Umirovljenici kažu da im nedostaje lijepih vijesti, ali ih ne žele čitati

Nerijetko u komentarima naših čitatelja nalazimo poruke kako bismo trebali pisati više lijepih vijesti, pozitivnih životnih primjera te objavljivati više razgovora s inspirativnim ljudima. Stvarnost je takva da velik dio našeg sadržaja čine upravo takvi članci, no statistike u koje imamo uvid u potpunoj su suprotnosti s gore navedenim željama.

Naime, praksa pokazuje da pozitivno intonirani članci redovito imaju nisku čitanost i gotovo nikakvu aktivnost na društvenim mrežama. S druge strane, vijesti koje obrađuju negativne društvene pojave i kriminal generiraju lavinu komentara na društvenim mrežama, a posljedično i veću klikanost na samom portalu. Negativne vijesti jednostavno “više pokreću” naše čitatelje, motiviraju ih na reakciju i očito zadovoljavaju neke njihove potrebe. Upravo zato što negativne vijesti čovjek doživljava jače, stvara se dojam da je pozitivnih i lijepih priča malo.

I kad je lijepo, pokušava se naći ružno

Osim toga, primjećujemo da naši čitatelji, mahom umirovljenici pritisnuti niskim mirovinama i socijalnom (polu)isključenošću sve češće posežu za tim da i ono što jest lijepa i pozitivna vijest – učine ružnim, u skladu s vlastitim poimanjem svijeta i životnim nedaćama.

Ljudima koji rade u mirovini i sretni su zbog toga često se u komentarima zamjera da se “očito nisu naradili prije mirovine”. Ženama koje su sačuvale ljepotu u poznim godinama, u komentarima se poručuje da se “nisu vruće napile hladne vode” i da su neradnice koje samo paze na svoj izgled. Političarima koji i učine neki pozitivan pomak za umirovljeničku populaciju šalju se poruke da “nisu učinili dovoljno” te da su “beskorisni, sami sebi svrha”. No psiholozi upozoravaju da je upravo to spirala koja nam često ne dopušta da budemo bolje pa ispada da sami sebe sabotiramo kada je riječ o sreći ili ljepoti življenja.  

Fenomeni upornog traženja loših vijesti na društvenim mrežama i portalima dobili su svoja imena – doomscrolling (eng, doom – propast i scrolling – pomicanje stranice preglednika gore ili dolje)  i doomsurfing (eng, doom propast i surfing – pregledavanje internetskih stranica). To beskrajno listanje i konzumiranje uznemirujućih informacija može utjecati na mentalno zdravlje pojačavanjem negativnih misli ili izazivanjem osjećaja bespomoćnosti. Srećom, kažu psiholozi, postoji puno načina za zaustavljanje ciklusa. No kako nas uopće takve vijesti mogu zarobiti?

Zašto postajemo ovisni o lošim vijestima?

Evolucijski, čovjek je programiran za jaču reakciju na negativne vijesti. Moguće je, kažu neki izvori, postati ovisan o kemijskim procesima koje negativne vijesti izazivaju u našem organizmu, prvenstveno mozgu.

Doomscrolling mogu potaknuti i nesigurne i neizvjesne situacije u kojima se kao ljudi možemo naći. Primjerice, gotovo svi smo se hranili negativnim vijestima o COVID-u na početku pandemije. Jer, doomscroling potiču ozbiljne teme koje utječu na naš život, a o kojima malo znamo.

Neke osobe koriste doomscrolling kako bi kontrolirale svoju tjeskobu. Doomscrollajući imaju dojam da kontroliraju situaciju. Međutim, ta navika također može uzrokovati dodatnu tjeskobu.

Strah od propuštanja nečega (eng. fear of missing out, FOMO) jedan je od razloga ove pojave. Ljudi jednostavno ne žele propustiti nešto važno i žele biti informirani.  To je i nedostatak samokontrole kada je riječ o korištenju društvenih medija.

Jesu li krivi mediji ili ljudi koji se ne mogu kontrolirati?

Ne čudi stoga što mnogi mediji, računajući na ovu ljudsku manu, upravo potenciraju loše vijesti, obrađuju ih volumenom i detaljima više no što bi bilo nužno, a sve u cilju kako bi se plasirali što više na ljestvicama čitanosti i klikanosti. To u konačnici donosi i sigurniji prihod od nužnog marketinga, budući da hrvatski građani tek počinju stjecati naviku plaćanja medijskog sadržaja. Na ovaj način i novinari su postali žrtve čitateljskog doomscrollanja, iako bi mnogi od njih vrlo rado radili lijepe priče koje ih mentalno hrane i inspiriraju.

Ali, prije nego što zaključimo da su mediji krivi, valja se podsjetiti da svatko od nas ima odgovornost za sebe i da ima mogućnost na vrlo jednostavan način prekinuti ovu nezdravu interakciju koncentrirajući se na dobre vijesti pri čemu konzumaciju loših treba smanjiti na nužni minimum.

Što kažu psiholozi?

Čitanje vijesti kako bi osoba bila u tijeku s aktualnim događajima je važno, ali doomscrolling se razlikuje od jednostavne želje za informiranošću, upozoravaju psiholozi. Naime, osobu sklonu doomscrollingu negativne informacije obuzmu i kada prestane pratiti medije, čak i kada imaju i više no dovoljno informacija o nekoj temi. Ljudi s izraženijim neuroticizmom (sklonost doživljavanju negativnih emocija kao što su razdražljivost, ljutnja i emocionalna nestabilnost) vjerojatnije će se prije upustiti u doomscrolling nego drugi.

Uz to, pokazalo se da doomscrolling uzrokuje osjećaje neizvjesnosti, strepnje, straha i nevolje. Također može narušiti opće raspoloženje i osjećaj blagostanja, osobito kada postane navika, kažu psiholozi. Sve smo to vidjeli u slučaju epidemije koronavirusa u kojoj je povećana konzumacija vijesti o COVID-u dovela do pogoršanja mentalnog zdravlja, povišenom razinom tjeskobe i neuobičajeno povećanoj pojavnosti depresije, pogotovo kod starijih osoba i umirovljenika koji su većinu vremena provodili u izolaciji.

U podlozi mogu biti depresija i opsesivno kompulzivni problem

Američki Centar Cleveland, neprofitna akademsko-medicinska organizacija, upozorava  da doomscrolling može biti i znakom depresije jer depresivni ljudi traže informacije koje im mogu potvrditi ono što osjećaju. Ukratko, ako se osoba osjeća negativno, onda traži informacije koje potvrđuju već postojeće osjećaje. Osobe koje su sklone ponavljati tu radnju, uskoro je pretvaraju u besmislenu naviku, a često puta nisu je ni svjesne.

Osim toga, navode stručnjaci Centra Cleveland, doomscrolling može biti posljedica opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP). U ovom scenariju, mozak nastavlja “vrtjeti” određene teme što je slično beskonačnom scrollanju na društvenim mrežama. Ponašanje se zapravo ne odnosi na pronalaženje vijesti, već na smanjenje tjeskobe. Kada je OKP u korijenu problema, vjerojatno je potrebna strukturiranija kognitivno bihevioralna terapija ili terapija. No, kako zaustaviti doomscrolling kojem u podlozi nisu depresija ili OKP?

1. Lokaliziranje ponašanja

Lokalizirati znači ograničiti ponašanje na određeno vrijeme ili mjesto. U redu je pročitati neke vijesti kako bismo bili informirani, ali postavljanjem ovih granica i pridržavanjem istih usmjeravamo ponašanje u prikladnija ili konkretnija vremenska razdoblja. Recimo, ako smo skloni ranojutarnjem doomscrollanju u krevetu, mobitel ne bismo trebali držati pored kreveta.

2. Osvješćivanje

Prilikom konzumiranja medija, trebali smo se zapitati kako se osjećamo kada čitamo neki članak, gledamo fotografiju ili pratimo vijesti. Valja primijetiti osjete u tijelu ili reakciju uma na vijesti. Kada svjesno obraćamo pozornost na loše osjećaje kao što su tjeskoba, uznemirenost ili stres, vjerojatnije je da će nas to motivirati da pritisnemo kočnicu.

3. Izbjegavanje katastrofiziranja

Katastrofiziranje je kada mozak “skoči” ravno na najgori mogući scenarij. Često su te misli realno moguće, ali nisu stvarno vjerojatne. Uvijek trebamo pokušati kontrolirati misli i zapitati se koji je realniji ili vjerojatniji ishod situacije o kojoj čitamo.

4. Vježbanje zaustavljanja misli

Zaustavljanje misli je kognitivno-bihevioralna tehnika koja se obično koristi za prekidanje opsesivnih ili tjeskobnih misli. Kada imamo poteškoća s isključivanjem misli, možemo zamisliti crveni znak STOP. Osim toga, mobitel moramo provjeravati svjesno, a ne na autopilotu, bez razmišljanja.

5. Usporavanje kretanja kroz vijesti

Ako već pregledavamo naš news feed, trebali bismo izbjegavati frenetično jurenje kroz njega. Jer na taj način skraćujemo već ionako kratak raspon pozornosti. Sami sebi možemo svjesno reći da ne valja juriti kroz članke i objave.

6. Radikalna iskrenost

Stručnjaci Centra Cleveland sugeriraju brutalnu iskrenost prema sebi o tome što je u korijenu doomscrollanja. Traženje sigurnosti? Smjernica? Potvrđivanje strahova?

7. Digitalne aplikacije

Iako je tehnologija dio problema s doomscrollingom, ona još uvijek može biti dio rješenja zahvaljujući raznim aplikacijama koje su trenutno dostupne. Neke od tih aplikacija postavljaju vremenska ograničenja ili alarme kako bismo osvijestili problem i postavili granice. Možemo ograničiti broj izvora iz kojih konzumiramo informacije, a možemo i ograničiti broj stranica koje možemo kliknuti u jednom danu.

8. Gledanje šire slike

Ponekad gledanje vijesti može biti pozitivno i dati nam perspektivu. Naši nam se problemi mogu učiniti manjima i lakšima ili ne tako teškima u usporedbi s nekim stvarima o kojima čitamo ili gledamo u vijestima.

9. Offline

Možemo se i svjesno skinuti s mreže, dajući si tijelu i mozgu za oporavak. Pomodno govoreći, stručnjaci savjetuju svojevrsnu digitalnu detoksikaciju. Fizička aktivnost i vježbanje mogu nam pomoći u savladavanju apstinencijske krize. Također se pokazalo da vježbanje pomaže u podizanju razine serotonina, neurotransmitera u našem mozgu koji daje dobar osjećaj.

Ovaj prilog objavljen je u sklopu projekta “Novo vrijeme”. Projekt je sufinancirala Europska unija sredstvima Europskog socijalnog fonda. Sadržaj priloga isključiva je odgovornost Udruge Hoću stranicu.