Prati nas

Nema predaje

Vrijeme za sebe

Nije isto je li slobodna nedjelja ili koji drugi dan. Ali mnoge profesije ne mogu birati

Potpuno je različito je li to nedjelja ili utorak ili srijeda, iako bi netko mogao pomisliti da je svaki slobodan dan jednako vrijedan.

Objavljeno

|

foto: S. Hermann & F. Richter/Pixabay

Društvena norma o radu pet dana u tjednu pa nakon toga odmoru preko vikenda, u današnjem se užurbanom svijetu može činiti kao nedostižna utopija.

Iako se u razgovorima o neradnim nedjeljama najčešće spominju trgovci kao oni koji na svojim leđima nose sav teret nezasitnog kapitalizma, mnoge su profesije u kojima je rad vikendima i nedjeljama posve uobičajen i na njih neće utjecati nikakva, eventualna, zabrana rada nedjeljom. A u posljednje se vrijeme baš o tome puno govore te se kao mogući model spominje onaj austrijski.


“Pred hrvatsku javnost izaći ćemo s jednom vrlo interesantnom analizom. Najbliže smo prijedlogu tzv. austrijskog modela. Jesmo za to da određeni broj nedjelja radimo, odnosno određeni broj nedjelja ne radimo, ali poslodavcima moramo dati priliku da i oni utječu na to koja će nedjelja biti radna, a koja neradna”, rekao je ministar gospodarstva Darko Horvat za N1.

Ne vrijedi svaki dan jednako

No ako za odrađenu nedjelju dobijemo slobodan dan – nije li to zapravo isto? Čini se da – nije. Naime, istraživanja su pokazala da je upravo slobodna nedjelja izrazito važna za opću dobrobit radnika, kaže psihologinja, dr.sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan s Instituta društvenih istraživanja Ivo pilar: “Nije isto koji nam je dan u tjednu slobodan. Totalno je različito je li to nedjelja ili utorak ili srijeda, iako bi netko mogao pomisliti da je svaki slobodan dan jednako vrijedan.”

Ljudi koji rade vikendima ili samo nedjeljom pod daleko su većim stresom: “Naša su istraživanja pokazala da su ljudi koji rade vikendima, ali i oni koji rade u smjenama, pod daleko većim stresom od onih koji rade samo preko tjedna, a vikendima su slobodni. Posebno je zanimljivo to što se pokazalo da je doista bitno da neradni dan u tjednu bude baš nedjelja. Tad su svi slobodni, bave se samo sobom, svojom obitelji i prijateljima i osjećaj je bitno različit nego da nam je slobodan dan neko kad su svi ostali na poslu”, kaže profesorica Kaliterna-Lipovčan.

Antonija (57), Pakrac, medicinska sestra

Meni kao medicinskoj sestri su radne nedjelje nešto posve uobičajeno. Oduvijek je tako jer sestre uvijek moraju biti uz pacijente, pa bila to nedjelja, praznik ili bilo koji drugi dan. Radimo u smjenama od 8 ili 12 sati, pa si mnogi misle da je bolje ‘potegnuti’ 12 sati pa onda dulje biti doma. I točno da to ima svoje prednosti – možeš si nešto obaviti što inače ne bi mogao – ali taj smjenski rad dosta poremeti čovjek. Ali ja sam znala da će to biti tako kad sam odabrala ovo zanimanje i nije mi žao. Znam biti premorena, zna biti teško, pogotovo ako je na poslu baš neki težak dan. Ima tu i privatnih stvari. Ali svima je teško.

Dragica (60), Zagreb, umirovljena čistačica

Radila sam kao čistačica u jednoj velikoj firmi i vikendi su nam uvijek bili neradni. To se znalo i nije bilo ‘aj dođu u nedjelju, ‘aj za Novu godinu’. Radili smo u smjenama: ili ujutro, što je bilo od šest ujutro do dva popodne, ili popodne, što je bilo od dva popodne do deset navečer. Jedan tjedan ujutro, a drugi popodne. Ali nedjelje nikad! Imali smo, jedino, svaku treću radnu subotu kad smo posebno čistili proizvodne pogone dolje. Za te subote nismo dobili dodatan slobodan dan, ali je išlo nešto na plaću. To nije bilo tako strašno, ali mislim da sve nedjelje moraju biti slobodne.

Sandra (54), Zagreb, novinarka

Ja sam oduvijek u medijima tako da mi radni vikendi nisu nikakvo čudo. Oduvijek sam tako radila, prvo na radiju pa onda na televiziji. Sad to imamo organizirano tako da nam je svaki četvrti vikend radni, a za to dobijemo dva slobodna dana. Te dane, ako ne iskrsne nešto važno, možemo kasnije spojiti s onim tamo vikendom pa imaš četiri dana. Ali novinarstvo je takav posao da će te kad tad zapasti i Božić, i Usksi, i cjelodnevna šihta…

Tatjana (52), Zagreb, turistička voditeljica

Mi turistički vodiči radimo isključivo vikendima! (smijeh) I da, naravno da se to osjeti i na obiteljskom i društvenom životu. Radiš totalno kontra do svih drugih. I kad su oni na poslu – ponedjeljak, utorak ujutro – ti si slobodan. A kad svi subotom ujutro vise na kavi na Cvjetnom, ti vodiš ture. Osjeti se, kako se ne bi osjetilo.

Kata (70), Zadar, privatna iznajmljivačica

Ja iznajmljujem apartmane i zapravo radim za sebe. Ali to najčešće znači da radim i više nego bi u nekoj firmi. Nema kod nas ni petka ni svetka, kad gosti dolaze, svejedno je koji je dan. Ja sam ostala bez posla kad je propao TIZ (Tekstilna industrija Zadar, op.a.). Drugi posao nisam mogla naći, a kad je propao i SAS (Tvornica specijalnih alatnih strojeva, op.a.) pa mi i muž ostao na ulici, morali smo nešto smisliti. Od mojih roditelja nam je ostala ta kuća na poluotoku u Zadru koju smo preuredili i iznajmljivali prvo studentima, a kasnije, kad je turizam buknuo, turistima. Gostiju ima, ne možemo se požaliti, ali ima i posla. Mi imamo četiri apartmana u kojima su preko ljeta turisti, a preko zime studenti, tako da stalno brineš o nečemu. Ili preko ljeta mijenjaš posteljinu i čistiš, ili preko zime brineš jesu li stanari platili režije ili nešto oštetili u stanu. Ljudi misle da je to samo ubiranje para, ali ima tu i posla i stresa i nitko te ne pita je li subota ili nedjelja ili Gospa ili bilo koji blagdan.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP