Prati nas

Zdravlje

Mizofonija

Od nekih zvukova jednostavno poludite? ‘Zvuci jedenja čipsa ili jabuke su mi pakao!’

Što je točno ovaj poremećaj i preosjetljivost na buku – još uvijek se ne zna. Ali međunarodne studije procjenjuju da svaka deseta do svaka dvadeseta osoba pati od mizofonije u manje ili više izraženom obliku. Pogođeno je otprilike 20 posto žena, gotovo dvostruko više od muškaraca.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Navike koje izluđuju
foto: BigStock

Ima zvukova koji mizofoničare doslovce mogu izludjeti: lupkanje potpetica, glasno disanje ili žvakanje, otkucaji sata. Oni kod njih izazivaju bijes koji se s vremenom pretvara u depresiju. Put do dijagnoze je često dug, piše Deutsche Welle.

Jelle je imao deset godina kada je počeo patiti zbog raznih zvukova. Prvo ga je počelo smetati glasno žvakanje njegove sestre, priča njegov otac Andreas Seebeck: “A onda su mu odjednom bili strašni i zvukovi koje je majka proizvodila žvakanjem. Za ljutnju je ponekad bilo dovoljno kada bi samo vidio kako se majčina usta pomiču kod žvakanja.”


Seebeck je alternativni psihoterapeut. Kako bi mogao pomoći sinu, prije tri godine se specijalizirao za mizofoniju ili “mržnju prema zvukovima”. Na početku je mislio da je u pitanju neka fobija, a one se obično liječe konfrontacijskim terapijama: pacijent se mora suočiti sa svojim strahovima, što je u sinovom slučaju konkretno značilo da treba intenzivno slušati zvukove žvakanja. Seebeck je također koristio terapije hipnoze i antiagresije, ali ništa nije pomoglo. Danas zna da je mizofonija – stečeni refleks.

“Mišići aktiviraju područje mozga koje je odgovorno za bijes. U tome je razlika u odnosu na ljude koji jednostavno ne vole neki zvuk”, objašnjava Seebeck.

Kemijska i žvakaća guma

Seebeckovi su 12 godina išli od jednog do drugog terapeuta. Nitko im nije mogao pomoći. Dapače, stanje se s vremenom pogoršavalo. “Pored žvakanja Jelle je imao sve više tzv. zvučnih okidača za napade bijesa. U školi je postao autsajder.” O ponašanju svog sina u školi je saznao od nastavnika: Jelle bi sjedio u kutu s kapuljačom preko lica, neprestano gledajući u pod. “To je za nas bilo šokantno”, priznaje otac.

Mizofonija obično počinje u dobi od oko 10 do 12 godina. Postoje tipične situacije koje ju mogu pokrenuti: “Dijete se iz škole vraća kući pod stresom, obitelj sjedi za stolom i dijete iznenada čuje zvukove žvakanja. To može biti zvuk-okidač”, priča Seebeck i naglašava: “Te osjećaje posebno pokreću ljudi koji su im posebno bliski i koje vole.”

U školi postoje mnogi zvukovi koji mogu postati okidači: lupkanje prstima po stolu, učestali klikovi kemijske olovke i iznad svega žvakanje žvakaće gume. To pogađa skoro sve mizofoničare. Svi opisuju zvuke žvakanja kao prvi okidač.

Čips i mrkva

Isto je bilo i s Heinzom Funkeom. S vremenom je za njega bilo sve više zvukova-okidača: “Zvuci za vrijeme ručka, žvakanje žvakaće gume, jedenje čipsa, krastavaca, mrkve ili jabuke – to je pakao. A onda se to nastavlja sa zvukovima disanja drugih ljudi”, kaže ovaj 53-godišnji muškarac. Kad čuje nešto od toga, puls mu se ubrza i on samo želi otići s tog mjesta.

Ali čak i zvuk cipela ili japanki ga je izluđivao. “Kada sam bio mali, moja majka je često nosila sandale. Mrzio sam ih. Jednom, kada nije bila u kući uzeo sam nož i uništio ih. Kasnije sam rekao da je to uradio pas. Nisam htio biti u situaciji da moram objasniti zašto sam to zaista učinio.”

Heinz Funke je imao problema u školi, ali i kasnije kada je radio u skladištu u logističkoj tvrtki. I tamo ima puno zvukova koji su za njega nepodnošljivi. Dugo je bio na bolovanju. Poslije obiteljskih problema i jedne iznenadne akutne nagluhosti, odlazi na psihijatriju. Ali ni tamo nitko nije znao za mizofoniju.

Velika patnja

Depresijaje uobičajena nuspojava mizofonije. I Jelle je depresivan i uzima antidepresive i lijekove protiv bijesa koji u njemu izazivaju mnogi zvukovi. Danas ima 27 godina, uspješno je završio obrazovanje, sada je odgojitelj i ne želi razmišljati o počecima svoje mizofonije.

Heinzu Funkeu je važno to što se mizofonija sada shvaća ozbiljno i što se njome bavi znanost. Međutim, mizofonija se još uvijek ne smatra bolešću u klasičnom smislu.

Što je točno ovaj poremećaj i preosjetljivost na buku – još uvijek se ne zna. Ali međunarodne studije procjenjuju da svaka deseta do svaka dvadeseta osoba pati od mizofonije u manje ili više izraženom obliku. Pogođeno je otprilike 20 posto žena, gotovo dvostruko više od muškaraca.

Neophodno je negdje imati mir

Andreas Seebeck je već stekao puno iskustva s mizofonijom. Jednu od metoda koje koristi razvili su znanstvenici na sveučilištu u Amsterdamu: radi se manipulaciji zvukova koji pokreću mizofoniju. Snimljeni zvuci puštaju se usporeno, ubrzano, ponekad s visokim ili niskim tonalitetom. Takva vrsta odvraćanja pažnje pomaže da se dotična osoba ne koncentrira intenzivno na uznemirujući zvuk.

Heinz Funke spava u posebnoj sobi: glasno disanje njegove žene bi ga inače izludjelo. Uglavnom ni ne večeraju zajedno. Njemu pomaže boravak u prirodi. Cvrkut ptica je za njega nešto najljepše što postoji. Također uživa u slušanju muzike. Njegov omiljeni bend je Pink Floyd. “Stavim slušalice i koncentriram se na glazbu, ne čujem ambijentalne zvuke. Onda mi je dobro.”

.

Vijesti

Stotine znanstvenika upozorile su WHO da je opasnost od koronavirusa podcijenjena

Aktualne mjere zaštite – pranje ruku, nošenje zaštitnih maski, držanje rastojanja – prvenstveno su usmjerene na sprječavanje prijenosa virusa preko većih kapljica i izravnog kontakta. Ali, to nije dovoljno.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Znanstvenici su upozorili da u smjernicama za borbu protiv koronavirusa nije dovoljno uzeta u obzir opasnost od sitnih čestica koje lebde u zraku. Kao mjeru predlažu zabranu masovnijih okupljanja u zatvorenim prostorima, piše njemački javni servis Deutsche Welle.

Treba li nositi masku kad se ide u trgovinu? Kad će gostionice i barovi moći ponovo biti otvoreni? Što je s pravilima o rastojanju u restoranima? Kad ćemo ponovo moći bezbrižno letjeti?


Dok se brojne europske zemlje, uvjerene da su prebrodile koronakrizu, nastoje što prije vratiti normalnom životu, 239 znanstvenika s raznih područja je u stručnom časopisu Clinical Infectious Diseases objavilo upozorenje: prije svega zdravstvene ustanove i Svjetska zdravstvena organizacija (SZO/WHO) trebali bi puno ozbiljnije nego do sada uzeti u obzir opasnost od prenošenja virusa preko takozvanih aerosola.

Opasnost lebdi u zraku u zatvorenim prostorijama

Aerosoli su najsitnije čestice i kapljice vode koje lebde u zraku. Manje su od pet mikrometara. Kad ljudi izdišu, govore, smiju se ili pjevaju u izdahnutom zraku ispuštaju takve čestice koje se nesmetano šire po cijeloj prostoriji. Veće kapljice brzo padnu na pod, ali one najsitnije mogu lebdjeti u zraku još satima, osobito u zatvorenim prostorijama.

Ako u takvoj prostoriji boravi jedna inficirana osoba u najkraćem vremenu može zaraziti brojne druge ljude – čak i ako nikad nisu imali izravan kontakt.

WHO mijenja svoje stajalište

S obzirom na javni apel 239 znanstvenika sad je i Svjetska zdravstvena organizacija spremna na promjenu svojih preporuka. I ona uviđa “naznake dokaza” da se novi koronavirus može prenijeti i preko zraka, kaže Maria van Kerkhove, tehnička voditeljica u WHO-u za pandemiju COVID-19, u razgovoru s novinarima.

Na temelju novih spoznaja morale bi i smjernice WHO-a za borbu protiv koronavirusa biti prilagođene. Već je prije mjesec dana WHO morao revidirati svoju preporuku u vezi sa zaštitnim maskama.

Aerosoli najčešći način prijenosa zaraze

Prema spoznajama znanstvenika istraživanja influence i koronavirusa MERS-CoV pokazala su da se virusi prenose prije svega preko aerosola. “Imamo razloga polaziti od toga da se slično ponaša i virus SARS-CoV-2 i da su aerosoli glavni put prijenosa virusa”, kaže se u apelu koji su potpisali stručnjaci većinom s područja kemije, fizike i tehničkih znanosti, a manje virolozi i medicinari.

Aktualne mjere zaštite – pranje ruku, nošenje zaštitnih maski, držanje rastojanja – prvenstveno su usmjerene na sprječavanje prijenosa virusa preko većih kapljica i izravnog kontakta. Ali, to nije dovoljno. Na mogućnost prijenosa preko aerosola dosad nije dovoljno ukazivano, kažu znanstvenici.

Redovito zračenje prostorije pomaže

Autori apela zahtijevaju redovito i učinkovito zračenje prostorija svježim zrakom izvana. Cirkulacija zraka trebala bi biti izbjegnuta, osobito u javnim zgradama, školama, uredima, bolnicama i staračkim domovima. Postojeći sustavi zračenja trebali bi biti nadograđeni sustavima koji zrak isisavaju, filtriraju ili koji uz pomoć ultraljubičastog svjetla ubijaju viruse.

Ali prije svega trebalo bi izbjegavati prepune prostorije i velika okupljanja ljudi u zatvorenim prostorijama. To vrijedi ne samo za barove i gostionice nego i za javne zgrade i sredstva javnog prometa.

Predložene mjere imaju smisla

Iznenadna učestalost infekcija koronavirusom prilikom posjeta barova i restorana, ali i nastupa zborova, pokazuje da se infekcije vjerojatno prenose preko aerosola u zraku. S tim se slaže i profesor dr. Clemens Wendtner, voditelj Odjela za infektologiju i tropsku medicinu na klinici Schwabing u Münchenu, iako nije među potpisnicima apela.

Moguće je da je “višestruka cirkulacija nefiltriranog zraka za hlađenje” u klaonicama dovela do učestalog širenja zaraza, kaže Wendtner. Ovaj liječnik smatra da mjere koje znanstvenici predlažu u apelu imaju smisla i očekuje da će i WHO korigirati svoje preporuke.

„S obzirom na rast broja zaraženih u svijetu i istovremeno popuštanje mjera ograničenja kretanja u nekim zemljama poželjan bi bio poziv Svjetske zdravstvene organizacije za zaštitu od virusa SARS-CoV-2 u aerosolima, a sa znanstvenog stajališta to je nužno”, kaže profesor dr. Wendtner.

Ponašanje prilagoditi novim spoznajama

Na početku epidemije zacijelo je precijenjena opasnost prijenosa virusa preko površina koje dodirujemo, kaže profesorica za infekcijske bolesti na Sveučilištu u Ženevi, doktorica Isabella Eckerle, koja također nije potpisnica apela.

A s druge strane je podcijenjena opasnost prijenosa preko zraka u blizini inficiranih osoba (na obiteljskim slavljima, probama zborova ili u sportskim dvoranama).

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP