Prati nas

Mozaik

Sve će biti u redu

Psihologinja Mirjana Krizmanić je oduševljena Stožerom: ‘Trebali bismo biti ponosni na njih’

Najviše pak zamjera osobama koje dižu paniku i šire lažne vijesti jer time, kaže, drugim riječima poručuju da je sve uzalud i plaše već preplašene ljude.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

jesmo li nepristojni?
Mirjana Krizmanić (screenshot: N1)

Najpoznatija hrvatska psihologinja dr. Mirjana Krizmanić ove dane provodi u svom stanu u Zagrebu. U telefonskom razgovoru za N1 rekla je da građane treba pohvaliti jer, koliko vidi, ponašaju se disciplinirano.

“Odmah treba reći da je potres pogoršao stvar. Sve je prestrašio, ljudi se osjećaju bespomoćno. Većina ljudi doživljava kombinaciju straha i bespomoćnosti. Naravno da se svi boje, ali koliko vidim i čujem, više se boje za one druge, za ljude koje vole. Sama sebe sam ulovila kako mislim da je ovo toliko opasno da bih mogla izgubiti sve ljude koje volim, a to mi se čini puno gore od bilo čega”, rekla je.


“Budući da nemaju svi obitelj pri ruci, mnogi moraju izaći i obaviti kupovinu. A tad se, naravno, boje. Boje se ne samo za sebe, već i za bližnje, posebno roditelji za djecu. Prevladava strah za sebe, egzistencijalni strah rekla bih – hoćemo li mi svi to preživjeti”, kaže profesorica.

Biti ćemo bolji ljudi

Solidarnost, pomaganje, činjenica da svatko pomaže koliko može, pojačava osjećaj zajedništva, ističe Krizmanić. Dodaje da koliko god je to grozno, ako se držimo disciplinirano, svih preporuka i uzajamno pomažemo, iz cijele te zbilja teške i zastrašujuće situacije izaći ćemo kao bolji ljudi i bolja zajednica, gdje se na pomoć neće gledati kao na znak slabosti.

Građanima savjetuje da oni koji mogu, ostanu kod kuće i poslušaju savjet stručnjaka. Najviše pak zamjera osobama koje dižu paniku i šire lažne vijesti jer time, kaže, drugim riječima poručuju da je sve uzalud i plaše već preplašene ljude.

Komentirajući Nacionalni stožer civilne zaštite rekla je da je oduševljena njihovim radom: “Duboko sam impresionirana ovim našim stručnim stožerom i duboko sam im zahvalna. Sjajni su, stručni, ne ističu sebe, ne traže orden, rade dušom i tijelom za zajedničko dobro. To nije samo tako da odjednom u nevolji isplivaju tako sabrani ljudi, oni uopće ne koriste zamjenicu ‘ja’. Trebali bismo biti ponosni kakve stručne i tople ljude imamo. To pomaže u ovoj situaciji.”

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP