Prati nas

Zdravlje

Glas razuma

Epidemiolog Kaić: Nećete se zaraziti ako zastanete i s nekim porazgovarate s dva metra

Policija strože shvaća samoizolaciju od epidemiologa, kaže epidemiolog Bernard Kajić. Socijalni kontakt s propisane daljine, kaže, ne pokreće epidemiju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Bernard Kaić (screenshot: HRT)

Gostujući u programu javne televizije, epidemiolog dr. Bernard Kaić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dao je odgovore na niz pitanja koja zanimaju hrvatsku javnost. Iz razgovora prenosimo najvažnije akcente.

O testovima koji bi u 15 minuta otkrivali zaražene

To bi ubrzalo donošenje odluke o tome treba li osoba u izolaciju i treba li tražiti njene kontakte. Priznajem, ne znam kakvi su testovi i što oni love. Ako detektiraju virus i njegov genom, mogli bi služiti u svrhu ranog prepoznavanja oboljelih. Ako detektiraju protutijela, ne mogu se upotrijebiti, jer pokazuju bivšu ili trenutnu infekciju, ali tek kasnije.


O obustavi javnog okupljanja

Pravodobno smo uveli tu mjeru prije nego smo imali dokaz da se virus neprepoznato širi u populaciji. Ni sad nemamo te dokaze, ali imamo naznake. Kasno bi bilo to uvesti sada ili za dva tjedna.

O ograničenju kretanja

Treba biti takvo da bude maksimalno moguće. Ne znam što znači potpuno ograničenje kretanja. Stav epidemiologa je da ljudi u samoizolaciji ne bi smjeli doći u kontakt s drugim ljudima. Ako slučajno razviju blage simptome koje ne prepoznaju, mogu biti zarazni za druge.

Ali također mislimo da, ako je nekom nužno otići po lijekove, osoba (u samoizolaciji, op. mv.) smije koristeći masku i uz higijenu ruku otići u ljekarnu po svoje lijekove. Naravno, ne stupajući u kontakt s drugima. S druge strane, policija tu samoizolaciju drugačije shvaća. Čak i sankcionira kada osobu kojoj je izrečena samoizolacija zatekne na putu do ljekarne. To je nešto strože nego što mi epidemiolozi smatramo nužnim. Ali svrha je ista – spriječiti ljude koji su možda zaraženi da dođu u kontakt s drugima.

O društvenim kontaktima “na dva metra”

Smatra se da za zarazu treba dulji kontakt i na udaljenosti manjoj od dva metra. Bolest se prenosi kapljičnim putem i to što prođete pored nekoga ili s njim popričate minutu na udaljenosti od dva metra ne bi smjelo biti dovoljno. Izuzetci uvijek postoje. Teoretski je moguće da netko jako kašlje pa dobaci izlučevine do vas. Ali to je izuzetak i nije pokretač epidemije. Epidemiju pokreće bliski kontakt, boravak sa zaraženom osobom u zatvorenom prostoru, dodirivanje zajedničkih predmeta ako osoba ima izlučevine od kašljanja na prstima. Ne, ako prođete pored nekoga i ako s njim porazgovarate par minuta s udaljenosti do dva i pol metra, nećete se zaraziti.

O maskama

Još nije do kraja razjašnjeno u kojoj su mjeri osobe bez simptoma zarazne za druge. Sasvim sigurno je da su takve osobe puno manje zarazne od onih koje imaju simptome. Ako ništa drugo, ne šmrcaju i ne kašlju pa ne izlučuju viruse u toj mjeri.

Kada bi se pretpostavilo da je značajan dio stanovništva zaražen i da ima blaže simptome, tada bi nošenje maski koristilo. Jer onda bi manje izlučivali viruse prema van. Za osobe koje su zdrave i nose maske, manja je šansa da će se zaraziti kapljicama zaraženih soba. Ali problem s maskama je taj da ih morate stalno popravljati. Ako nemate čiste ruke, samo ćete još prstima na lice, oči i nos nanijeti viruse. Zato smo malo skeptični prema univerzalnoj preporuci nošenja maske.

.

Zdravlje

Štitnjača se često agresivno liječi, čak i kada ne postoji stvarna opasnost za zdravlje

Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije provela je istraživanje koje upućuje na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike te da, zapravo, nije potrebna.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Prava epidemija predijagnosticiranja karcinoma štitnjače zahvatila je svijet te je ta bolest u tridesetak zemalja dijagnosticirana kod više od milijun osoba, izvijestila je Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO), piše Jutarnji.hr.

Istraživanje je vodio Salvatore Vaccarella s EACR-a koji je rekao da rezultati studije upućuju na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike.


Predijagnosticiranje neke bolesti je situacija kad se ljudima bez ikakvih tegoba dijagnosticira neki problem, zatim se ta bolest liječi, ponekad čak i vrlo agresivno kao u slučaju dijagnoze karcinoma štitnjače, iako ne postoji visoki rizik za zdravlje.

Zbog predijagnosticiranja dolazi do uklanjanja kompletne štitnjače ili se oboljelima propisuju lijekovi koje, nerijetko, moraju uzimati do kraja života, iako bi s bolešću mogli neometano nastaviti živjeti.

Između 2008. i 2012. godine je u 26 zemalja svijeta dijagnozu karcinoma štitnajče dobilo 830.000 žena i 220.000 muškaraca, a procijenjeni udio koji se može pripisati nepotrebnoj dijagnostici je oko 93 posto u Južnoj Koreji, 91 posto u Bjelorusiji, 87 posto u Kini, 84 posto u Italiji i u Hrvatskoj te 83 posto u Slovačkoj i Francuskoj.

Znanstvenici preporučuju da se ne radi dijagnostika eventualnog raka štitnjače kod osoba koje nemaju nikakve simptome.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP