Prati nas

Zdravlje

Ozbiljan problem

Provjeravate li i vi bezbroj puta jeste li ugasili štednjak? Možda patite od OKP-a

Michaela je bila uspješna odvjetnica. No zbog svoje bolesti je prestala raditi: ‘Uvijek sam se bojala da ništa neću napraviti kako treba, da ništa ne mogu, da sam preglupa i da sam samo igrom slučaja dobila visoki položaj.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Le Creuset/Unsplash

“Čak i kad uopće nisam koristila štednjak, dodirivala sam svaku ploču kako bih prekontrolirala je li isključena. Na kraju sam uvijek iznova morala reći: isključeno, isključeno, isključeno!” – priča Michaela za Deutsche Welle (pravo ime poznato redakciji).

Dva desno, dva lijevo

Ona je već kao dijete imala rituale kojih se morala strogo pridržavati. Recimo svake večeri prije spavanja roditelji su dobivali poljupce za laku noć – na svaki obraz po četiri, nijedan više ili manje. “Dva desno, dva lijevo i onda još jednom isto”, opisuje Michaela početke svoje neuroze.


Danas joj je 48 godina i još uvijek pati od opsesija. Na strunjači, kad radi vježbe, leži točno u sredini, razmak na obje strane mora biti jednak. “Ako se počešem na lijevoj strani, moram to učiniti i na desnoj”, priča Michaela.

Za mnoge to jednostavno zvuči samo neobično ili pretjerano. No to je ozbiljan psihički poremećaj koji nije lako dijagnosticirati, objašnjava Andreas Wahl-Kordon, direktor stručne klinike Oberberg u Schwarzwaldu. “Važan kriterij kod dijagnoze je vrijeme koje se troši na razmišljanje o neurozi ili na stvarne radnje. Ako ponovo kontrolirate je li aparat za kavu stvarno isključen, to je u redu. Ali ako to činite 20 ili više puta, onda je to prisilni nagon.”

To je za Michaelu svakodnevica koja je naporna i zahtijeva puno snage i energije. No kaže da se njezino stanje već poboljšalo, za što je prvenstveno zaslužan njezin psihijatar Andreas Wahl-Kordon.

Dva koraka naprijed, jedan nazad

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je oboljenje koje često počinje u djetinjstvu, ali se može razviti i u odrasloj dobi. Pacijenti i njihovi bližnji ponekad to čudno ponašanje uopće ozbiljno ne shvaćaju. Osobe s tim poremećajem najprije moraju postati svjesne toga da je njihovo ponašanje bolesno i biti spremne na liječenje.

Terapeuti kod utvrđivanja dijagnoze obično postavljaju pitanja kao što su: Čistite li ili perete ekstremno često? Je li Vam pretjerano važna simetrija? Imate li misli kojih se ne možete riješiti? “Prije svega je važan intenzitet s kojim se izvode te radnje i vrijeme koje pacijent stvarno, ali i u mislima, gubi na to”, objašnjava dr. Wahl-Kordon i ističe: “Kod mnogih pacijenata možemo terapijom postići dobre uspjehe.”

I Michaela ide na terapije. Pri tome mora dopustiti suočavanje sa situacijama kojih se inače plaši ili ih pokušava izbjeći. Na taj način uči kako ophoditi s neurozama i strahovima.

“Mislila sam da sam kriva za njezinu smrt”

Kada je Michaela navršila 16 godina, umrla je njezina šogorica u dobi od 28 godina. Za Michaelu je to bio traumatičan doživljaj koji je kod nje izazvao grižnju savjesti. “Nekih tjedan dana prije nego što je moja šogorica umrla, rekla sam jednoj prijateljici da ne postoji ništa čemu se mogu radovati i da sam sanjala da je moja šogorica na groblju iza betonske ograde i ne može van. Kada je moja šogorica onda umrla, predbacivala sam si to. Mislila sam da sam ja kriva jer sam kukala bez razloga.”

To si predbacuje i danas i plaši se da će biti kažnjena ako se bude na nešto žalila. To je jedan od mnogih njezinih strahova, piše DW.

Ona je studirala pravo. Njezine neuroze pratile su je i tijekom studija. Predstavljale su beskonačnu torturu. “Navečer sam morala uvijek iznova kontrolirati jesu li svi uređaji isključeni: štednjak, aparat za kavu, kuhalo za vodu. Jesam li isključila sve utikače? A onda još jednom pritisnuti vrata hladnjaka kako bih provjerila jesu li stvarno zatvorena. I onda sve ispočetka.”

Ponekad je sve to trajalo i po nekoliko sati.

Za vrijeme studija je upoznala svog supruga. Zamolila ga je da on nakon nje još jednom sve prekontrolira. “Osjećala sam da je time s mene skinuo odgovornost ako nešto počne gorjeti zato što sam zaboravila sve točno kontrolirati”, priča Manuela. No ona je i nakon njegove kontrole sve još jednom pregledala – kontrola poslije kontrole. I tako 20 godina. Danas je to postalo bolje zahvaljujući terapiji.

Dobro planirano samoubojstvo

Michaela je bila uspješna odvjetnica. No zbog svoje bolesti je prestala raditi: “Uvijek sam se bojala da ništa neću napraviti kako treba, da ništa ne mogu, da sam preglupa i da sam samo igrom slučaja dobila visoki položaj.”

“Neuroza nakon nekog vremena određuje cijeli život”, objašnjava Wahl-Kordon. “Ima pacijenata koji se potpuno povuku iz javnosti, više ne jedu kako treba i bolesno smršave. To su onda teški slučajevi.”

Michaela stalno pokušava sve organizirati savršeno i zadržati kontrolu nad svime. Tako je bilo i kad se odlučila na samoubojstvo. Sve je organizirala za vrijeme kada je više ne bude. No onda je iznenada kući stigao njezin suprug i time joj poremetio planove. “Kasnije sam mislila da se ionako ne mogu ubiti jer prije toga moram sve pospremiti. Jednostavno mi je nepodnošljiva pomisao da će netko kasnije dirati moje stvari.”

Michaela danas ponovo radi, ali ne kao odvjetnica nego, među ostalim, predaje na fakultetu defektologije. Posljednjih godina imala je intenzivne terapije koje su joj pomogle. “Još uvijek kontroliram štednjak i hladnjak. Još uvijek se bojim da ću nešto pogrešno napraviti. Ali u usporedbi s onim kako je bilo, ovo sada je puno, puno bolje.”

.

Zdravlje

Njemački virolog Streeck odgovara na najčešća pitanja koronaskeptika i teoretičara zavjera

Profesor Hendrik Streeck spada među vodeće stručnjake u Njemačkoj kada je koronavirus u pitanju. Direktor Instituta za virologiju pri Sveučilišnoj klinici u Bonnu provodi dugoročnu studiju o protoku zaraze koronavirusom u okrugu Heinsberg.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Virus uopće nije opasan! Farmaceutska industrija samo želi zaraditi na pandemiji! Mladima virus ne može ništa!”. Na prosvjedima protivnika mjera protiv širenja pandemije koronavirusa ili na internetu se redovito mogu čuti ovakve teze.

Jedan od vodećih njemačkih virologa, profesor Hendrik Streeck, direktor instituta za virologiju na Sveučilišnoj klinici u Bonnu, je za Deutsche Welle zauzeo stav kada su u pitanju najpoznatije teze ili izjave na temu koronavirusa.


“Virus uopće nije tako opasan, opasnost napuhavaju mediji, političari i znanstvenici.”

Hendrik Streeck: To nije točno! Sve studije koje su dosad provedene, kako one u SAD, koje teže tomu da sugeriraju manju smrtnost, kao i ostale studije koje sugeriraju veću smrtnost, nedvosmisleno pokazuju da je kod koronavirusa smrtnost definitivno viša nego kod obične gripe.

Mi smo u okrugu Heinsberg (jedno od prvih žarišta pandemije u Njemačkoj op.ur.) došli do saznanja da je koronavirus najmanje četiri puta opasniji od sezonske gripe. Doduše uvijek treba uzeti u obzir kod kojeg dijela populacije se ispitivanje vrši. To je virus kojeg treba shvatiti ozbiljno, ali opet ne treba previše dramatizirati.

“Političari i mediji dnevno predstavljaju dramatične podatke o broju zaraženih. No ja ne poznajem nikoga tko je obolio od Covida-19”

Pa, recimo kod mene su dvije osobe u užem obiteljskom krugu oboljele od koronavirusa.

“U Italiji ili SAD-u mnogo ljudi umire. Ovdje ne. Tu je nešto sumnjivo!”

I mi u Njemačkoj imamo umrle od koronavirusa. U Italiji i SAD-u se zaraza proširila vrlo brzo. Dakle veliki dijelovi stanovništva su se zarazili i time su bolnice brzo došle do granica svojih kapaciteta. Virus je tamo prodro u područja gdje je prisutan visok stupanj rizika da pacijenti od virusa i umru. U Njemačkoj nam je pošlo za rukom ova područja osloboditi od virusa.

“U posljednje vrijeme je bilo toliko velikih prosvjeda protiv korona-mjera. Je li nakon toga bilo nekog naglog izbijanja broja zaraženih? Nije!”

Prosvjedi su se održavali vani gdje je mogućnost prijenosa niža. Osim toga je teško zaključiti jesu li oni koji su npr. bili na prosvjedima u Berlinu i vratili se u svoje gradove mnoge zarazili. Bilo bi lakše donositi zaključke kada bi svi prosvjednici dolazili iz istog grada.

“Ova cjepiva su vrlo opasna i napadaju naš DNK. Osim toga ona služe samo farmakološkoj industriji da zaradi još više.”

Ove teze su nedvosmisleno netočne. Cjepivo ne napada gene, dakle DNK. I RNK cjepiva funkcioniraju tako da se iz njih generiraju proteini. Mi sami ne posjedujemo ove enzime. To mogu samo neki retrovirusi. Zato jedno cjepivo ne može zahvatiti DNK.

Farmaceutska industrija naravno zarađuje na cjepivima. No ono što zdravstvena osiguranja godišnje potroše za cjepiva je samo 0,3 posto od onoga što se potroši za lijekove općenito. Znači budžet za cjepiva je mali. Osim toga farmaceutska industrija mora zaraditi na cjepivu jer inače uopće ne bi mogla istraživati.

“Virus je do sada već toliko puta mutirao da cjepivo tu uopće ne bi pomoglo. Ili se treba, kao kod gripe, svake godine cijepiti protiv novog soja.”

To se ne može tvrditi. Virus mutira ali ne tako snažno kao kod obične gripe. Treba li se na kraju svake godine cijepiti, to ne možemo još reći jer cjepiva još nema.

“Mjere korona-režima su u potpunosti pretjerane. Ja želim natrag svoju slobodu.”

Mi znamo da mjere poput nošenja maski, držanja razmaka i pranja ruku pomažu i da se njima sprječavaju zaraze.

Osim toga ove mjere doprinose tome da ako se netko i zarazi virusima da se zarazi s mnogo manjim brojem virusa pa su i simptomi u njegovom slučaju mnogo slabiji. Doza virusa je presudna. Znači ove mjere skrbe i za blaži tijek bolesti.

“Virus potječe iz laboratorija u Kini ili je pušten nenamjerno”

Vrlo je malo vjerojatno da je ovaj virus nastao u laboratoriju. S jedne strane se tako nešto, koliko ja znam, uopće ne radi. Dakle, ne radi se na tome da se stvaraju novi virusi jer je to preopasno. S druge strane se porijeklo jednog virusa ne može utvrditi. On nema gene koje inače pronalazimo u prirodi.

Isto tako moram reći da laboratoriji poput onih u Kini sadrže mnoge sigurnosne brane kroz više prostorija kroz koje virusi ili bakterije uopće ne mogu slučajno proći. No to je teško dokazati. No isto tako je teško dokazati i suprotno.

“Sve da se i zarazim: mlad sam i pri punoj snazi. Ako ću i oboljeti, dobit ću samo blage simptome.”

Statistički gledano, mladi zaista obolijevaju s blagim simptomima a često sve prođe i bez ikakvih simptoma. Dakle statistički gledano je to točno. No događa se da i mladi obolijevaju uz teške simptome pa da čak i umiru. Zabilježeni su i takvi slučajevi.

Profesor Hendrik Streeck spada među vodeće stručnjake u Njemačkoj kada je koronavirus u pitanju. Direktor Instituta za virologiju pri Sveučilišnoj klinici u Bonnu provodi dugoročnu studiju o protoku zaraze koronavirusom u okrugu Heinsberg.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP