Prati nas

Vijesti

Tablete sreće

Tiha pandemija: ‘Prve tablete za smirenje dala mi je kuma’

Potrošnja lijekova za spavanje ili smirenje povećala se pogotovo u starijoj dobi. Kad su tablete doista nužne, a kad bi trebalo poraditi na higijeni sna?

Objavljeno

|

foto: Candace Mathers/Unsplash

Gospođa, nazovimo je Nada, ima 75 godina i redovito pije nekoliko vrsta lijekova: za tlak, za srce, ali i onaj za lakše spavanje. Kaže da bi mogla zaspati i bez tog Normabela, no svejedno svaku večer uzme jedan. Ponekad otiđe u krevet bez tablete za spavanje, ali se onda najčešće vrati po spasonosnu tableticu kao što se neki noću šuljaju do hladnjaka. Kad nekamo putuje, uvijek pazi da ne zaboravi tablete za spavanje, a preporučuje ih – pa čak i poklanja – prijateljima koji se požale na nesanicu.

“Ma ja sam i počela piti Normabele jer mi ih je preporučila kuma. Ona mi je i dala prvih par komada, ali to su bili oni mali od dva miligrama. Takva bih dva popila. Onda sam zamolila doktoricu da mi ih prepiše i dala mi je od pet miligrama. To me lijepo opusti i lako zaspim”, kaže Nada. Njezini problemi sa spavanjem počeli su nakon što je otišla u mirovinu.


“Nikad prije nisam pila ništa za spavanje, ali kad sam otišla u penziju sve bi teže i teže zaspala. Pretpostavljam da je to zbog te velike promjene, zato što bih se na poslu ipak više iscrpljivala i umarala pa navečer ne bih imala problema zaspati. No kad sam došla u mirovinu, to se promijenilo”, kaže Nada. Nesanica joj se najčešće manifestirala u tome da ne bi mogla zaspati ili u tome da bi nekako i zaspala, no onda bi se ubrzo probudila.

“Navečer bi još bih nekako i zaspala, no ubrzo bih se probudila i onda tako dočekala jutro. Te noći su bile strašne. Stalno gledanje na sat, pola četiri, četiri, pola pet… Ponekad bih ustala pa malo šetala uokolo i onda ponovno pokušala zaspati, ali teško. Jedva bih dočekala da svane i onda bih se iz kreveta ustajala sva izmorena, kao da me netko prebio. Nakon takvih noći, morala bih poslijepodne na nekoliko minuta sklopiti oči i onda bih si time opet pokvarila noć i tako iz dana u dan, iz noći u noć”, govori nam Nada.

“Svi nešto piju”

Pokušala je svašta: razne čajeve, toplo mlijeko prije spavanja, razne biljne pripravke, ali sve to nije imalo baš nekog učinka. S uzimanjem tableta za spavanje dugo je oklijevala, no onda ju je kuma potaknula da proba. Te tablete za spavanje su je, kaže, spasile. I većina njezinih prijateljica i rođakinja uzima nešto za spavanje ili smirenje.

“Prije sam mislila da je to nešto strašno, neke grozne tablete na koje se navučeš. Ali sad vidim da je to posve uobičajeno. Pa svi nešto piju. Možda je manje zlo popiti tabletu pa odspavati, nego se prevrtati čitavu noć i onda glavinjati uokolo neispavan čitav dan. Kad popijem sve tablete, doktorica mi da još, uopće nije problem”, kaže Nada.

Dodaje kako nikad ne uzima više od jedne tablete dnevno, no zna za neke koji su se malo zaigrali s tabletama i počeli ih piti, kako kaže, “šakom i kapom”. “Jedna moja susjeda je pila one velike Normabele, pa onda po dva, pa po tri… Onda je prešla na neke jače tablete, ne znam točno koje. Ali i na njih se brzo navikla pa joj više nisu djelovali. Treba paziti. I sve to dogovoriti s liječnikom”, kaže Nada.

Problem je stvaranje ovisnosti

Priča poput one gospođe Nade nisu rijetkost. Doista, mnogo je ljudi starije dobi koje put do noćnog sna pokušavaju naći pomoću tableta. Kad ne pomognu biljni pripravci i čajevi, često se posiže za nečim jačim. Što se tada najčešće koristi i koje lijekova za spavanje i smirenje starije osobe najčešće uzimaju, pitali smo doktoricu Jadranku Hübler, psihijatricu iz bolnice Sveti Ivan u Zagrebu.

“Lijekovi za smirenje odnosno anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina, a oni za spavanje su također benodiazepini ili skupina lijekova slična tome, poput zolpidema (Sanvala) koji ima sličan mehanizam djelovanja. Što se tiče lijekova za smirenje tj. anksiolitika, najčešći su diazepam (Normabel), alprazolam (Helex, Xanax, Misar), oksazepam (Praxiten) ili lorazepam (Lorsilan) što često liječnici propisuju starijim osobama”, pojašnjava doktorica Hübler, ali i upozorava na mogućnost stvaranja ovisnosti.

kako pobijediti umor u menopauzi??
foto: BigStock

“Ti svi lijekovi imaju adiktivni potencijal, a to znači da se može razviti ovisnost. U praksi to znači da se korištenjem iste doze smanjuje učinak pa je potrebna veća doza da se postigne isti učinak jer se razvije otpornost. Jako je važno prenijeti ljudima da ukoliko duže koriste takve lijekove da se obrate svojim liječnicima. Mi psihijatri ne bi trebali propisivati te lijekove duže od četiri tjedna no neki se lijekovi koriste i godinama”, kaže doktorica Hübler.

Tiha pandemija

Da doista postoji problem, upozorio je prije neki dan i Međunarodni odbor za kontrolu narkotika (INCB) koji djeluje pri Ujedinjenim narodima, te pozvao na borbu protiv povećane konzumacije opijata u starijoj dobi. Riječ je o pojavi koju nazivaju “tihom pandemijom”.

Kako se navodi u izvješću, starenje svjetskog stanovništva ubrzava se i u zemljama s niskim primanjima i stoga je “već danas neophodno” usredotočiti se na teškoće starijih osoba. INCB je objavio i niz preporuka u kojima ističe da treba poboljšati “istraživanja i prikupljanje” podataka o toj pojavi jer postoje “brojne praznine u podacima”.

“Znanstvenici su pretežito zanemarivali uporabu opijata u osoba starijih od 65 godina”, navodi se u izvješću, a razlog tome je nedostatak informacija zbog čega ni vlade zemalja nisu pridavale pozornost tom problemu pa nisu ni donosile prilagođene programe za borbe protiv ovisnosti starijih osoba o opojnim tvarima. Valja napomenuti da ne postoji suglesje ni o definiciji “starosti” u tom kontekstu te stručnjaci ističu da bi starost mogla biti pomaknuta prema naprijed barem za 15 godina u osoba koje pate od teškoća vezanih uz uporabu opijata.

U Sjedinjenim Državama, konzumacija opijata u dobnoj skupini starijih od 65 godina utrostručila se u posljednjih deset godina, u Indiji i Nigeriji, stanovnici od 45 do 54 godine pretjerano konzumiraju opijate i sirupe protiv kašlja, a u Japanu lijekovi protiv poremećaja spavanja i anksioznosti “propisuju se nesrazmjerno starijim osobama”.

Kombinacije lijekova također su opasne

Kad su starije osobe u pitenju, INCB upozorava i na “polimedikaciju” koja je sve veći problem. Radi se o istodobnom uzimanju najmanje pet lijekova na dan ili uzimanju nekih nedopuštenih sredstava koje starije osobe dobivaju na recept ili kupuju u slobodnoj prodaji. To je posebno opasno jer može izazvati respiratorne tegobe, degenerativne poremećaje, oboljenje jetre, dijabetes i kronične poremećaje mentalnog zdravlja. Druge moguće posljedice su mogući padovi starijih osoba i prometne nesreće koje one mogu izazvati, zatim poteškoće pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti te izolacija i depresija kao posljedica “stigmatizacije” i “srama”.

Da ljudi često na svoju ruku uzimaju lijekove za spavanje ili smirenje, potvrđuje i psihijatrica Hübler: “Ljudi često nastavljaju uzimati sami lijekove. Jedna starija gospođa koristila je lijekove za smirenje (anksiolitike) dugo vremena i razvila je otpornost te je trebala sve veću dozu tog lijeka zbog koje joj je na kraju bilo potrebno bolničko liječenje za ukidanje tog lijeka.”

Kod redovite upotrebe u starijoj dobi, naglašava doktorica, važno je raditi pauze jer to daje receptorima priliku da se vrate na normalnu razinu. Pauza od par dana je dovoljna,a njome se održava djelovanje tog lijeka.

“Ako čovjek nakon dugog perioda uzimanja naglo prestane uzimati anksiolitik može imati tzv.apstinencijske tegobe u smislu da osjeća uznemirenost, pojačanu tjeskobu, ubrzan rad srca, grčenje mišića.. Ako se to dogodi neka se obavezno obrati svom liječniku. Liječnik ga može uputiti psihijatru kako bi se donijela odluka o liječenju tj. o davanju nekih drugih lijekova koji nisu adiktivni. Oni su jednako učinkoviti, ali dolaze iz skupine lijekova koje nemaju rizik razvoja ovisnosti. To su lijekovi iz kruga antidepresiva sa sedativnim (smirujućim) učinkom ili antipsihotika u malim dozama”, kaže doktorica Hübler.

Ni bježanje od lijekova nije rješenje

Ipak ima i drugačijih primjera od onog gospođe Nade s početka naše priče. Kad je Vjekoslav (83) prije nekoliko mjeseci ostao udovac, njegovi problemi sa snom su se pogoršali. Međutim, nije želio uzeti nikakve tablete za spavanje jer se sjeća da su mu jednom, prije mnogo godina, neke tablete za spavanje prouzročile velike nevolje jer se na njih toliko navikao da više bez njih nije mogao zaspati.

“To je bilo jako neugodno. Doktorica mi tad nije rekla da se na te tablete moguće navući, a nakon par tjedana korištenja, bilo je kasno. Više bez njih nisam mogao spavati”, kaže Vjekoslav koji zbog tog iskustva – iako je bilo prije gotovo 40 godina – više ni ne pomišlje uzeti tabletu za spavanje. Radije bira nesanicu. No upitno je je li to doista najbolje rješenje.

foto: BigStock

“Točno je da je potrošnja lijekova za spavanje, velika ali ponekad je pitanje koja je alternativa. Ponekad je bolje uzeti tabletu nego se mučiti”, kaže doktorica Hübler. “Mnogi naši stariji imaju neki oblik nesanice no nije svaka nesanica nešto što se mora liječiti lijekovima, postoje i druge tehnike. Svaki lijek ima nuspojave pa se treba procijeniti od kojeg će lijeka biti veća korist. Sve što se uzima mimo konzultacija je opasno jer je tu i pitanje interakcije s drugim lijekovima. To vrijedi i za alternativne pripravke, jer i ti biljni pripravci mogu reagirati s nekim lijekovima”, kaže doktorica Hübler.

Najbolje bi bilo, kaže, probleme sa spavanjem rješavati na prirodne načine – koliko god je moguće. “Rješavanje problema sa spavanjem zahtijeva higijenu sna. Odgovornost je podijeljena i na pacijente i na liječnike, jer postoje druge metoda opuštanja i reklasacije. No u higijenu sna treba uložiti truda, a lijek je prečica. Za higijenu sna – a to znači odlazak na počinak uvijek u isto vrijeme, izbjegavanje gledanja televizije ili mobitela prije spavanja, lagana prehrana prije spavanja i redovita tjelovježba – treba imati vremena, volje, ali i znanje. Tu bi i kao društvo trebali biti svjesniji tih problema i reagirati na njih adekvatno putem edukacije, programima, pa i ovakvim medijskim člancima.”

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP