Prati nas

Mozaik

Od 3 do 22

Tomić-Koludrović: U Jugoslaviji su žene radile od jutra do mraka

60-ih godina u Jugoslaviji žene prosječno radile 60-70 sati tjedno, od čega je 20-30 sati otpadalo na neplaćeni rad u kući, što je bilo znatno više od najvećeg radnog opterećenja žena zabilježenog u Italiji.

Objavljeno

|

screenshot: Od 3 do 22 (Krešo Golik, 1966.)

Kakav je bio položaj žena u Jugoslaviji, komentirala je za Deutsche Welle ugledna hrvatska znanstvenica, sociologinja Inga Tomić-Koludrović. Kaže, da se današnje žene probude u bivšoj državi, ne bi bile zadovoljne, iako će mnoge starije reći kako je Jugoslavija štitila njihova prava te da je bila rodno osvještenija.

“Sumnjam da bi mnoge žene bile zadovoljne. U Jugoslaviji su dobile prava kao i muškarci, ali je obitelj ostala patrijarhalna niša u kojoj su i najobrazovanije žene obavljale sve kućanske poslove. Opterećenje žena je bilo izuzetno veliko. Dokumentarni film Kreše Golika iz 1966. godine ‘Od 3 do 22’ sjajno to ilustrira: dolazak na posao, posao, nabavka namirnica, briga za obitelj, kućanski poslovi…  Praktički 16 i više sati rada dnevno. Povjesničar Brunnbauer (Ulf Brunnbauer, op. mv) tvrdi, primjerice, da su 60-ih godina u Jugoslaviji žene prosječno radile 60-70 sati tjedno, od čega je 20-30 sati otpadalo na neplaćeni rad u kući, što je bilo znatno više od najvećeg radnog opterećenja žena zabilježenog u Italiji gdje su žene radile prosječno 54 sata tjedno. No činjenica je da su dobile pravo izlaska iz kuće i pravo rada, što je tada za njih bilo izuzetno značajno“, kaže Tomić-Koludrović.


Žene u Jugoslaviji su, objasnila je, radile kao nekvalificirane radnice ili u “feminiziranim”, slabo plaćenim zanimanjima, kao što su poljoprivreda, obrazovanje, socijalne usluge i u radno intenzivnim granama kao što je tekstilna industrija. “I istraživanja stavova i vrijednosti žena u postsocijalističkom razdoblju upućuju na to da u Hrvatskoj, unatoč pozitivnom vrednovanju zaposlenja izvan kuće, ni tijekom socijalističkog razdoblja nije u temelju poljuljana patrijarhalna konstrukcija roda koja žene vidi u ulozi majki i čuvarica doma”, iznosi hrvatska znanstvenica.

dr. sc. Inga Tomić-Koludrović (foto: privatni album)

Danas se, barem što se tiče podjele kućanskih poslova, situacija donekle promijenila. “Prije tridesetak godina muškarci nisu obavljali nikakve kućanske poslove. Danas u 80 posto slučajeva povremeno glačaju i peru rublje, u 66 posto slučajeva povremeno peru posuđe, u 60 posto slučajeva povremeno čiste kuću. Sporo se, međutim, mijenjaju njihovi tradicionalni rodni stavovi poput stavova da su muškarci po prirodi sposobniji donositi važne odluke nego žene ili da su uspješniji na svom poslu od žena. Naša istraživanja pokazuju da se žene znatno brže mijenjaju. Puno je više žena egalitarnog tipa, 37 posto, kod nas nego muškaraca – takvih je samo 29 posto”, zaključuje Inga Tomić-Koludrović, voditeljica istraživanja o podjeli poslova u kućanstvu provedenog u okviru projekta “Relacijski rodni odnosi u Hrvatskoj: modernizacijske i razvojne perspektive – GENMOD”.

Krešo Golik: Od 3 do 22 (trajanje: 13:42)

„Od 3 do 22“

Kratkometražni dokumentarni film Kreše Golika iz 1966. godine pokazuje jedan dan u životu 22-godišnje Smilje Glavaš, udane žene i majke iz predgrađa Zagreba. Njen dan počinje u 3 ujutro i traje do 10 navečer. Prije posla odlazi na tržnicu kako bi kupila namirnice, a poslije posla vraća se djetetu i trošnoj kućici na rubu grada. Kućanske poslove obavlja sama. Do tramvajske pruge svakoga dana pješači, dok njen suprug na posao odlazi biciklom.

.

Mozaik

Kako su mali plavi Štrumpfovi osvojili Jugoslaviju

‘Štrumpfovi, ti dobroćudni plavi patuljci, kreću, eto, i u osvajanje naših gledalaca. TV Zagreb pripremila je prvih trinaest polusatnih epizoda o Štrumpfovima, a mi vam predstavljamo glavne Štrumpfove i zagrebačke glumce koji su ih animirali svojim glasovima’, pisao je o velikom animiranom hitu zagrebački Studio 1985. godine.

Objavljeno

|

Autor

U svom pobjedonosnom pohodu svijetom, popularna TV-serija Štrumpfovi stigla je i na naše male ekrane. Zagrebačka Televizija počela je emitirati trinaest epizoda crtane serije o malom plavom narodu i njihovu štrumpfanju kroz život.

Štrumpfovi su zapravo likovi iz stripova nastali u Belgiji, koji se dnevno pojavljuju u novinama cijelog svijeta, a albumi s njihovim dogodovštinama prodaju se u milijunskim nakladama.


Ljupki plavi patuljci – ni žuti ni crni da ne budu rasisti, a ni zeleni da ne budu Marsijanci – dobroćudna su bića. Sa samo četiri prsta ne mogu rukovati oružjem, a žive u prirodi u kućicama-gljivama. Govore nekakvom mješavinom svih jezika – glavno da ih razumiju djeca cijelog svijeta.

Svojom popularnošću ugrozili su Disneyeve likove, pa njihov otac Belgijanac Pierre Culliford, zvan Peyo, koji je danas jednako popularan kao i njegovi likovi, kaže da prije dvadeset i pet godina, kada je stvorio prvog Štrumpfa, nije mogao ni sanjati u što će se sve to izroditi.

Prema njegovim riječima, premda se i njemu ne može vjerovati, jer se, kao i njegovi junaci često štrumpfuje, naziv štrumpf nastao je sasvim slučajno još 1957. godine kad se nalazio na ljetovanju. Tada je s prijateljem jeo pomfrite koji nisu bili dovoljno slani, a u žaru razgovora nije mu pala na um riječ “sol”, pa je pružio ruku i rekao: “Dodaj mi, molim te, dodaj mi… taj, no, Štrumpf!”

Od prvog Štrumpfa do obitelji!

Kao čovjek kojemu je francuski materinji jezik Peyo je, kažu njegovi dobri prijatelji, osjećao posebnu sklonost prema ismijavanju njemačkog, pa je svojim junacima, što je bliže istini, dao nemoguće ime štrumpf koje francuskom uhu zvuči gotovo poput psovke.

Zapravo, prije kao šala, a od tog imena izvode se dalje pridjevi (lijepo je biti štrumpfast) i glagoli (idemo se štrumpfovati) do drugih imenica, kakve su npr. štrumpfomanija ili štrumpfituda.

Praotac plavog plemena koje, eto, sada dolazi i na naše male ekrane, kaže: “U to sam vrijeme radio neki strip sa srednjovjekovnom tematikom. Želio sam ga malo oživiti, pa sam ubacio malog četveroprstog patuljka s bijelom kapicom. Nazvao sam ga štrumpf. Tako je započela Štrumpfomanija.”

Prema Peyoovim riječima njegov je štrumpf dobio i nove prijatelje, pa neprijatelja – zločestog čarobnjaka Gargamela s mačkom. Malo pomalo njegovi su stripovi najprije zasjenili, a onda i sasvim istisnuli druge junake. Od jednog štrumpfa nastala je cijela Štrumpfija nastanjena raznim Štrumpfovima i Štrumpfetama.

Danas ta obitelj broji dvjesta članova: od mudrih staraca i Štrumpfa šaljivdžije čiji darovi eksplodiraju u rukama oduševljenog daroprimca, do štrumpfića, dojenčeta koje se nedavno rodilo u SAD, gdje je njihov autor Peyo završio prvi crtić sa svojim junacima.

Plavokošci osvajaju svijet

Danas je štrumpfituda velik i unosan posao: samo u Francuskoj proda se godišnje petnaest milijuna Štrumpfova! Štrumpfovi se po licenci proizvode još u dvadesetak drugih zemalja. Dobivaju svoje parkove u SAD, pojavljuju se u reklamama, izlaze gramofonske ploče, stripovi, albumi i, sada, serije.

Toj plavoj invaziji podlegla je odmah nakon Beogradske i Zagrebačka Televizija, te otpočela sa sinhronizacijom te serije. Prema riječima režiserke nasinhronizacije Biserke Vučković upravo je zgotovljeno prvih trinaest epizoda, nakon čega će se odmah započeti s radom na slijedećih trinaest epizoda sve redom dražesnih, poetičnih pričica o plavoj obitelji.

“Nakon prijevoda mi radimo vlastiti dijalog”, kaže Biserka Vučković o radu na toj seriji. “Naime, ubacujemo neke naše štoseve, a i sami glumci poneseni Štrumpfovima i njihovim doživljajima dodaju mnogo svoga. Čitav je taj posao mukotrpan, ali, svi se zabavljamo na račun Štrumpfova…”

Prema riječima redateljke Biserke Vučković, koja je za naše gledaoce pripremila i poznate crtiće, kao što su Kremenko, Piksi i Diksi, Ogi i Dogi, Kalimero, Zekoslav Mrkva i druge, efekti i glazba, i slika dakako, su originalni, jedino što štrumpfovi govore naš jezik. Za to je zadužena čitava ekipa poznatih glumaca, koji su se već ogledali u brojnim crtićima, a čiji su glasovi poznati širokom televizijskom gledalištu.

Tko su Štrumpfovi?

Prema riječima urednice Vesne Splivalo, svaka epizoda je u pravilu priča za sebe, i u svakoj epizodi Štrumpfove, iako su mali, muče problemi toliko slični našima. Često su na ispitu prijateljstvo, iskrenost, marljivost…

Njihov najveći neprijatelj je Gargamel, čarobnjak koji na sve načine pokušava uhvatiti Štrumpfove. U njegovim, srećom bezuspješnim namjerama, pomaže mu mačak Azriel.

“Ni ja, a ni moj mačak nismo tako jako zločesti kako se to posvuda čuje!” šali se Josip Marotti, na čiji smo glas navikli u mnogim crtićima a koji je sada, u seriji o štrumpfovima, Čarobnjak, glavni neprijatelj simpatičnih štrumpfovaca. Nekadašnji Kamenko, Josip Marotti poručuje: “Bez obzira na Čarobnjakove makinacije štrumpfovi uvijek izvlače živu glavu…”

Za Mladena Šermenta, koji je “posudio” glas Čarobnjakovu mačku Azrielu to je bio najteži posao, budući da mačak nema teksta već mijauče. U početku mu se, kako kaže, to činilo lako, s obzirom na to da nema teksta, a tek kasnije je vidio koliko je to teško.

Glavni zaštitnik je papa štrumpf, u našoj varijanti Ljubo Kapor, otac obitelji, koji zahvaljujući svojim čarolijama i čudesnim travama uvijek spasava svoju djecu-Štrumpfove. Kapor vjeruje da će se ta serija i te kako dopasti gledaocima, a neće proći mnogo pa će mnoge uzrečice štrumpfova doći i u svakodnevni život.

Vedro raspoloženje u seriju unosi Vicko Štrumpf, kojeg igra veteran naših crtića Ivo Rogulja. Poslije Barnija, kojeg je snimio još prije petnaest godina, Rogulja je posuđivao glas Ogiju, Krezumici, patku Dodi, i mnogim drugim popularnim likovima.

Sada kao Vicko pravi uvijek jednu te istu šalu, na koju svi Štrumpfovi uvijek nasjednu: daje poklon koji u rukama daroprimca eksplodira!

Kuki, Vlade Puhala, sanjalica je, Štrumpf koji i na javi sanja. Zanimljiv je i Trubač (ili Svirko), Božidara Košćaka. Prema Košćakovim riječima, to je veseo lik, nešto kao dvorjanin u bajci, koji prije svake akcije zatrubi, ali uglavnom falš, tako da se svi odmah naježe.

Obitelj Štrumpf čini i Lumen, pametni štrumpf, kojem je glas dao Mladen Vasary, zatim tu je Mrgud, Vlade Kovačića, Štrumpf koji stalno mrmlja i gunđa, Hrga, Damira Mejovšeka, snagator, te Majstor, Slobodana Milovanovića, kojem samo ime kazuje da sve popravlja i stavlja u red. Zanimljivi su i likovi Medenog, Dragana Milivojevića, Štrumpfa pjesnika, pa Trapavi Martina Sagnera, i Leni Štrumpf, Mire Šegrta.

Jedini ženski lik, Štrumpfetu, tumači Tanja Knezić-Draganić, koju Gargamel podmeće Štrumpfovima da bi njima lakše vladao. No, ona u društvu Štrumpfova, koji su svi odreda dobri, postaje također dobra i okreće se zajedno sa svojim prijateljima protiv Čarobnjaka i njegovog zločestog mačka Azriela. Kao jedina žena ona ima, dakako, poseban položaj među plavim narodom, te često viče na Štrumpfovce, ali je ta ljutnja kratkog vijeka.

Za sada toliko o trenutno najpopularnijoj seriji u svijetu, koja je svojom popularnošću potukla sve druge crtane junake. (Aleksandar Veljić, Studio, siječanj 1985. / Yugopapir)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP