Svaki deseti umirovljenik u Hrvatskoj pati od sindroma krhkosti. Jeste li među njima?

Staračka krhkost ili staračka slabost čest je klinički sindrom kod starijih odraslih osoba koji nosi povećani rizik za loše zdravstvene ishode, uključujući padove, invalidnost proizašlu iz ozlijede, hospitalizaciju i smrtnost. Razjašnjavanje njegove etiologije i prirodnog tijeka ključno je za prepoznavanje podskupina visokog rizika i novih područja za prevenciju i liječenje krhkosti, piše profesor gerijatrije Qian-Li Xue iz Škole javnog zdravlja John Hopkins Bloomberg.

U znanstvenom radu “The Frailty Syndrome: Definition and Natural History”, navodi da se krhkost teoretski definira kao klinički prepoznatljivo stanje povećane ranjivosti koje je posljedica smanjenja rezervi i pada funkcije višestrukih fizioloških sustava povezanih sa starenjem na način da utječe na sposobnost suočavanja sa svakodnevnim ili akutnim stresorima.

Fenotipski model

U nedostatku zlatnog standarda, krhkost je operativno definirana kao ispunjavanje tri od pet fenotipskih kriterija koji ukazuju na fizičke slabosti:

• slab stisak ruke,
• umor,
• sporo buđenje,
• niska tjelesna aktivnost,
• nenamjerni gubitak težine.

Ispunjava li osoba samo dva od navedenih pet kriterija, stručnjaci ju smještaju u podskupinu s visokim rizikom napredovanja prema staračkoj krhkosti.

Središnja značajka fizičke slabosti, kako je definirana modelom fenotipa, je gubitak funkcije skeletnih mišića (sarkopenija) i postoji sve veći broj dokaza koji dokumentiraju glavne uzroke ovog procesa. Najjači faktor rizika je dob, a prevalencija, jasno, raste s godinama. Također postoji učinak spola gdje je prevalencija među starijim osobama koje žive u zajednici obično veća kod žena. Na primjer, britanska studija iz 2010. koja je koristila pristup fenotipa za definiranje krhkosti ili slabosti otkrila je prevalenciju od 8,5 posto kod žena i 4,1 posto kod muškaraca u dobi od 65 do 74 godine. Ova brojka raste između 25 i 50 posto za one starije od 85 godina, prema podacima britanske organizacije Age UK.

Model kumulativnih deficita

Osim fenotipskog modela, definiran je i model kumulativnih deficita kod kojega krhkost podrazumijeva nakupljanje raznih nedostataka (primjerice, gubitak sluha, loše raspoloženje, tremor, bolesti poput demencije) koji se mogu pojaviti sa starenjem i koji zajedno povećavaju indeks krhkosti što će zauzvrat povećati rizik od nepovoljnog ishoda u stresnim situacijama.

Osobe kojima je dijagnosticiran sindrom krhkosti nisu nužno bez kapaciteta i nisu obavezno nesposobne za življenje samostalnog života. Ovo stanje zapravo opisuje njihovu ukupnu otpornost i njihove kapacitete za brzi oporavak nakon zdravstvenih problema. U praksi biti krhak ili slab znači da relativno “manji” zdravstveni problem, kao što je infekcija mokraćnog sustava, može imati ozbiljne dugoročne posljedice na zdravlje i dobrobit. Zbog toga je jako važno da ljudi koji pripadaju u ovu skupinu imaju pristup dobro planiranoj skrbi i brzom stručnom odgovoru, ako nešto pođe po zlu.

Ukratko, krhkost nije isto što i život s višestrukim dugotrajnim zdravstvenim problemima. Često postoji preklapanje, ali netko tko živi s krhkošću možda nema drugih dijagnosticiranih zdravstvenih problema.

Tko procjenjuje jesmo li “krhki”?

Britansko društvo gerijatara pak navodi da bi svaka interakcija između starije osobe i zdravstvenog ili socijalnog stručnjaka trebala uključivati ​​prepoznavanje i procjenu sindroma krhkosti. Prema njima stanje bi trebalo procijeniti prilikom rutinskih ambulantnih pregleda, prijemova na bolničke odjele; od kirurgije, preko oftalmologije, do psihijatrije. Socijalni radnici u interakciji sa štićenicima također bi trebali procijeniti koliko je osoba krhka; baš kao i mobilni timovi za pružanja pomoći u domu. Jasno, procjenu bi primarno trebali obaviti obiteljski liječnici, a isto bi trebali činiti i timovi hitne medicinske pomoći prilikom intervencija.

Planiranje bilo kakve medicinske intervencije (primjerice, početak uzimanja novog lijeka, dopremanje do odjela hitne pomoći ili elektivna zamjena zgloba) kod pojedinca koji pate od sindroma krhkosti, bez prepoznavanja prisutnosti stanja i analize rizika i koristi, može dovesti do značajne štete za pacijenta, navode britanski gerijatri.

Ležanje i gledanje televizije vodi u krhkost

Pretjerano izležavanje ispred televizora, pretjerana vezanost uz ekrane mobitela i tableta, općenito sjedilački način života u kojem fizička aktivnost dođe kao kazna, a ne zdravstvena higijena, put su prema mišićima koji gube svoju funkcionalnu sposobnost i tonus te u konačnici povećanom volumenu masnog tkiva. Uništavanje mišićne mase dovodi do toga da se pacijenti liječnicima žale na stanja fizičke iscrpljenosti i slabosti mišića. Ovakav neaktivni način života pokreće lavinu negativnih procesa u našem tijelu koji mogu biti vidljivi kao sporo hodanje, nesposobnost za male napore, što pak vodi u začarani krug daljnjeg propadanja. Ukratko, niska tjelesna aktivnost nije samo posljedica gubitka tjelesne težine i mišićne mase – ona može postati uzrok.

Uz to, navode gerijatri, to vodi silaznoj spirali u konzumiranju odgovarajućeg broja kalorija. Kada osoba nije aktivna, njen apetit opada, a to može dovesti do neadekvatnog unosa proteina i kalorija koje tijelo koristi za održavanje mišićne mase i podršku daljnjoj tjelesnoj aktivnosti. Razvoj krhkosti ne događa se preko noći, a okretanje smjera nastalih procesa iznimno je mukotrpno, iako moguće.

Što možete učiniti da izbjegnete krhkost?

Općenito govoreći, ljudi tijekom starenja žele zadržati neovisnost i dobru kvalitetu života. Žele izbjeći invaliditet koliko god je to moguće. Mnogi pak pogrešno pretpostavljaju da je slabost dio normalnog starenja. Istina je da mnoge starije osobe postaju slabe, ali brojni načini na koji se mogu spriječiti ili čak poništiti krhkosti. Iako se može činiti jednostavnim, svi bi pojedinci trebali učiniti sljedeće kako bi smanjili rizik od razvoja invaliditeta i slabosti:

• Smanjite količinu vremena koje svakodnevno provodite u sjedećem položaju. Stručnjaci tako ne preporučuju sjedenje duže od tri sata dnevno.
• Redovito vježbajte. Kardiovaskularne vježbe (vježbe izdržljivosti, trčanje, brzo hodanje…) mogu pomoći u izdržljivosti i brzini hodanja, a mogu pomoći i u povećanju apetita. Vježbe s otporom i utezima (vježbe snage) mogu pomoći u očuvanju mišićne mase. Vježbe bi se trebale izvoditi najmanje 30 minuta dnevno pet dana u tjednu, savjetuju stručnjaci. Iako starijim osobama može biti teško održavati redovitu tjelovježbu, ova jednostavna intervencija je temelj za izbjegavanje krhkosti i invaliditeta te održavanje neovisnosti u kasnijem životu.
• Izbjegavajte mršavljenje, osobito ako ste neaktivni, jer gubitak težine dovodi do većeg gubitka mišića nego masti.

Jedite dobro

Ciljajte na tri zdrava obroka dnevno koja sadrže voće, povrće, proteine, dobre masti, cjelovite žitarice i mliječne proizvode s niskim udjelom masti, savjetuju gerijatri i nutricionisti prestižne američke bolnice John Hopkins. U jednoj studiji, ljudi koji su vjerno slijedili ovaj pristup (poznat i kao mediteranska prehrana) imali su 74 posto manju vjerojatnost da će postati krhki. Obavezno uključite dovoljno proteina za održavanje mišića. Ženama je potrebno oko 46 grama dnevno, muškarcima oko 56 grama – ali mnogi stariji ljudi ne konzumiraju dovoljni proteina. Dobri izvori proteina su mlijeko s niskim udjelom masti, meso, riba, perad, grah i jogurt.

Mozak neka bude zaposlen, a stav optimističan

Istraživanja su povezala pozitivne emocije s manjim rizikom od krhkosti. Aktivnost u zajednici i cjeloživotno učenje mogu pomoći. Istraživanje provedeno u Johnu Hopkinsu pokazalo je da ti čimbenici mogu objasniti zašto stariji volonteri koji podučavaju u osnovnim školama imaju bolje kognitivno zdravlje i fizički bolje funkcioniraju.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.