Mozaik
Tomić-Koludrović: U Jugoslaviji su žene radile od jutra do mraka
60-ih godina u Jugoslaviji žene prosječno radile 60-70 sati tjedno, od čega je 20-30 sati otpadalo na neplaćeni rad u kući, što je bilo znatno više od najvećeg radnog opterećenja žena zabilježenog u Italiji.
Kakav je bio položaj žena u Jugoslaviji, komentirala je za Deutsche Welle ugledna hrvatska znanstvenica, sociologinja Inga Tomić-Koludrović. Kaže, da se današnje žene probude u bivšoj državi, ne bi bile zadovoljne, iako će mnoge starije reći kako je Jugoslavija štitila njihova prava te da je bila rodno osvještenija.
“Sumnjam da bi mnoge žene bile zadovoljne. U Jugoslaviji su dobile prava kao i muškarci, ali je obitelj ostala patrijarhalna niša u kojoj su i najobrazovanije žene obavljale sve kućanske poslove. Opterećenje žena je bilo izuzetno veliko. Dokumentarni film Kreše Golika iz 1966. godine ‘Od 3 do 22’ sjajno to ilustrira: dolazak na posao, posao, nabavka namirnica, briga za obitelj, kućanski poslovi… Praktički 16 i više sati rada dnevno. Povjesničar Brunnbauer (Ulf Brunnbauer, op. mv) tvrdi, primjerice, da su 60-ih godina u Jugoslaviji žene prosječno radile 60-70 sati tjedno, od čega je 20-30 sati otpadalo na neplaćeni rad u kući, što je bilo znatno više od najvećeg radnog opterećenja žena zabilježenog u Italiji gdje su žene radile prosječno 54 sata tjedno. No činjenica je da su dobile pravo izlaska iz kuće i pravo rada, što je tada za njih bilo izuzetno značajno“, kaže Tomić-Koludrović.
Žene u Jugoslaviji su, objasnila je, radile kao nekvalificirane radnice ili u “feminiziranim”, slabo plaćenim zanimanjima, kao što su poljoprivreda, obrazovanje, socijalne usluge i u radno intenzivnim granama kao što je tekstilna industrija. “I istraživanja stavova i vrijednosti žena u postsocijalističkom razdoblju upućuju na to da u Hrvatskoj, unatoč pozitivnom vrednovanju zaposlenja izvan kuće, ni tijekom socijalističkog razdoblja nije u temelju poljuljana patrijarhalna konstrukcija roda koja žene vidi u ulozi majki i čuvarica doma”, iznosi hrvatska znanstvenica.
Danas se, barem što se tiče podjele kućanskih poslova, situacija donekle promijenila. “Prije tridesetak godina muškarci nisu obavljali nikakve kućanske poslove. Danas u 80 posto slučajeva povremeno glačaju i peru rublje, u 66 posto slučajeva povremeno peru posuđe, u 60 posto slučajeva povremeno čiste kuću. Sporo se, međutim, mijenjaju njihovi tradicionalni rodni stavovi poput stavova da su muškarci po prirodi sposobniji donositi važne odluke nego žene ili da su uspješniji na svom poslu od žena. Naša istraživanja pokazuju da se žene znatno brže mijenjaju. Puno je više žena egalitarnog tipa, 37 posto, kod nas nego muškaraca – takvih je samo 29 posto”, zaključuje Inga Tomić-Koludrović, voditeljica istraživanja o podjeli poslova u kućanstvu provedenog u okviru projekta “Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive – GENMOD”.
„Od 3 do 22“
Kratkometražni dokumentarni film Kreše Golika iz 1966. godine pokazuje jedan dan u životu 22-godišnje Smilje Glavaš, udane žene i majke iz predgrađa Zagreba. Njen dan počinje u 3 ujutro i traje do 10 navečer. Prije posla odlazi na tržnicu kako bi kupila namirnice, a poslije posla vraća se djetetu i trošnoj kućici na rubu grada. Kućanske poslove obavlja sama. Do tramvajske pruge svakoga dana pješači, dok njen suprug na posao odlazi biciklom.
