Prati nas

Zdravlje

Ozbiljan problem

Provjeravate li i vi bezbroj puta jeste li ugasili štednjak? Možda patite od OKP-a

Michaela je bila uspješna odvjetnica. No zbog svoje bolesti je prestala raditi: ‘Uvijek sam se bojala da ništa neću napraviti kako treba, da ništa ne mogu, da sam preglupa i da sam samo igrom slučaja dobila visoki položaj.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Le Creuset/Unsplash

“Čak i kad uopće nisam koristila štednjak, dodirivala sam svaku ploču kako bih prekontrolirala je li isključena. Na kraju sam uvijek iznova morala reći: isključeno, isključeno, isključeno!” – priča Michaela za Deutsche Welle (pravo ime poznato redakciji).

Dva desno, dva lijevo

Ona je već kao dijete imala rituale kojih se morala strogo pridržavati. Recimo svake večeri prije spavanja roditelji su dobivali poljupce za laku noć – na svaki obraz po četiri, nijedan više ili manje. “Dva desno, dva lijevo i onda još jednom isto”, opisuje Michaela početke svoje neuroze.


Danas joj je 48 godina i još uvijek pati od opsesija. Na strunjači, kad radi vježbe, leži točno u sredini, razmak na obje strane mora biti jednak. “Ako se počešem na lijevoj strani, moram to učiniti i na desnoj”, priča Michaela.

Za mnoge to jednostavno zvuči samo neobično ili pretjerano. No to je ozbiljan psihički poremećaj koji nije lako dijagnosticirati, objašnjava Andreas Wahl-Kordon, direktor stručne klinike Oberberg u Schwarzwaldu. “Važan kriterij kod dijagnoze je vrijeme koje se troši na razmišljanje o neurozi ili na stvarne radnje. Ako ponovo kontrolirate je li aparat za kavu stvarno isključen, to je u redu. Ali ako to činite 20 ili više puta, onda je to prisilni nagon.”

To je za Michaelu svakodnevica koja je naporna i zahtijeva puno snage i energije. No kaže da se njezino stanje već poboljšalo, za što je prvenstveno zaslužan njezin psihijatar Andreas Wahl-Kordon.

Dva koraka naprijed, jedan nazad

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) je oboljenje koje često počinje u djetinjstvu, ali se može razviti i u odrasloj dobi. Pacijenti i njihovi bližnji ponekad to čudno ponašanje uopće ozbiljno ne shvaćaju. Osobe s tim poremećajem najprije moraju postati svjesne toga da je njihovo ponašanje bolesno i biti spremne na liječenje.

Terapeuti kod utvrđivanja dijagnoze obično postavljaju pitanja kao što su: Čistite li ili perete ekstremno često? Je li Vam pretjerano važna simetrija? Imate li misli kojih se ne možete riješiti? “Prije svega je važan intenzitet s kojim se izvode te radnje i vrijeme koje pacijent stvarno, ali i u mislima, gubi na to”, objašnjava dr. Wahl-Kordon i ističe: “Kod mnogih pacijenata možemo terapijom postići dobre uspjehe.”

I Michaela ide na terapije. Pri tome mora dopustiti suočavanje sa situacijama kojih se inače plaši ili ih pokušava izbjeći. Na taj način uči kako ophoditi s neurozama i strahovima.

“Mislila sam da sam kriva za njezinu smrt”

Kada je Michaela navršila 16 godina, umrla je njezina šogorica u dobi od 28 godina. Za Michaelu je to bio traumatičan doživljaj koji je kod nje izazvao grižnju savjesti. “Nekih tjedan dana prije nego što je moja šogorica umrla, rekla sam jednoj prijateljici da ne postoji ništa čemu se mogu radovati i da sam sanjala da je moja šogorica na groblju iza betonske ograde i ne može van. Kada je moja šogorica onda umrla, predbacivala sam si to. Mislila sam da sam ja kriva jer sam kukala bez razloga.”

To si predbacuje i danas i plaši se da će biti kažnjena ako se bude na nešto žalila. To je jedan od mnogih njezinih strahova, piše DW.

Ona je studirala pravo. Njezine neuroze pratile su je i tijekom studija. Predstavljale su beskonačnu torturu. “Navečer sam morala uvijek iznova kontrolirati jesu li svi uređaji isključeni: štednjak, aparat za kavu, kuhalo za vodu. Jesam li isključila sve utikače? A onda još jednom pritisnuti vrata hladnjaka kako bih provjerila jesu li stvarno zatvorena. I onda sve ispočetka.”

Ponekad je sve to trajalo i po nekoliko sati.

Za vrijeme studija je upoznala svog supruga. Zamolila ga je da on nakon nje još jednom sve prekontrolira. “Osjećala sam da je time s mene skinuo odgovornost ako nešto počne gorjeti zato što sam zaboravila sve točno kontrolirati”, priča Manuela. No ona je i nakon njegove kontrole sve još jednom pregledala – kontrola poslije kontrole. I tako 20 godina. Danas je to postalo bolje zahvaljujući terapiji.

Dobro planirano samoubojstvo

Michaela je bila uspješna odvjetnica. No zbog svoje bolesti je prestala raditi: “Uvijek sam se bojala da ništa neću napraviti kako treba, da ništa ne mogu, da sam preglupa i da sam samo igrom slučaja dobila visoki položaj.”

“Neuroza nakon nekog vremena određuje cijeli život”, objašnjava Wahl-Kordon. “Ima pacijenata koji se potpuno povuku iz javnosti, više ne jedu kako treba i bolesno smršave. To su onda teški slučajevi.”

Michaela stalno pokušava sve organizirati savršeno i zadržati kontrolu nad svime. Tako je bilo i kad se odlučila na samoubojstvo. Sve je organizirala za vrijeme kada je više ne bude. No onda je iznenada kući stigao njezin suprug i time joj poremetio planove. “Kasnije sam mislila da se ionako ne mogu ubiti jer prije toga moram sve pospremiti. Jednostavno mi je nepodnošljiva pomisao da će netko kasnije dirati moje stvari.”

Michaela danas ponovo radi, ali ne kao odvjetnica nego, među ostalim, predaje na fakultetu defektologije. Posljednjih godina imala je intenzivne terapije koje su joj pomogle. “Još uvijek kontroliram štednjak i hladnjak. Još uvijek se bojim da ću nešto pogrešno napraviti. Ali u usporedbi s onim kako je bilo, ovo sada je puno, puno bolje.”

.

Zdravlje

Koliko dugo djeluje cjepivo protiv korone?

Je li za imunost važno postojanje antitijela ili T-stanica ili mješavina toga dvoga zasad još nije moguće reći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Vijesti zvuče optimistično: kandidati za cjepiva tvrtki Moderna i Biontech/Pfizer navodno nude 90 postotnu zaštitu od Covida-19, cjepivo britansko-švedskog farmaceutskog koncerna AstraZeneca najmanje 70 postotnu.

Sve nade su usmjerene na to da će cjepiva u dogledno vrijeme spriječiti širenje koronavirusa i obuzdati pandemiju. Ali, koliko dugo ljudsko tijelo zadržava zaštitu od virusa? Odgovor je potražio Deutsche Welle.


Još ne mogu postojati dugoročne studije pa nema ni odgovora na to pitanje. Jer dosadašnje studije traju po nekoliko mjeseci. Jedna nedavno objavljena studija kalifornijskog Imunološkog instituta La Jolla istraživala je zaražene ljude. Prema njoj se najmanje pet mjeseci nakon pojave simptoma moglo dokazati postojanje i antitijela i takozvanih T-stanica – dvaju glavnih oružja obrambenog sustava ljudskog tijela, čak i u slučaju blagih simptoma. Studija je objavljena u takozvanom preprint obliku, dakle nije još prošla provjeru neovisnih stručnjaka.

Antitijela i T-stanice

Thomas Jacobs s Instituta Bernharda Nochta za tropsku medicinu iz Hamburga smatra da su to ohrabrujući podaci, s obzirom na to da naš obrambeni sustav ima više različitih načina djelovanja. On posebno izdvaja dvije stvari: u ovoj studiji postoji takozvana sterilna imunost koja ovisi o velikom broju neutralizirajućih antitijela. Ako tijelo ima puno takvih antitijela, ona uništavaju virus prije nego što on prodre u stanice. Odgovarajuća cjepiva bi čak mogla izazvati bolji odgovor antitijela nego prirodna infekcija. Tako dugo dok postoji dovoljno antitijela može se polaziti od robusne, ako ne čak i sterilne imunosti, kaže Jacobs.

Uz to se više mjeseci može vidjeti postojanje T-stanica, limfocita odgovornih za imunost stanica. Na temelju toga se može očekivati slabljenje simptoma oboljenja od Covida-19, objašnjava Jacobs. Takva klinička imunost brine se za to da primjerice oboljeli dobiju samo blage simptome kao kod prehlade. Ali, zasad se ne može polaziti od trajne sterilne imunosti izazvane cjepivom. Pa ipak, rezultati ove preprint-studije pružaju ohrabrujuća očekivanja imunosti izazvane cjepivom, smatra Jacobs.

U jednoj drugoj studiji je nedavno objavljeno da se postojanje T-stanica moglo dokazati i šest mjeseci nakon infekcije virusom Sars-CoV-2. “To su obećavajuće novosti: ako prirodna infekcija virusom može izazvati snažan odgovor preko T-stanica to možda znači da bi cjepivo moglo postići isto”, kaže Fiona Watt, predsjednica britanskog Medical Research Councila u članku objavljenom u stručnom časopisu The BMJ.

Nada u dužu trajnost imunosti

Carsten Watzl, imunolog na Leibnizovom institutu za istraživanje rada na Tehničkom sveučilištu u Dortmundu, ukazuje na to da je kod drugih koronavirusa koji izazivaju obične prehlade, čovjek od novog oboljenja zaštićen prosječno do godinu i pol. Ali, prirodna infekcija se ne može usporediti s cijepljenjem, jer odgovor imunosnog sustava nakon cijepljenja bude puno djelotvorniji, kaže Watzl, koji je ujedno glavni tajnik Njemačkog društva za imunologiju. “Nadamo se da imunost izazvana cjepivom traje znatno duže”, kaže on.

Je li za imunost važno postojanje antitijela ili T-stanica ili mješavina toga dvoga zasad još nije moguće reći, kaže Watzl. Imunolog Jacobs dodaje: “Sterilna imunost je vjerojatno ovisna prije svega o velikom broju neutralizirajućih antitijela, dok težina razvitka infekcije ovisi o T-stanicama, tako da u ovom kontekstu ne možemo reći da je nešto važnije”, smatra Jacobs.

Imajući u vidu osjetljive rizične skupine, kao što su osobe u staračkim domovima, važnije je imati cjepivo koje će stvoriti sterilnu imunosnu zaštitu njegovateljica i njegovatelja koji intenzivno rade s rizičnim skupinama, kaže Jacobs. Oni bi se vjerojatno morali češće cijepiti. “Za široke slojeve pučanstva bi klinička imunost vjerojatno bila dovoljna.”

Moguća nužnost redovitog cijepljenja

Osim toga trenutno još nije jasno hoće li cjepivo štititi i od prenošenja virusa na druge osobe. “U slučaju da postoji jak odgovor antitijelima vjerojatnost prenošenja virusa je jako malena”, kaže Jacobs. Ali, kod kliničke imunosti mogao bi i dalje postojati rizik prenošenja virusa na druge osobe – o tomu bi morale biti provedene daljnje studije.

Sve u svemu, kaže imunolog Watzl, cjepiva bi se najprije pobrinula za smirivanje situacije. “Čak i ako zaštita traje samo dvije godine, moglo bi se ljude ponovo cijepiti“, kaže on. To bi ljudima išlo na živce, ali bi se moglo prakticirati, smatra Watzl. Virus Sars-CoV-2 bi bio još jedan od uzročnika bolesti protiv kojega se mora redovito cijepiti. “Ali, ne bismo više imali pandemiju”, naglašava Watzl.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP