Prati nas

Nema predaje

Pun Trg

‘Sekirate mi baku!’ 20.000 ljudi prosvjedovalo je za bolje obrazovanje. Hrvatska mora bolje!

‘Poruka predsjedniku Vlade, prestanite se baviti teorijama zavjere i pitati tko stoji iza nas, iza nas stoje učitelji, naši članovi. Danas možemo reći iza nas stoji Hrvatska’, izjavio je Mihalinec.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Iako policija nije objavila službenu procjenu sudionika današnjeg prosvjeda u Zagrebu, prema procjeni medija okupilo se 20.000 učitelja, profesora, roditelja i drugih građana. Sindikati pak misle da je na glavni zagrebački trg došlo 40.000 prosvjednika, ponajviše organiziranim prijevozom iz cijele Hrvatske. Prosvjed je podržalo više od 50 sindikata, a među njima je i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Vladi premijera Plenkovića prosvjednici su poručili da “Hrvatska MORA bolje!” Štrajk koji je formalno počeo zbog potplaćenosti radnika u obrazovanju danas je postao široki prosvjed za bolje obrazovanje.


“Moja kolegica radi 38 godina, 8 mjeseci i 3 dana, zadnja plaća joj je bila 6.200 kuna. O čemu pričate vi, gospodo političari? Koga vi lažete i obmanjujete? Dosta vas je više! Dosta!”, rekao je jedan od govornika riječki vjeroučitelj Marin Miletić.

“Jednog dana ćemo postići dogovor s Vladom o plaćama. Jednog dana. Smanjit ćemo zaostajanje plaćama, vratit ćemo se i u učionice, nastavit ćemo raditi svoj posao, ali posao u kojem osjećaj ponosa nijednog trenutka više neće izaći iz nikog od nas, nikada više u ovoj zemlji ne smije biti učitelja koji će pognuti glavu pred drugima koji ga sramote!” riječi su sindikalca Branimira Mihalinca.

foto: Sandro Bura

“Poruka predsjedniku Vlade, prestanite se baviti teorijama zavjere i pitati tko stoji iza nas, iza nas stoje učitelji, naši članovi. Danas možemo reći iza nas stoji Hrvatska”, izjavio je Mihalinec.

“Nakon samo 13 godina staža ja sam mrtav, ja sam iscrpljen, a to nikako nije zbog mojih učenika u razredu. Jedino zbog njih provodim stotine reformi”, poruka je učitelja Luke Žužula. “Moj se rad mjeri količinom papira koje sam skupio. Moja plaća određuje se koeficijentom kojim mi u lice poručuju: Ti nisi jednako vrijedan. A zašto to rade? Zato što mogu, jer smo najobrazovaniji, najpristojniji, najšutljiviji. Jer su navikli da nam mogu pljunuti u lice, a mi ćemo to samo obrisati”, dio je nadahnutog Žužulovog govora.

“Pitali su me što bih poručio premijeru, rekao sam da ono što on radi nije dijalog. Htio sam mu reći svašta, htio sam mu reći koliko mi je drago bilo vidjeti na tom štrajku moje kolege koji su tamo došli za naše tete spremačice. Tete spremačice, koje za 3, 3 i pol tisuće kuna ulaze u laboratorije u kojima radimo s radijacijom, s toksinima, s otrovima. Kad one odu, nitko s time neće htjeti raditi”, izgovorio je Saša Ceci s Instituta Ruđer Bošković.

Premijer misli da ultimatum “onima koji dižu plaće” nije pametan

“Naša Vlada je uspjela povećati plaće za razliku od recimo SDP-ove Vlade koja je smanjivala plaće, ukidala božićnicu, ukidala regres. Ima Vlada koja je zadužila za 70 milijardi, to je Vlada Zorana Milanovića i SDP-a, ova je Vlada koja smanjuje dug ranijih Vlada, osigurava zdraviji rast. Nije bilo Vlada prije koja je to napravila”, odgovorio je premijer Andrej Plenković.

Kaže, da je teza da vlada ne razgovara lažna. “Ultimatum nije dobar ni u kojem aspektu života, a pogotovo ne onima koji vam dižu plaću”, odgovorio je premijer na sindikalne zahtjeve i zaključio: “Za dogovor je potrebno dvoje, mi smo tu.”

Predsjednica: Prepoznali su moj moto

“Nadam se da će sve skupa završiti što je moguće prije dogovorom Vlade i sindikata. Kao što znate, svoj sam program predstavila pod nazivom ‘Hrvatska zna i mora bolje’. Drago mi je da prosvjednici prepoznaju da Hrvatska mora bolje i da se pod tim motom ujedinjavamo i iznalazimo rješenje”, rekla je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

Situaciju s koronavirusom sve teže podnosim. Kome se mogu obratiti za pomoć?

Poremećaji na koje se ljudi najčešće žale su smetnje anksioznosti i depresije. Pokrenute su i posebne web stranice te otvorene telefonske linije za psihološku pomoć.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Hrvati nemaju običaj odlaziti na razgovor psihologu, iako je u nekim zemljama to posve uobičajeno i briga za psihičko zdravlje izjednačena je s onom za fizičko. No problemi s mentalnim zdravljem kod nas su još uvijek svojevrsni tabu, a oni koji osjećaju neke psihičke poteškoće, rijetko se odlučuju potražiti stručnu pomoć.

Međutim, to se će se morati promijeniti s obzirom da je pandemija koronavirusa, koja je obilježila skoro čitavu ovu godinu – i još joj se ne nazire kraja – ostavila itekakvog traga na psihičko stanje nacije. Što napraviti za svoje psihičko zdravlje, kome se obratiti za pomoć i kako sve ovo preživjeti, pitali smo psihologinju Lanu Gjurić, članicu Zagrebačkog psihološkog društva.


“Ovdje se radi o kriznoj situaciji koja nije završila, koja traje, dok je rat koji smo prošli bio trauma koja je završila. Kad smo u nekakvoj kriznoj ili traumatskoj situaciji onda aktiviramo resurse za nošenje s tim izazovima. Lockdown je trajao određeno vrijeme, svi smo se stisnuli i rekli ‘ajmo sad to preživjeti’, no onda se ta situacija nastavila”, kaže Gjurić.

Naš organizam može podnijeti određenu količinu stresa, no ova krizna traje već dugo, više od osam mjeseci, nastavlja Gjurić, zbog čega se naši kapaciteti za nošenje s ovom situacijom lagano troše.

Lana Gjurić (foto: privatni album)

“Ono što je činjenica je da je situacija nepredvidljiva i neizvjesna i ne znamo kolilko će još trajati. Neke dane se čini da je malo bolje pa je opet malo lošije. Predviđa se da bi moglo biti i gore. Radi se o teškim vremenima koja usto traju i mnogo duže nego mi to možemo izdržati. Ne znamo se na to prilagoditi, a ne znamo ni na što bismo se trebali prilagoditi jer se stvari stalno mijenjaju. Svaki čas neka nova mjera, ne znamo hoćemo li izgubiti posao, hoćemo li se opet zatvoriti, hoće li se sve normalno nastaviti… Sve je nepredvidljivo i teško se prilagoditi na nešto. Jer svaki dan je nešto drugo”, kaže Gjurić.

Ljudi zato doista sve češće traže psihološku pomoć i žale se na čitav niz problema.

“Poremećaji na koje se ljudi najčešće žale definitivno su smetnje anksioznosti i depresije. Uzrok anksioznosti je ili strah od zaraze ili nepredvidljivost čitave situacije, teško se nositi s time što će biti. A upravo takve situacije potiču anksioznost i tjeskobu. I onda još neke opsesivno kompulzivne smetnje pa ako netko već ima tendencij prema tome, sada je to još možda i pojačano. Možemo se šaliti pa reći da svi OCD-ovci sad kažu: ‘To je sad moje vrijeme, sad se svi ponašaju kao ja i opsesivno peru ruke i štite se”, kaže psihologinja Gjurić.

Kontakt s drugima nam je potreban

Sve su češći i poremećaji depresije koje dodatno pogoršavaju stalna upozorenja da se moramo distancirati od drugih.

“Kontakt s drugima je nešto što nam stvarno treba. Sve to dovodi do depresivnih simptoma, povlačenja u sebe i toga da nam nedostaju drugi ljudi. Pa ne možemo se niti zagrliti! Nedostaje ljudima zagrljaj i rukovanje na početku i kraju susreta da se osjete kako treba i kako su navikli. Pokušavaju se smisliti neki načini kako to održati, tu može pomoći i tehnologija, no ništa ne može nadomjestiti pravi kontakt”, kaže Gjurić te dodaje da neki osjećaju i simptome PTSP-a.

“Bili smo zatvoreni, nismo znali što će se dogoditi, pumpaju nas s tim brojkama. Sve je to stresno. To se očituje i na fizičkoj razini u vidu nesanice, iritabilnosti, lošeg raspoloženja, frustracija, umor…”

Online pomoć

I što kad voda dođe do grla? Kad osjetimo da ne možemo više i da ćemo “puknuti”? Psihologinja Gjurić kaže da sada, srećom, ipak postoje brojevi telefona i web stranice koje mogu pomoći.

“Pokrenute su neke stranice za pomoć tog tipa: Mentalnozdravlje.hr, Psihelp.hr, Psihološkapomoć.hr. Zahvaljujući tim portalima, ljudima je psihološka pomoć ipak malo dostupnija, lakše je potražiti stručnjaka i vidjeti o čemu se radi. Ljudima je traženje psihološke pomoći još uvijek često tabu, ali kao i kod odlaska običnom liječniku, kad nas nešto boli, pogotovo ako to potraje, onda kažemo, ok – idemo kod doktora sad to pogledati. Isto vrijedi i za mentalno zdravlje. Već dulje vrijeme me stišće nešto u prsima, osjećam da nije fizički, najbolje da pogledam jesam li ja dobro psihički”, kaže psihologinja Gjurić.

Prepoznavanje problema je pola rješenja

Uz to, kad netko sam potraži pomoć, to je već napola riješen problem. Gore je kad psihičke probleme ima netko iz naše okoline, a toga nije svjestan ili odbija potražiti pomoć. Psihologinja Gjurić u tom slučaju savjetuje puno strpljenja.

“Kad vidimo da se već neko dulje vrijeme s osobom nešto događa, možda je najbolje pristupiti iskreno i reći, gle, vidim da se s tobom nešto događa i brinem se. Ja sam tu, ali čini mi se da bi možda bilo dobro da porazgovaraš s nekim, moglo bi ti pomoći. Nikako ne treba nastupiti napadački, nego osobi dati do znanja da se brinete i da vam je stalo.”

Što se tiče psihičkog zdravlja općenito, briga o sebi je prva točka, kaže Gjurić. Važna je i tjelesna aktivnost te briga o svojim osjećajima i potrebama.

“Ako se već neko dulje vrijeme ne osjećamo dobro, treba razgovarati s nekim, potražiti pomoć. Porazmisliti o sebi i svojim granicama, što je u redu, a što nije. Neizostavna je i briga o prehrani te da uzmemo vrijeme za sebe i radimo stvari koje nam čine dobro. Jako je važno i povezaivanje s drugima, što je društveno, ali je također dio brige o sebi. Kontakt s drugima spriječit će da nas usamljenost preuzme. Važno je i opuštati se , zastati, odmoriti se, provoditi kvalitetno vrijeme bližnjima, naravno uz ove sve mjere. Sve je to vrlo izazovno”, zaključuje psihologinja Gjurić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP