Prati nas

Mozaik

Odlazak

Brojni Hrvati za života otplate vlastiti sprovod, riješe briga sebe i bližnje

Smrt bliskih osoba najteži je životni trenutak za one koji iza njih ostaju. Obitelji i pojedinci u tim teškim emotivnim trenucima već 90 godina u udruzi Posmrtna pripomoć imaju svu moguću podršku u organizaciji posljednjeg ispraćaja i rješavanja formalnosti.

Objavljeno

|

Mirogoj (foto: Sandro bura)

Sve je krenulo u ljeto davne 1931. godine kad je skupina entuzijasta u Zagrebu preslikala bečku pogrebnu praksu. Po principu međuljudske i međugeneracijske solidarnosti neprekidno djeluju danas na području cijele Hrvatske. Brojka od 240 tisuća aktualnih članova govori štošta o svijesti da iza svakog od nas, pored emotivnog, ne mora nužno ostati i financijski udarac za najbliže. 

Zagreb je po tome posebno poznat, iako se Posmrtna pripomoć u ovih 90 godina proširila na cijelu Hrvatsku. “Ljudi vam počnu razmišljati o članstvu kad im netko blizak umre. Naša su iskustva takva da se u gotovo 80 posto slučajeva onaj dio obitelji koji nije učlanjen to učini kad dođu na organizaciju pogreba. Tek u tom trenutku shvate što znači kad dolaziš na jedno mjesto i više ne moraš dalje ići, jer će ovdje sve biti riješeno i organizirano. Još važnije, u našoj pogrebnoj službi rade kolege koje će vas podsjetiti na sve one detalje koje u tim teškim trenucima niti znaš, niti se možeš sjetiti”, ističe predsjednica udruge Posmrtna pripomoć Vesna Kovač.


O tradiciji nam svjedoči i iz vlastitog iskustva, obzirom da su i pokojni roditelji dugi niz godina bili članovi ove socijalno-karitativne zajednice. “Pa je i nama mlađima nekako bilo sasvim normalno da se u određenoj životnoj dobi od 35 ili 40 godina i sami učlanimo. To sam isto ja sad napravila i sa svojom djecom. Na primjer kao zgodan poklon dobili su upisninu i knjižicu, a oni nastavljaju plaćati. To vam naprosto postane tradicija. U krugu u kojem se ja krećem svi su članovi posmrtne pripomoći, takav je običaj ostao i od njihovih roditelja. Iako je postojala i Radićeva u koju se isto tako išlo u pogrebno poduzeće, kod nas je to stvar tradicije i dobrog glasa koji se o cjelokupnoj organizaciji širio u javnosti.” 

S vremenom pravila su išla na ruku članovima

Obveze iz posmrtne pripomoći počinju već s prvom uplatom članarine prema unaprijed utvrđenim pravilima koja se od osnutka udruge do danas nisu puno mijenjala. Doduše, s vremenom su se neka više prilagodila članovima, ističu u udruzi. 

“Recimo, prema starim pravilnicima, ako je osoba u nekom trenutku prestala plaćati članarinu, nakon šest mjeseci je gubila sav uplaćeni iznos. Danas to više nije slučaj, jer član nikad ne može izgubiti kunu koju je uplatio. Njegova obitelj na temelju solidarnosti može dobiti novac ako se dogodi smrtni slučaj prije isteka plaćanja. Također, čak ako i osoba odustane od članstva i prestane s uplatama, sve što je na knjižici je neotuđivo. Odnosno kad se smrtni slučaj dogodi, obitelj taj novac ima na raspolaganju. Tako da je s te strane udruga kroz godine postala i pristupačnija”, naglašava Petra Majdak Bjelić iz odjela za pribavu članova Posmrtne pripomoći. 

Iz udruge preporučuju – učlanite se što prije

Potkraj prošlog stoljeća očekivani životni vijek u razvijenim zemljama bio je oko 74 godine. Tako su i u članstvu udruge promjene bile neminovne uslijed prosječno sve dužeg životnog vijeka, bez obzira na podneblje i egzistencijalne uvjete u kojima danas živimo u odnosu na prošle generacije, pojašnjava Kovač. 

Vesna Kovač (foto: Posmrtna pripomoć)

“Tako smo i mi pomicali pravila prema nekim drugim, zrelijim godinama. Recimo sada nam je dob od 65 godina ono što je prije devedeset godina bilo nekih 50. Budući da se životni vijek produžio, osoba koja se do 65. godine učlani ima ista prava i članarinu kao i ona koja je to učinila sa 20 godina. Oni koji su stariji od 65 godina moraju onda dokupiti taj iznos kad su prešli spomenutu dobnu granicu. Zato svima kažemo učlanite se što prije jer se nakon dvije godine stječe pravo na 50 posto pogrebnog standarda. Nakon tri godine to je 75 posto, a nakon četiri godine redovitih uplata član ima pravo na stopostotni pogrebni standard.”

Kovač dodaje kako, nažalost, to u praksi znači da i član koji je preminuo nakon četiri godine uplata i onaj koji je svih 20 godina uredno plaćao imaju isto pravo na pogrebni standard, što nekima zasigurno ne izgleda pošteno.

“S druge strane, Posmrtna pripomoć radi na principu solidarnosti jer je udruga s tim ciljem i osnovana. Da se i onim građanima Zagreba koji su u slabijoj mogućnosti organizacije i plaćanja pogreba pomogne u tom trenutku i nakon četiri godine urednog plaćanja”, objašnjava.

U važećem pravilniku između ostalog stoji da osoba koja nije poživjela dvije godine članstva  ima pravo samo na iznos uplaćene članarine i organizaciju pogreba prema optimum ili posebnom pogrebnom standardu Udruge. Isto pravo imaju također svi članovi od 61 do 75 godine koji nisu proživjeli dvije godine članstva, a uplatili su iznos za određeni broj godina unatrag. Ukoliko je, pak, član do 12 mjeseci u zaostatku s plaćanjem članarine, u trenutku smrti ima pravo na optimum ili posebni pogrebni standard uz obvezu podmirenja zaostalih članarina, stoji uz ostalo u pravilniku Posmrtne pripomoći. 

Za konačno zbogom pazi se na svaki detalj

Prednost članstva je i mogućnost individualnog odabira niza popratnih elemenata za svoje posljednje zbogom. Više o aktualnoj ponudi pogrebne opreme na adresi u Gajevoj ulici ispričala nam je Sanja Šprajc Kranjčec. Za klasičan ukop cijena lijesa kreće se od 2.600 do 14, 15 tisuća kuna. No standard koji najčešće ide košta između tri i četiri tisuće kuna.

foto: Vlatka Koren

Raznolika je i ponuda urni ako je kremiranje konačni izbor, a tu se cijene kreću između 600 i 1.200 kuna. Ove najskuplje građani ipak nešto rjeđe biraju, kaže Šprajc Kranjčec. Javnost je krajem ožujka u tv prijenosu svjedočila posljednjem ispraćaju nekadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika. Milan Bandić je nakon iznenadne smrti u 66. sahranjen na Mirogoju uz brojne visoke uzvanike i okupljeno mnoštvo unatoč rigoroznim epidemiološkim ograničenjima za pogrebe običnih smrtnika. Slična, tamna boja lijesa i inače je popularan izbor posljednjih godina, potvrđuje naša sugovornica. “Inače je čest izbor hrastov lijes čija cijena je oko 5.500 kuna. A opet drugi često znaju upravo zbog tamnije nijanse odabrati ovaj od mahagonija”, komentira sugovornica dok prolazimo izložbenim prodajnim prostorom u podrumu. 

Hit glazba za pogrebe

Cvjetne aranžmane već smo razgledali na lokaciji do, pa smo se dotakli glazbenih detalja. Koje su skladbe trenutno aktualne, s obzirom da je na ispraćaju bivšeg gradonačelnika pjevana ‘’Pod brajde’’ u izvedbi klape Sveti Juraj HRM-a. 

“Ako je crkveni sprovod, katolički, najčešće se biraju Ave Marija, Zdravo Djevo, Krist na žalu, Duga cesta, Oči u oči. Od ostalih skladbi uglavnom su to Otiš’o je otac moj polako, Majko jedina, Tiho noći i Fala koja i dalje prevladava. Česte su i one dalmatinskog melosa, Oči boje lavande i Moj lipi anđele”.

Na zagrebačkom Krematoriju glazba za posljednji ispraćaj standardno ide s razglasa odnosno CD-a. Za klasičan ukop mogući je izbor limene glazbe koja će na vječni počinak pokojnika ispratiti za 1.620 kuna. U ponudi je i ispraćaj uz izvedbu muškog vokalnog ansambla za 1.560 kuna koji će zapjevati kod mrtvačnice i na grobu. U novije vrijeme čest izbor je i gitaristički pjevački solo u kojem mladić izvodi do tri pjesme po željama obitelji. Ako je riječ o ispraćaju vjernika, ovisno o vjeroispovijesti ožalošćeni dogovaraju detalje sa svećenicima. “To je standardno. Znači ide katolički ili  pravoslavni svećenik. Ako je muslimanski pogreb, ide se kod hodže koji prvo izvodi obred pranja, a nakon toga je sprovod odnosno dženaza.”

Kolike su uplatnice?

Iz Posmrtne pripomoći pri tom ističu da za redovne članove optimum pogrebni standard podrazumijeva već osigurano, uglavnom naslijeđeno grobno mjesto pa je u tom slučaju jednog dana potrebna samo organizacija sahrane. Mjesečna članarina u tom je slučaju 45 kuna. Ako osoba nema osigurano grobno mjesto, to je posebni pogrebni standard koji uključuje i zemljani grob, a mjesečne uplate su 55 kuna. Spomenuto se odnosi na članove od 10 do 65 godina života i rok članarine od 20 godina. A sve starije osobe, dakle iznad 65, sve oko ispraćaja mogu osigurati ili jednokratnom uplatom punog iznosa ili otplatom na 12 do 60 rata.

Mnogim mladima se 20 godina čini predug period pa sve žele riješiti dok još rade. U tom slučaju učlane se na pet godina i mjesečno plaćaju 157,40 kuna za optimum, odnosno 191,40 kuna za posebni standard, dodaje Majdak Bjelić. 

foto: Vlatka Koren

“Ljude najčešće zanima koji će standard na koncu dobiti. To ne možemo znati jer se isti kroz godine mijenja. Udruga ga formira prema prosječnim cijenama pogreba u Hrvatskoj. Primjerice, moja baka je uplaćivala od 1971. kad su bili još oni dinari. To je tada bila puno manja uplata nego što je danas. Kad je 2016. preminula, mi nismo dobili što je ona uplatila, već standard koji je vrijedio za tu konkretnu godinu smrti. I tu se recimo razlikujemo od osiguravajućih društava.”

Trenutna cijena pogreba u Hrvatskoj iznosi 7.824 kune za optimum standard, a za posebni 9.504 kune. U mnogim mjestima poput Bjelovara nakon pokrića troškova pogreba još ostane novca, a taj ostatak Udruga vraća na račun osobe koja je organizirala ispraćaj. Na troškove gradskih groblja ne mogu utjecati jer njih određuju lokalne uprave i samouprave u okviru komunalnih djelatnosti.

S pojedincima koji ne žele plaćati članarinu, a nemaju bližnjih, moguća je organizacija ispraćaja kroz poseban ugovor. Za neke razmišljanje unaprijed je ništa do odgovorno ponašanje, za poneke možda čak morbidno dok život još teče. 

“Ne, to za nas nije morbidno (smijeh). Znademo da svatko od nas tko se rodio na isti način završi. Ono što je jedina pravda da nitko od nas ne zna kada je taj dan koji će nam se svima dogoditi. Kako god je prirodno da smo sretni i veseli kad se mala beba rodi, tako je isto prirodno da smo tužni u trenutku kad netko odlazi jer ga više nikad nećemo vidjeti. Sve je to život. I kažemo još da nitko nikad sa sobom nije odnio ništa. A to je ono što u običnoj komunikaciji često zaboravljamo, trčeći za ovim i onim, dok nas na kraju sve dočeka ista sudbina’’, zaključuje Kovač.

Na tom tragu mnogi se na plaćanje posmrtne pripomoći odluče kao na uobičajene izdatke poput osiguranja doma, automobila ili života. Pri kraju još samo podsjetimo. U jeku drugog zaredom ljeta s pandemijom korone, krajem svibnja u Hrvatskoj su konačno popustile epidemiološke mjere i ograničenja za ispraćaje, sahrane i polaganje urni običnih smrtnika. I dalje međutim traje mjera da se ožalošćenima sućut ne smije izražavati bliskim kontaktom. Uprave groblja zadužene su nadzirati pridržavanje protuepidemijskih mjera.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP