Prati nas

Zdravlje

Doživjeti stotu!

Jesmo li dosegnuli maksimum ili možemo živjeti još duže?

Ljudi prestanu umirati od jedne bolesti, no onda se bore s drugom koja dolazi na njeno mjesto. Dok sve češće preživljavaju srčane i moždane udare, ulaze u dob u kojoj ih dočeka demencija.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: sk/Unsplash

kroz gotovo dva stoljeća životni vijek čovjeka produžavao se rapidno i konstantno. Sredinom 19. stoljeća, ljudi su živjeli ne predugo nakon 40. rođendana. Poboljšanje prehrane, higijene, sanitarnih uvjeta i stanovanja pomaknuo je životni vijek početkom 20. stoljeća na gotovo 60. godina, javlja BBC.

Daljnjim razvojem, uz iznimku pojedinih godina 20. stoljeća, nastavljen je napredak kroz uvođenje široko dostupne zdravstvene skrbi i cijepljenje djece. Od 70-ih naovamo medicina je napredovala u liječenju srčanih bolesti i moždane kapi. I tako smo došli do 21. stoljeća u kojem je očekivani životni vijek za žene 80, a za muškarce 75 godina.


Nataložilo se na to još nekoliko godina, no onda je rast životnog vijeka postao rapidno sporiji. Prekretnica se dogodila 2011. godine.

Stručnjaci su istraživali je li riječ o anomaliji, no sada je jasno da nije riječ o kratkotrajnoj epizodi. Demografska predviđanja pokazuju da će Britancima trebati 12 godina da bi im se produžio životni vijek za samo jednu dodatnu godinu.

Jeanne Calment (screenshot: ina.fr/Youtube)

Neki znanstvenici misle da su ljudi dosegnuli svoj maksimum. Francuskinja Jeanne Calment postala je najstariji živući čovjek živeći 122 godine. No od tada je prošlo dva desetljeća. Znanstvenici su u časopisu Nature objavili da je strop ljudskog vijeka 115 godina, a da su slučajevi poput Calment tek rijetki izuzeci. No ne slažu se svi s tim.

S tim se ne slaže, recimo, američki genetičar David Sinclair koji u svojoj knjizi “Životni vijek” tvrdi da bi kroz poticanje ekspresije gena koji utječu na dugovječnost ljudi mogli živjeti i dulje. Kako bilo, postoje dokazi da britanska populacija nije dosegnula svoj maksimum. Japancima, primjerice, iako žive duže od Britanaca, brže raste očekivani životni vijek. Statistike pokazuju da su, od bogatih nacija, od Britanaca gori samo Amerikanci.

Stručnjak za starenje Edward Morgan trendove objašnjava kompleksnom paletom različitih čimbenika. Kaže, sve bi trebalo istražiti. A britanske javnozdravstvene vlasti već provode istraživanja.

U objavljenom izvješću kao jedan od čimbenika navode da se proteklih desetljeća nije dogodio nikakav veći proboj u medicini. Ljudi prestanu umirati od jedne bolesti, no onda se bore s drugom koja dolazi na njeno mjesto. Dok sve češće preživljavaju srčane i moždane udare, ulaze u dob u kojoj ih dočeka demencija. Pa je posljedično sve veći broj smrti uzrokovanih demencijama.

Uz to, čini se da uzrok treba tražiti i u rezanju javnih troškova. Na to je već ranije upozorio i bivši savjetnik Svjetske zdravstvene organizacije profesor Michael Marmot. Dokazi potvrđuju da usporavanje rasta životnog vijeka jače pogađa siromašne, a upravo njih najviše dotiče rezanje troškova zdravstva i socijalne skrbi.

No, ovo su samo neki od brojnih čimbenika iz kojih, za sada, ne treba izvlačiti konačan zaključak. Za sada se tek pouzdano zna da čim duže ovaj trend potraje, tim je veći pritisak na znanstvenike da pronađu njegove uzroke.

.

Zdravlje

Epidemiolog Kaić: Nećete se zaraziti ako zastanete i s nekim porazgovarate s dva metra

Policija strože shvaća samoizolaciju od epidemiologa, kaže epidemiolog Bernard Kajić. Socijalni kontakt s propisane daljine, kaže, ne pokreće epidemiju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Gostujući u programu javne televizije, epidemiolog dr. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dao je odgovore na niz pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost. Iz razgovora prenosimo najvažnije akcente.

O testovima koji bi u 15 minuta otkrivali zaražene

To bi ubrzalo donošenje odluke o tome treba li osoba u izolaciju i treba li tražiti njene kontakte. Priznajem, ne znam kakvi su testovi i što oni love. Ako detektiraju virus i njegov genom, mogli bi služiti u svrhu ranog prepoznavanja oboljelih. Ako detektiraju protutijela, ne mogu se upotrijebiti, jer pokazuju bivšu ili trenutnu infekciju, ali tek kasnije.


O obustavi javnog okupljanja

Pravodobno smo uveli tu mjeru prije nego smo imali dokaz da se virus neprepoznato širi u populaciji. Ni sad nemamo te dokaze, ali imamo naznake. Kasno bi bilo to uvesti sada ili za dva tjedna.

O ograničenju kretanja

Treba biti takvo da bude maksimalno moguće. Ne znam što znači potpuno ograničenje kretanja. Stav epidemiologa je da ljudi u samoizolaciji ne bi smjeli doći u kontakt s drugim ljudima. Ako slučajno razviju blage simptome koje ne prepoznaju, mogu biti zarazni za druge.

Ali također mislimo da, ako je nekom nužno otići po lijekove, osoba (u samoizolaciji, op. mv.) smije koristeći masku i uz higijenu ruku otići u ljekarnu po svoje lijekove. Naravno, ne stupajući u kontakt s drugima. S druge strane, policija tu samoizolaciju drugačije shvaća. Čak i sankcionira kada osobu kojoj je izrečena samoizolacija zatekne na putu do ljekarne. To je nešto strože nego što mi epidemiolozi smatramo nužnim. Ali svrha je ista – spriječiti ljude koji su možda zaraženi da dođu u kontakt s drugima.

O društvenim kontaktima “na dva metra”

Smatra se da za zarazu treba dulji kontakt i na udaljenosti manjoj od dva metra. Bolest se prenosi kapljičnim putem i to što prođete pored nekoga ili s njim popričate minutu na udaljenosti od dva metra ne bi smjelo biti dovoljno. Izuzetci uvijek postoje. Teoretski je moguće da netko jako kašlje pa dobaci izlučevine do vas. Ali to je izuzetak i nije pokretač epidemije. Epidemiju pokreće bliski kontakt, boravak sa zaraženom osobom u zatvorenom prostoru, dodirivanje zajedničkih predmeta ako osoba ima izlučevine od kašljanja na prstima. Ne, ako prođete pored nekoga i ako s njim porazgovarate par minuta s udaljenosti do dva i pol metra, nećete se zaraziti.

O maskama

Još nije do kraja razjašnjeno u kojoj su mjeri osobe bez simptoma zarazne za druge. Sasvim sigurno je da su takve osobe puno manje zarazne od onih koje imaju simptome. Ako ništa drugo, ne šmrcaju i ne kašlju pa ne izlučuju viruse u toj mjeri.

Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP