Prati nas

Vijesti

Vau, mjau!

Pretjeruju li ljudi s objavom slika kućnih ljubimaca na društvenim mrežama?

Dok su naši roditelji pse držali u dvorištima i na lancima, naše su generacije shvatile da se radi o bićima koje osjećaju i uzvraćaju osjećaje pa smo ih premjestili u svoja četiri zida.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Samia Liamani/Unsplash

Odgovor na pitanje u naslovu ovisit će najvjerojatnije o tome imate li ljubimca ili ne. Da slike naših kućnih životinja čine značajan dio objava na društvenim mrežama pokazalo je i istraživanje koje je za BarkBox 2017. godine provela agencija Kelton Global, doduše na američkom uzorku.

Pokazalo se tako da prosječni vlasnik psa objavljuje čak šest puta tjedno fotografije svojeg ljubimca, dok na internetu tri puta tjedno gleda snimke drugih pasa. Uz to, čak je 11% vlasnika napravilo ljubimcu profil na društvenim mrežama. Istraživanje je pokazalo da u mobitelu prosječnog vlasnika pasa, slike ljubimaca čine petinu svih fotografija. Uz to, u tom ćete mobitelu naći dvostruko više fotki pasa nego vlasnika samog.


Jedno su slike djece, a drugo…

“Ako ja mogu gledati milijun slika njihove djece i unučadi na Facebooku, zašto oni ne bi gledali mojega Antu. Komu smeta, neka me otprati”, kaže nam kolega koji rado slika svoga mješanca Antu.

Roditelji s druge strane odgovaraju da imanje psa nije roditeljstvo. “Smisao dijeljenja fotki naše djece je da naši prijatelji i rođaci vide kao se oni razvijaju i rastu. Baka i djed žive u Našicama pa i oni mogu, na daljinu, biti uključeni u njihove živote. Želi li bilo tko biti uključen u život tvoga psa koji samo spava, slini, jede i obavlja fiziološke funkcije? Ne bih rekla. Ne trebamo uvijek znati kada tvoj pas rastrga cipelu i ne trebaš nam zatrpavati zid s njegovim fotkama”, odgovara majka iz Zagreba koja na Facebooku vodi foto-dnevnik odrastanja svoje dvoje djece.  

Zašto zapravo ljudi objavljuju fotke ljubimaca?

Razlozi zbog koji ljudi objavljuju fotke ljubimaca su razni, no psiholozi navode da jedan dominira – vlasnici svoje ljubimce smatraju članovima obitelji pa ih tako i predstavljaju na društvenim mrežama. Dok su naši roditelji pse držali u dvorištima i na lancima, naše su generacije shvatile da se radi o bićima koje osjećaju i uzvraćaju osjećaje pa smo ih premjestili u svoja četiri zida.

Ljubav je, dakle, jednostavan razlog koji pokreće sve te objave, ako izuzmemo one vlasnike koji životinje doživljavaju statusnim simbolima. Uz to, neki ljudi su sramežljivi pa će radije pozornost privući objavom fotke ljubimca, nego vlastitim selfijem. Uostalom, osim što nam donose radost, ljubimci nas povezuju s drugim ljudima, a istraživanja pokazuju da nam i poboljšavaju zdravlje. Pa tko ih onda ne bi slikao za Facebook?

.

Vijesti

Splićanin (15) se ne sjeća da je ubio staricu (89), a neće ni ići u zatvor: ‘Bio sam smantan’

Nije želio odgovarati ni na kakva pitanja suca i zamjenika državnog odvjetnika, već je kazao da se svih događaja tog dana jako slabo sjeća i da je bio živčan i agresivan odnosno u svojevrsnoj narkomanskoj krizi jer se taj dan nije uspio drogirati.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

15-godišnjak iz Splita koji je u ponedjeljak poslijepodne priveden zbog ubojstva 89-godišnje žene ne sjeća se što napravio. Barem je tako izjavio u svojoj obrani pred sucem istrage splitskog Županijskog suda.

Sudac za mladež odredio mu je istražni zatvor “zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i osobito teških okolnosti”. Osumnjičen je da je u nedjelju kasno popodne zakucao na vrata stana 89-godišnjakinje na 3. katu Sukošanske ulice u Splitu nakon čega je staricu ugurao u stan. Potom joj je zadao više udaraca od kojih je umrla na mjestu napada. Nakon što ju je ubio tijelo je odvukao do balkona i tamo ostavio. Iz stana ništa nije nestalo.


Kako javlja Slobodna Dalmacija, nije želio odgovarati ni na kakva pitanja suca i zamjenika državnog odvjetnika, već je kazao da se svih događaja tog dana jako slabo sjeća i da je bio živčan i agresivan odnosno u svojevrsnoj narkomanskoj krizi jer se taj dan nije uspio drogirati. Pojasnio je da se znao “pucati” konzumirajući speed (amfetamine) i marihuanu i da je tog dana bio smantan. Tvrdio je da je bježao od nekakve grupe od petnaestak njemu nepoznatih momaka koji su ga htjeli pretući.

Nije govorio ništa o konkretnom događaju, odnosno kako i zašto je došao do zgrade u Sukoišanskoj i što se odigralo u stanu na trećem katu u kojem je, nakon njegova pohoda, smrskanog lica ostala ležati nedužna 89-godišnja starica.

Iako se osnovano sumnja da je počinio brutalno i okrutno ubojstvo, 15-godišnjak po zakonu ne može ići u zatvor. Kako nema još navršenih niti 16 godina, njega zakon tretira kao mlađeg maloljetnika i na njega se primjenjuje Zakon o sudovima koji propisuje da on ne može završiti čak niti u maloljetničkom zatvoru. Kako Zakon propisuje, maloljetniku koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela navršio četrnaest, a nije navršio šesnaest godina života mogu se izreći odgojne mjere i sigurnosne mjere, javlja Slobodna.

Može biti upućen u odgojni zavod gdje može ostati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine s tim da sud mora svakih šest mjeseci ispitati ima li osnove ovu mjeru obustaviti ili je zamijeniti drugom odgojnom mjerom.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP