Prati nas

Život

Novo normalno

Nakon korone i potresa: ‘Samo nam je još ovrha falila!’

Među onima koje je zapljusnuo prvi ovršni val, od tri nadolazeća prema najavama iz Vlade, našao se i zagrebački umirovljenik Vladimir Polanšćak. Točnije, obiteljski posao kojim je svakodnevno zaokupljen nekoliko sati i nakon odlaska u mirovinu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Vladimir Polanšćak (foto: Vlatka Koren)

“Ona radi u rudniku i život joj nije lak…” Slično jakom ritmu o kojem je Vlada Divljan pjevao krajem 80-ih u hitu “Patuljci”, punom parom tipka se udarnički u računovodstvenim uredima ove, po svemu povijesne, 2020. godine.

Jedan takav privatni već drugu generaciju djeluje na administrativnoj crti razdvajanja Dubrave i Sesveta, u naselju Dubec. Navratili smo do seniora Polanšćak saznati kako se korona odrazila na njihovu svakodnevicu, poslovanje firme i što o posljednjim i najavljenim državnim mjerama kažu njihovi klijenti.


No razgovor je neočekivano krenuo s neugodnim novostima. I njima je, naime, kao i desecima tisuća ostalih sugrađana nakon kraja moratorija 19. listopada, stigla – ovrha. Uz nesretnu koronu ovih dana, a vjerojatno i nadolazećih tjedana do novog proljeća, u Hrvatskoj možda najzlokobnija riječ. Stres u malom kvartovskom uredu probija bubnjiće i diže tlak podjednako Vladimiru i njegovoj supruzi Dubravki.

“Nemojte me ništa pitati. Ma kakvo fotkanje, danas sam koma. Jutros me nazvala službenica iz Fine, mislila sam da je za neku od stranaka s kojima radimo. Uspjela sam čuti samo da nas je blokirao neki nepoznati ovršenik. Spomenula je da se radi o nekoliko tisuća kuna i tu mi je skoro pozlilo. Nikakvu obavijest nismo dobili na e-mail, govorim gospođi. Ona mi tvrdi da su u ožujku slali. Otvorim arhivu, pri tom mi se već malo vrti u glavi i zuji u ušima. Gledam po datumima, nema nikakvog maila koji spominje da su nas obavijestili o dugovanju. Pitam tko je ovršenik, tko nas je blokirao. Gospođa veli ne može reći ovako na telefon, zbog onog GDPR-a zaštite podataka i da moram doći osobno u Vukovarsku u Finu”, govori Dubravka.

“Nego kaj da ću doći! Pa nije mi znala točno reći ni koja je cifra sporna! Spominjala je prvo nekih tri tisuće kuna, pa ne znam, 18 tisuća!? I da moramo to jučer, jel, platiti da firma ne završi u blokadi. Za kaj, za što? Koji dug, kome? To ću saznati kad dođemo u poslovnicu. Tak je rekla”, uzrujano prepričava gospođa Dubravka. Kao i njezin suprug, jednako udaljena od prosječne umirovljeničke svakodnevice, na računalu nastavlja potragu za famoznim mailom o ovrsi što ju je do zaključenja teksta “lupio” nepoznati vjerovnik.

Redak ovrhe, pa red maske i korone

Vladimir se nadovezuje s druge strane ureda i kaže već ima naramak pitanja za neplanirani i nužni odlazak na šalter Financijske agencije. Inače, on je osnivač obiteljskog posla, a u mirovini je zadnjih sedam godina.

“U invalidskoj sam, jer sam bio ratni vojni invalid. I s obzirom da imamo knjigovodstveni servis, supruga i ja još uvijek pomažemo mladima. Sinu i njegovoj obitelji. U uredu smo dobar dio dana. Zadnjih mjeseci se bakćemo s tom koronom. I eto, sad najnovije s ovom ovrhom koja nam je stigla”, govori 66-godišnji Vladimir. “Situacija s koronom je… eh, takva kakva je. Nosim se s njom kak se nosim”, komentira rezignirano.

“Čuvam se kako treba, jel. Higijena i ove ostale zaštitne mjere. Nosim masku tamo gdje treba. Ali nešto posebno, ne. Jer moramo biti u uredu, gdje nam dolaze stranke koje smo isto obučili da dolaze zaštićeni, da se čuvaju. I tjeramo dalje posao”, podvlači umirovljeni knjigovođa.

Vladimir Polanšćak (foto: Vlatka Koren)

“Ne možemo opet u lockdown…”

“Nema nam druge, ne možemo opet svi u lockdown kad općenito poslovna situacija nije baš najbolja”, dodaje gospodin Polanšćak. I prisjeća se kako je to izgledalo u prvom i drugom kvartalu 2020.

“U lockdownu, u onom prvom valu, izdržali smo nekak’. Firma je uredno radila. Nismo zatvarali za stranke. Ljudi su nam dolazili, na ulazu smo primali papire. I tad sam se štitio maskom, a van ureda sam se ponašao najnormalnije. Zaštitio sam se maskom, tih mjesec i pola ja sam odlazio u nabavu, u dućan za cijelu familiju. Puno sam šetal. A najviše mi je falilo druženje s prijatelima, naravno, kavice i to”, priznaje Vladimir. Prisjetio se na prigodnom kajkavskom da se nekak’ to sve preživilo, a nada se da do toga, do novog zatvaranja, više ne bude došlo, jer smatra, to ponovo ne bude moglo funkcionirati.

“Borimo se da do toga ne dođe i u ovoj situaciji koja je trenutno. Mada mislim da ide sve to kraju, ova pandemija, i da ćemo na proljeće svi odahnuti i normalno moći raditi. A ono kaj je bilo, bilo je. Iza nas je, fala bogu. Nije mi bilo dobro, baš drago, stajat doma zaključan”, općenito će Vladimir. Smatra da se trebalo izlaziti van, šetati na zraku kako su, dodaje, u stožeru tada i rekli. Obavezne maske su došle poslije, prisjeća i sebe i nas.

Na opasku da se s pojavom COVID-19 isprva razumljivo, glede mjera, početkom ožujka globalno tapkalo u nepoznatom, dok je danas znano kao “novo normalno”, ponavlja, bilo je prvo maske nisu obavezne, pa onda ipak jesu.

“Onda su rekli da ništa ne štite, pa nakon toga da maske moraju biti… U tom prvom valu štitio sam se cijelo vrijeme. Ali svaki dan sam hodao, prošetao s prijateljima. Na distanci, naravno, kako su rekli epidemiolozi. Vidite, imam godina koliko imam, naučen sam na društvo. I moram vam reći, bez kontakata, bez tog druženja… bilo je jako teško. Hoće li biti kakve posljedice nakon svega, kasnije na zdravlje, pitanje je. Na duševno može biti. Ovo drugo, da pokucam, zasad sam zdrav”, dodaje gospodin Vladimir zadovoljan svojim zdravstvenim saldom.

U memoriji Zagreba 2020. će ipak ostati utisnuta po 5,5 prema Richteru koji su zadesili grad pod Sljemenom u uspavano nedjeljno jutro 22.ožujka. U usporedbi s koronom koja se već zakotrljala, Vladimir smatra da je potres dodatno pogoršao stanje napetosti.

“Korona je bolest, prvo je izlječiva, drugo prolazi. Potres ne možete predvidjeti. Može doći danas, sutra, ne znate nikad. Rođen sam u Zagrebu, tu sam cijeli život. U razgovoru s ljudima svi su se složili da nam je teže pao taj potres, uznemirio nas i stavio u neku vrst panike, nego ta korona. Zbilja je bilo gadno. A koronu smo nekako prihvatili, nosimo se s tim mjerama opreza svakodnevno.”

Bliži se tradicionalno Martinje, okolnosti nikad viđene

Kakav potres, kakva korona, dok mi razgovaramo za gospođu Dubravku ranije spomenuta prijetnja blokade obiteljske firme je vrhunac 2020. godine. “Samo nam je još ovrha falila”, kaže ironično nedavno umirovljena knjigovotkinja i dalje u računalu tražeći navodnu proljetnu obavijest Fine što im donosi jesen.

Za Vladimira, među znancima inače i poznatog vinskog biskupa, jedna od preokupacija trenutno je i hoće li se i kako ovih dana pogoršana epidemiološka slika u Zagrebu i okolici odraziti i na običaj proslave Martinja, tradicionalnog krštenja mošta. Zanimalo nas je imaju li možda vinoljupci neki rezervni plan ako će ugostiteljske objekte odlukom stožera snaći još stroža ograničenja.

“Da, dobro ste spomenuli, i slika je tu iza. Meni je Martinje tradicija i bez nje ću teško. Prošle godine smo uspjeli, ali tad nije bilo korone. Ove godine je slavlje na pragu, ali imamo te mjere koje zabranjuju okupljanje određenog broja ljudi. Mislim da ne budemo uspjeli feštati tu doma. Ali da ću se zaletit negdi u klet među prijatelje, sigurno ću to odradit’. Jer ta se obleka vinskog biškupa mora zvleči van da se zlufta, inače to ne bu to. To su jednostavno naši zagorski, hrvatski običaji. I mislim da ne bi trebalo nakon 30 godina kaj se s tim bavim, da mi jedna korona to prekine. Ali ako se baš bude moralo preskočiti, moralo bude. Nekak’ se budem nosio i s time”, veli Vladimir.

Čuo je, kaže, da su dvojica poznanika ovih dana završili u izolaciji, no u užem krugu, srećom kaže, nema ni bolesnih, ni umrlih. “Mislim da je u naselju sve ok, da držimo to pod kontrolom i daj bože da se što prije oporavimo. I da za drugo Martinje budemo svi fit, kad smo već na toj temi”, ispraća nas gospodin Polanšćak s nadom u pozitivan epidemiološki, a usput i blagdanski rasplet.

FINA je prošlog mjeseca uoči isteka moratorija na ovrhe, pozvala građane da provjere svoju ovršnu situaciju. To mogu besplatno učiniti putem sustava e-Građani te u slučaju pokrenute ovrhe na vrijeme zatražiti otvaranje zaštićenog računa. Iz FINA-e su poručili kako nakon 18. listopada i isteka  zatišja na prisilnu naplatu duga kao pomoć uslijed koronakrize, ne očekuju porast broja ovršenih niti blokiranih potrošača. 

‘Fina je 18. travnja 2020. zastala s provedbom ovrhe po osnovama za plaćanje za 235.000 potrošača, u iznosu od 16 mlrd. kn (6,3 mlrd kamata). Da je 1. rujna nastavljena provedba ovrhe, broj blokiranih potrošača bio bi 229.000, za 17 mlrd.kn (6,6 mlrd kamata)’, naveli su. Iz Financijske agencije nisu izašli s procjenom očekivanog broja blokiranih po okončanju moratorija. ‘Dok se ne pokuša izvršenje i ne utvrdi ima li ovršenik dovoljno sredstava na računima za plaćanje duga, ne može se znati koliko će biti blokiranih potrošača’, poručili su. 

Od travnja do kolovoza u FINI je zaprimljeno 174.000 ovrha. Prema podacima Hrvatske javnobilježničke komore očekuje se oko 145.000 pravomoćnih rješenja od javnih bilježnika. To je 80% od oko 170.000 ukupnih prijedloga ovrhe koje su bilježnici dobili u razdoblju moratorija. Sudeći, pak, prema Fininom kalkulatoru, ‘crne’ brojke ne bi trebale rasti, jer bi i bez privremenog zastoja, broj osnova za naplatu bio oko 320.000 kao i u istom razdoblju lani. 

Podsjetimo, Vlada je u srpnju produžila prvi, tromjesečni zastoj, a nije donijela novi propis koji bi omogućio dodatni predah ovršenima. Kritičari su, pak, tražili moratorij od godinu dana, smatrajući da bi se time doista pomoglo građanima da stabiliziraju svoje financije. 

S početkom moratorija u travnju, u RH je u tijeku bilo 244.865 ovrha nad novčanim sredstvima građana, od toga 10.269 za obavljanje registrirane djelatnosti. Stopirano je nešto više od milijun osnova za plaćanje ( 1,089.620), a ukupan iznos nenaplaćenog duga s kojim se zastalo u provedbi ovrhe iznosio je 17,2 mlrd. kn glavnice i 6,7 mlrd. kn kamata, objavila je tada FINA.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP