Prati nas

Zdravlje

Stroj koji spašava život

Ministar Beroš objasnio je što znači kada je netko ‘spojen na respirator’

Prvi komercijalni respiratori primjenjuju se od polovice prošlog stoljeća kada su ‘željezna pluća’ održavala na životu pacijente oboljele od poliomijelitisa ili dječje paralize čija je epidemija tada vladala.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Vili Beroš (screenshot: HRT)

Uz broj novozaraženih i ukupno zaraženih iz dana u dan brojimo i pacijente oboljele od Covid-19 koji su spojeni na respirator. Ta sintagma “spojen na respirator” u laika izaziva nemir pa ga neki tumače i kao korak do najgoreg. Jučer je, podsjetimo, 34 pacijenata bilo na takvoj terapiji.

“Ne mogu skroz točno reći te podatke, ali mislim da je do sada jedna osoba skinuta s respiratora”, kazao je u razgovoru za N1 ministar zdravstva Vili Beroš. “U slučaju patološkog procesa na plućima, riječ je o nekoj virusnoj ili intersticijskoj bolesti koja se može sresti i kod gripe i sličnih stanja, liječnici procjenjuju je li nekome potrebna takva pomoć. Odluku donose na temelju točno određenih parametara kao što je koncentracija kisika u krvi. Uspavaju ga i stave na respirator da bi ta respiracijska funkcija bila adekvatna. To obično traje neko vrijeme dok se patološke promjene na plućima ne umanje. Prosječni boravak na respiratoru je desetak dana. Ali imamo i slučajeve da su se pacijenti oporavili nakon dva ili tri tjedna respiratora”, objasnio je ministar.


Beroš vjeruje da će klinička slika zaraženih koronavirusom, a koji su stavljeni na respirator, biti slična kliničkoj slici bolesnika koji su prošle godine na isti način liječeni zbog gripe. “Prošle ili pretprošle godine je bila veća epidemija gripe pa smo pomagali Klinici za infektivne bolesti i nabavljali respiratore. Najveći dio tih bolesnika se oporavio. Nažalost, neki nisu zbog prirode bolesti, imunološkog stanja i drugih patoloških stanja. Zato govorimo da su stariji, kronični i onkološki bolesnici predisponirani za težu kliničku sliku i teže posljedice”, zaključio je Beroš.

Što je respirator?

Respirator je medicinski uređaj za pružanje umjetnog disanja ili kako liječnici kažu – za mehaničku ventilaciju. Primjenjuje se na onima koji nemaju dostatnu funkciju disanja. Respirator se najčešće primjenjuje na odjelima ili jedinicama za intenzivnu skrb ili tijekom operacijskih zahvata kada je bolesnik u anesteziji.

Prvi komercijalni respiratori primjenjuju se od polovice prošlog stoljeća kada su “željezna pluća” održavala na životu pacijente oboljele od poliomijelitisa ili dječje paralize čija je epidemija tada vladala. Pacijent se smještao u veliku metalnu cijev gdje se udisaj provocirao stvaranjem vakuuma oko bolesnika.

Danas su to bitno manji i kompjuterizirani strojevi koji spašavaju živote u najrazličitijim stanjima opasnim po život. Zahvaljujući razvoju računalne tehnologije, omogućavaju kontroliranje niza parametara (frekvencija i volumen disanja, volumen dubokog udaha, frekvencija respiracije, postotak kisika) i prilagođavaju se potrebama svakog pacijenta ponaosob.

.

Zdravlje

Štitnjača se često agresivno liječi, čak i kada ne postoji stvarna opasnost za zdravlje

Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije provela je istraživanje koje upućuje na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike te da, zapravo, nije potrebna.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Prava epidemija predijagnosticiranja karcinoma štitnjače zahvatila je svijet te je ta bolest u tridesetak zemalja dijagnosticirana kod više od milijun osoba, izvijestila je Agencija za rak Svjetske zdravstvene organizacije ( WHO), piše Jutarnji.hr.

Istraživanje je vodio Salvatore Vaccarella s EACR-a koji je rekao da rezultati studije upućuju na to da je velika većina dijagnoza karcinoma štitnjače posljedica pretjerane dijagnostike.


Predijagnosticiranje neke bolesti je situacija kad se ljudima bez ikakvih tegoba dijagnosticira neki problem, zatim se ta bolest liječi, ponekad čak i vrlo agresivno kao u slučaju dijagnoze karcinoma štitnjače, iako ne postoji visoki rizik za zdravlje.

Zbog predijagnosticiranja dolazi do uklanjanja kompletne štitnjače ili se oboljelima propisuju lijekovi koje, nerijetko, moraju uzimati do kraja života, iako bi s bolešću mogli neometano nastaviti živjeti.

Između 2008. i 2012. godine je u 26 zemalja svijeta dijagnozu karcinoma štitnajče dobilo 830.000 žena i 220.000 muškaraca, a procijenjeni udio koji se može pripisati nepotrebnoj dijagnostici je oko 93 posto u Južnoj Koreji, 91 posto u Bjelorusiji, 87 posto u Kini, 84 posto u Italiji i u Hrvatskoj te 83 posto u Slovačkoj i Francuskoj.

Znanstvenici preporučuju da se ne radi dijagnostika eventualnog raka štitnjače kod osoba koje nemaju nikakve simptome.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP