Prati nas

Vijesti

Ageizam

SUH optužio Jelenu Veljaču za diskriminaciju starijih osoba, traži reakciju pravobraniteljice

Sindikat smatra da Veljača poziva na neuvažavanje mišljenja osoba starije životne dobi. Treba napomenuti i da se radi o popularnoj javnoj osobi, čiji stavovi utječu na formiranje mišljenja javnosti.

Objavljeno

|

Prosvjed #spasime u Zagrebu
Jelena Veljača (foto: Sandro Bura)

Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) podnio je pritužbu pučkoj pravobraniteljici Lori Vidović zbog izjava koje je glumica i scenaristica Jelene Veljača iznijela na Hrvatskoj televiziji, a nakon prosvjeda #pravdazadjevojčice.

Riječ je o emisiji “Nedjeljom u dva” od 20. listopada u kojoj je Veljača komentirala i istupe svojih neistomišljenika.


“Upitana kako komentira tekst sociologa Slavena Letice o njezinoj inicijativi #spasime, a koju je ocijenio ‘prodavanjem glamurozne humanitarne magle’, Veljača je, između ostalog, izjavila kako je ‘Slaven Letica čovjek koji ima 72 godine, a jedini motiv takvog teksta je da ostane živ na medijskoj sceni, oživljavanje, reakcija; uzeti komadić kolača te medijske priče na bilo koji način'”, podsjeća SUH na izjavu gošće Aleksandra Stankovića.

Jelena Veljača i Sanja Sarnavka (foto: Sandro Bura)

“Jelena Veljača je time na neprimjeren način, neopravdano i nepravno, diskvalificirala izrečeno od strane sociologa Letice isključivo temeljem njegove dobi, a tek sporadično ulazeći u njegove ciljeve, koji također predstavljaju diskriminaciju temeljem dobi, jer mu se imputira da želi ‘ostati živ’, ‘oživjeti’, sve na njezin račun. Riječ je o nevjerojatno okrutnoj diskvalifikaciji indirektnog sugovornika na temelju dobi”, stoji u obrazloženju pritužbe.

Takva Veljačina kvalifikacija, smatra SUH, predstavlja i poticanje na diskriminaciju iz članka 1. stavka 1. i članka 4. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08, 112/12 – pročišćeni tekst), jer poziva na neuvažavanje mišljenja osoba starije životne dobi. Treba napomenuti i da se radi o popularnoj javnoj osobi, čiji stavovi utječu na formiranje mišljenja javnosti.

Nadalje, piše Sindikat umirovljenika, diskriminacija na temelju dobi tek je u novije vrijeme uključena u antidiskriminacijsko pravo. “Stereotipi prema starijima duboko su zaživjeli u društvu, pa se diskriminacija spram starijih vrlo često tretira manje ozbiljno od diskriminacije po nekim drugim osnovama, što je vjerojatno razlogom da mnogi ugledni i glasni zagovornici ljudskih prava nisu javno reagirali u ovom slučaju.”

Jelena Veljača (foto: Sandro Bura)

Da ne bi bilo zabune i zlonamjernih interpretacija, SUH podsjeća da je podržao prosvjedne akcije u organizaciji jelene Veljače i njezine inicijative, “koje su probudile masovnu senzibilizaciju javnosti za patnje i institucionalnu diskriminaciju žrtava spolnog zlostavljanja, no stvarni teret na to stavlja njezino neprepoznavanje širine pojma diskriminacije i percepcije starijih osoba kao najčešćih žrtava obezvrjeđivanja u društvu”.

Da ne bi bilo zabune i zlonamjernih interpretacija, SUH podsjeća da je podržao prosvjedne akcije u organizaciji jelene Veljače i njezine inicijative, “koje su probudile masovnu senzibilizaciju javnosti za patnje i institucionalnu diskriminaciju žrtava spolnog zlostavljanja, no stvarni teret na to stavlja njezino neprepoznavanje širine pojma diskriminacije i percepcije starijih osoba kao najčešćih žrtava obezvrjeđivanja u društvu”.

“Zbog svega navedenog, tražimo da utvrdite diskriminaciju i sukladno članku 19. Zakona o pučkom pravobranitelju (NN 76/12) o tome obavijestite javnost, te počiniteljicu diskriminatornog javnog istupa”, stoji u dopisu pravobraniteljici Vidović.

Stariji ne mogu shvatiti što se događa?

Po istom kriteriju Veljača je diskvalificirala i francusku glumicu Catherine Deneuve koja je otvorenim pismom s još 99 Francuskinja ustala protiv novog feminističkog “puritanizma” koji po njihovu mišljenju pokreće ‘”mržnja prema muškarcima”‘.

Veljača je u istoj emisiji označila francusku filmsku divu kao “dio patrijarhalnog društva s obzirom na godine i iskustvo” te je istaknula kako “svijet doživljava ozbiljnu promjenu”, a “pripadnik druge generacije ne može ni iskustveno ni emotivno do kraja shvatiti što se događa.”

.

Vijesti

Treba li država omogućiti teško bolesnima eutanaziju?

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Postoje teške neizlječive bolesti da oboljeli više ne žele živjeti. Imaju li pravo na dobivanje lijekova kojima će počiniti samoubojstvo? O tome U Njemačkoj mora odlučiti njemački Savezni ustavni sud, javlja Deutsche Welle.

Harald Mayer je toliko bolestan da više ne želi živjeti. Nekad je radio kao vatrogasac, a onda je obolio od multiple skleroze (MS). Već 20 godina pati od te teške bolesti. Danas je osuđen na invalidska kolica i danonoćnu pomoć njegovatelja. Svoju svakodnevicu naziva “mučenjem”. “Želim okončati svoj život”, kaže ovaj 49-godišnjak. “Ja trebam pomoć 24 sata dnevno, čak i ako me zasvrbi na glavi”, priča Harald Mayer. On se plaši daljnjeg pogoršanja svoga stanja – jer onda više neće moći samostalno gutati lijekove.


Harald Mayer je bio jedan od tužitelja u postupku pred Upravnim sudom u Kölnu. Tužitelji su tražili dopuštenje za nabavku lijekova za izvršenje samoubojstva. Sud je jučer (19.11.) donio odluku kojom je spor na daljnje rješavanje uputio Saveznom ustavnom sudu. Da je to jedina prava adresa za rješavanje tog pitanja složili su se svi sudionici postupka: i sud, i tužitelji, i tuženi.

Gdje su granice zakonitosti?

Pravno gledano postoje određene nejasnoće. U Njemačkoj je u određenim slučajevima dopuštena pasivna (uskraćivanje lijekova i mjera za produženje života) i indirektna eutanazija (prekid života na zahtjev pacijenta). Aktivna eutanazija je zabranjena i za nju je predviđena zatvorska kazna. U praksi se postavlja pitanje gdje su granice pasivne i indirektne eutanazije.

Nakon što je 2017. godine i Savezni upravni sud potvrdio da se u ekstremnim slučajevima može dopustiti nabavka smrtonosne doze lijeka, Harald Mayer je podnio zahtjev Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode da mu se odobri nabavka narkotika natrijevog pentobarbitala. Isto je zatražilo još 110 bolesnika. No taj zahtjev je odbijen i to po nalogu saveznog Ministarstva zdravstva koje je priopćilo da zadaća države ne može biti “aktivna podrška činu oduzimanja života” i pozvalo se na važeće zakone.

Gladovanje do smrti

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti. Dok predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu Lukas Radbruch kaže da je postao liječnik kako bi ljudima pomogao, a ne okončao nečiji život, liječnik palijativne medicine Benedikt Matenaer ne želi isključiti mogućnost da će jednog dana pacijentu pomoći kod samoubojstva. On smatra sramotnim za društvo da smrtno bolesni ljudi moraju gladovati do smrti ako više ne mogu podnijeti svoje patnje.

Istovremeno ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana Njemačke želi legalizaciju aktivne eutanazije. Tako se u anketi provedenoj u travnju ove godine za legalizaciju izjasnilo 67 posto ispitanika, dok je 17 posto bilo protiv.

Sada je na redu Savezni ustavni sud, na čiju će se odluku morati čekati najmanje godinu i pol do dvije. “To je vrlo dugo vrijeme”, kaže Mayer. Za njega je svaki dan života veliki izazov.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP