Prati nas

Mozaik

Rat svjetova

Okej, bumer! Mladi su smislili novi način da starijima kažu da su – glupi

Sociolozi i društveni komentatori pitaju je li to znak da je međugeneracijskoj solidarnosti došao kraj te u svemu prepoznaju da mladi ne namjeravaju više ‘iz pristojnosti’ trpjeti starije.

Objavljeno

|

Bake koje ne čuvaju unučad
foto. OrnaW/Pixabay

Netko vam je rekao „Okej, bumer“ (OK Boomer) ili ste na unukovom Facebooku vidjeli neku od podrugljivih slika s tim napisom? Možda je vrijeme da se uvrijedite, jer vam je time poručio da ste nerazumni, stari i dosadni.

Tako je i novozelandska parlamentarka Chlöe Swarbrick (25) prije nekoliko dana starijem kolegi parlamentarcu Toddu Mulleru (50), koji joj je dobacio za vrijeme dok je držala govor o klimatskoj krizi, odgovorila s dvije riječi: “Okej, bumer!” I to je bilo dovoljno da ga ponizi i da mu kaže da ni iskustveno ni emocionalno ne može razumjeti današnji moderni svijet. Zvuči li vam to poznato?


Naime, “bumer” je skraćni naziv za bejbibumera, pripadnika “baby boom” generacije; demografskog segmenta populacije koji se smjestio između “tihe generacije” i “generacije X”. Bumeri su rođeni između 1946. i 1964. godine i današnjim mladima predstavljaju – dinosaure. Ili umirovljenike, što im dođe na isto.

A sve je počelo nedavno videom koji je obilno dijeljen na društvenim mrežama. Sijedi muškarac u polo majici kazao je kako današnji mladi imaju sindrom Petra Pana i da jednostavno ne žele odrasti. Tisuće tinejdžera odgovorile su mu s: “Okej, bumer!” Ili kako bi se kod nas reklo: “Dobro je, deda!”

U samo par dana ova je fraza osvojila svijet; tiska se na majicama, šalicama, pronašla je mjesto u brojnim vicevima. Sociolozi i društveni komentatori pitaju je li to znak da je međugeneracijskoj solidarnosti došao kraj te u svemu prepoznaju da mladi ne namjeravaju više “iz pristojnosti” trpjeti starije.

Zastupnica Swarbrick se opravdava. Kaže da u te dvije riječi pronalazi izlaz iz besmislenih debata koje se vode u polariziranom društvu u kojem argumenti nisu važni pa dodaje da se energija može i pametnije potrošiti. “Bumer je stanje duha”, zaključuje.

Popularna stranica Urban dictionary frazu “Okej, bumer” definira ovako: “On kad vam bejbibumer kaže neko glupo sranje, a vi mu ni ne želite objašnjavati zašto griješi, jer bi to značilo da se morate boriti protiv desetljeća neznanja i pogrešnih informacija. Pa ga jednostavno ‘otresete’ i kažete mu – Okej, bumer!”

Kao ilustracija navodi se i jedan konkretan primjer. Bejbibumer: “Djeca su danas previše alergična. Nama nekada nije ništa smetalo.” Odgovor: “Okej, bumer.”

Zvuči poznato?

.

Mozaik

Pravila lijepog ponašanja koja su vrijedila nekad

Pravila lijepog ponašanja ili bonton danas se više ne poučavaju, niti u školi niti kod kuće, a prije je to bio gotovo obavezni predmet. Prisjetili smo se nekih nekad važnih pravila od kojih su neka zastarjela, neka još uvijek vrijede, a neka posve čudna.

Objavljeno

|

Neke od ovih stvari danas se čine zastarjelima, no s ovim pravilima lijepog ponašanja su mnogi od nas odrasli. I o tome nije bilo pregovora: ovako ste se morali ponašati, pogotovo u javnosti. Kazna za nepoštivanje pravila često je bila ćuška jer ovo nisu bila pravila koja su vrijedila samo ponekad. Vrijedila ona danas ili ne, portal Dusty Old Thing prikupio je pravila uz koja smo odrastali:

1. Zlatno pravilo

Dok smo bili djeca, jedno je pravilo bilo gotovo sveto. Ako ne bi želio da netko to tebi napravi, nemoj to onda raditi drugome!


2. Molim i hvala

“Daj mi ovo” – jednostavno nije bila opcija! Uvijek se moralo reći molim i hvala.

3. Da gospođo, da gospodine!

Ni na jedno se pitanje nije odgovaralo bez obaveznog “gospođo” ili “gospodine” na kraju. Na taj se način pokazivalo poštovanje. To se posebno odnosilo na trenutke kad ste bili u nevolji.

4. Traženje dozvole da se udaljite

Nitko nije ustajao od stola bez dozvole! Ako ste morali otići prije ostalih, morali ste tražiti dozvolu i onda čekati za dopuštenje. Nikoga nije bilo briga ako vam se nije svidjelo ono što vam je bilo na tanjuru.

5. Nema raspravljanja s odraslima!

Čak ni ako ste imali dobru poantu i bili u pravu. S odraslima se ne raspravlja! A za nadmudrivanje bi slijedile instant batine!

6. Oprostite!

Ako ste u bilo čemu pogriješili, morali ste se ispričati. To je bila jedina učtiva reakcije.

7. Skidanje kape

Kad ste u zatvorenom prostoru, morate skinuti kapu! I nema veze je li to bejzbol kapa ili nekakav slamnati šeširić – muškarci i dječaci u zatvorenom ne smiju nositi kape. Također, žene u prolazu pozdravljalo se blagim naginjanjem glave i dodirivanjem ruba šešira.

8. “Smijem li?” umjesto “Mogu li?”

Kako ste postavili to pitanje bilo je jako važno, čak i kad su u pitanju bili vaši vlastiti roditelji. Starije je strašno iritiralo ako biste pitali “Mogu li…?”

9. Ne prekidaj odrasle!

Kad odrasli govore, ne prekidaj ih! Ako su roditeljima u goste došli prijatelji, morali biste pričekati trenutak tišine u njihovom razgovoru pa da nešto smijete reći.

10. Prepuštanje sjedala

U autobusu ili vlaku bilo je posve normalno starijem prepustiti mjesto. Također, muškarci i dječaci redovito su prepuštali mjesto ženama i djevojkama. Dobro, i danas se nekome omakne da se digne u tramvaju.

11. Makni laktove sa stola!

Stavljanje laktova na stol smatralo se jako nepristojnim. To se posebno odnosilo na situacije kad ste u gostima ili u nekom restoranu.

12. Uvijek pravilan pozdrav

Jedini dopušteni pozdravi su bili “dobra večer” ili “dobar dan”, a nikako “bok”, “zdravo” i slično.

13. Uspravi se!

Tko god bi se zgrbio, pogotovo za stolom, bio bi opomenut da se ispravi. To se smatralo i nepristojnim i nezdravim.

14. Ne prigovaraj!

Prigovaranje nije bilo dopušteno. Za zanovijetanje i cviljenje ste mogli biti prognani iz kuće na par sati ili otpravljeni u krevet ranije uz riječi: “Imaš to što imaš i ne gnjavi više!”

15. Ne pravi se važan!

Prije ere društvenih mreža, praviti se važnim smatralo se nepristojnim. Nitko nije želio da ga prozovu hvalisavcem i skromnost se poticala.

16. Jedi priborom!

Za stolom su postojala jasna pravila, a jedno od njih bilo je da se jede priborom, a ne rukama. Također, nije bilo dozvoljeno nešto nabadati nožem i ubacivati u usta. za to je služila isključivo vilica.

17. Ne govori s punim ustima!

O ovome se nije ni razmišljalo i to nikome nije ni padalo na pamet. Danas se dugački govori drže uglavnom tek nakon zalogaja.

18. Pisma zahvale

Ako bi vas netko posjetio, bilo je pristojno zahvaliti mu na posjeti pismom zahvale. Tko to ne bi učinio, bio bi smatran vrlo nepristojnim.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP