su se žalile na sve vrste proizvoda i usluga. Najveći broj pritužbi, odmah nakon trgovine, odnosio se upravo na teleoperatere.

Što je najčešće bio problem?

Problem je najčešće bio zavaravajuća poslovna praksa. Osobe starije životne dobi ne sklapaju toliko često ugovore putem interneta, nego najčešće dolaze u poslovnicu operatera zbog čega su, zapravo, manje zaštićene. Naime, kad se ugovor sklopi u poslovnici, ne vrijedi onaj period od 14 dana za žalbu kao u slučaju sklapanja ugovora na daljinu, odnosno ugovora sklopljenih preko interneta i telefona. Znalo se dogoditi da djelatnici osobe u poslovnici nagovore na uslugu koja im nije potrebna, a ovi tek kasnije kad pročitaju ugovor ili kad im počnu stizati računi, shvate da to nije to što su željeli.

Recimo, obećano im je da će račun biti, na primjer, 100 kuna, a bio je veći. Tu onda ne mogu više odreagirati, a bude jako teško naknadno dokazati da je njima djelatnik teleoperatera obećao jednu uslugu, a ispostavio drugu. E sada, važno je reći da je u takvim slučajevima dio odgovornosti i na tim starijim osobama koje nisu detaljno čitale ugovor koji se daje na potpis.

Često nam se događalo da nam starija osoba donese ugovor na uvid i u njemu jasno piše o kojoj se usluzi radilo, ali osoba to nije pročitala. Istina, često su to bila sitna slova, ali ipak treba čitati. Osobe starije životne dobi su posebno osjetljiva skupina, baš zbog svoje dobi ili zbog svojeg zdravstvenog stanja i kao takve su lakša meta trgovcima i podložniji njihovoj sugestiji. To trgovci, naravno, znaju i to koriste kako bi sklopili jedan ugovor više.

Osobe starije životne dobi česta su meta raznih telefonskih poziva i nuđenja raznih usluga. Na što treba naročito paziti kad su u pitanju takvi pozivi? 

Točno, zna se da su osobe starije životne dobi češće na meti telefonskih poziva i to se onda smatra ugovorom sklopljenim na daljinu. Novost je kod takvih ugovora da od 1. kolovoza teleoperater mora korisniku poslati obavijest o takvom ugovoru, odnosno o onome što je dogovoreno preko telefona, a KORISNIK MORA DATI SVOJE PISANO ODOBRENJE da se taj ugovor i provede.

Još jednom apeliram na sve korisnike: treba čitati ugovor! I kada smo s nekim razgovarali na telefon, treba nam na kućnu adresu doći obavijest o tom razgovoru i o tome što se sklapa, sve što dođe na kućnu adresu treba dobro proučiti, vidjeti o čemu se radi te onda, da bi taj ugovor doista i bio sklopljen, pisana potvrda se šalje nazad i njome se zapravo potvrđuje da doista želimo uslugu dogovorenu preko telefona. Evo to je taj novi aspekt zahvaljujući kojemu su potrošači ipak malo zaštićeniji nego prije. Naime, bilo je jako puno slučajeva da je preko telefona dogovoreno jedno, a onda je isporučena usluga bila drugačija i bilo je vrlo teško dokazati što je dogovoreno i kako je tekao razgovor.

I prije je postojala odredba da teleoperater mora korisniku poslati obavijest o ugovoru, no sada postoji i taj dodatak da korisnik mora pismenim putem na tu obavijest i odgovoriti te tako potvrditi dogovor. Ako korisnik u roku od 14 dana ne bi odreagirao, ugovor bi se smatrao sklopljenim. I onda se tu opet događalo da korisnik ne pročita ugovor detaljno i propusti taj rok od 14 dana i tada se tu više ništa ne može.

Imamo li problem s nekim teleoperaterom, što nam je činiti?

Bilo koji problem da se dogodi s teleoperaterom, stvar nikada ne treba rješavati usmenim putem već uvijek pisanim. Ono što treba napraviti je uputiti pisani prigovor. Što god da je u pitanju, prigovor mora ići pisanim putem. Osobe starije životne dobi često nemaju svoju e-mail adresu, a teleoperater neće uvažiti prigovor ako je poslan s neke druge e-mail adrese, recimo adrese osobe koja pomaže starijoj osobi. U takvim je slučajevima rješenje je da osoba napiše na papiru prigovor i pošalje ga poštom. Znači, uvijek postoji neka poštanska adresa, netko može pomoći starijoj osobi napisati taj prigovor, i onda ga poslati fizički, poštom, s njihovim imenom i potpisom. Teleoperater u tom slučaju mora odgovoriti na prigovor u roku od 15 dana i na taj način se puno brže i efikasnije rješavaju problemi s tvrtkama nego kad se unedogled zove i kad teleoperateri mogu odgovor i rješavanje problema prolongirati. Postoji i tijelo koje to kontrolira, imamo drugostupanjsko Povjerenstvo za reklamacije potrošača koje kontrolira telekomunikacijske tvrtke. U tom povjerenstvu su udruge za zaštitu potrošača. Ako povjerenstvo donese negativnu odluku, sljedeće tijelo je HAKOM koji vrlo često sporove rješava u korist potrošača. Tako da sve reklamacije treba raditi pisanim putem. Može se to obaviti i u poslovnici, ali tada kupac treba dobiti potvrdu o uloženom prigovoru s točnim datumom i potpisom odgovorne osobe. Od tog datuma teče rok od 15 dana da tvrtka odgovori.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP