Prati nas

Povjerljivo

Mizerne mirovine

Đurđica (63): Prisiljena sam raditi dok me u lijesu ne iznesu s posla

Gospođa Đurđica ima 63 godine, još uvijek radi, a prozor njenog ureda gleda na ulicu – često pogleda van i prečesto, ukazuje nam, vidi svoje starije sugrađane kako kopaju po kontejneru. Naravno da ju, kad to gleda, brine kako će preživljavati s mirovinom koja i njoj kuca na vrata, jer joj je i s plaćom teško, osobito zbog kredita.

Objavljeno

|

Kad mogu u penziju?
ilustracija: S. Bura/mj

Gospođa Đurđica ni kad napuni 45 godina staža, a za koji mjesec i 64 godine starosti, neće imati dovoljnu mirovinu da si može priuštiti kredit od 180 eura. To, priznat ćemo svi, i nije velika rata za stambeni kredit, ali je umirovljeniku čak i s punom hrvatskom mirovinom prevelika. Čitajući ispovijest gospođe Đurđice opet i opet možemo samo zavrištati na sramotno male hrvatske mirovine.

“Često razgovaram s umirovljenicima i dobro znam da im nije lako. Mnogi iz kontejnera vade plastične boce, pa često, kad ih tijekom radnog vremena ugledam kroz prozor, pokupim boce kojih uvijek imamo u uredu i odnesem im van. Te bi boce i meni, koja nisam u zavidnoj situaciji, dobro došle, ali sažalim se nad njima jer ja, eto, ipak još uvijek radim”, započela je svoje pismo naša vjerna čitateljica Đurđica.

Dosta je bilo 44 godine!

Muči se, kaže, ta dosta je bilo 44 godine na poslu. “I ja bih voljela otići u mirovinu, naradila sam se u 44 godine punog staža bez benefita do svoje 63. godine starosti. Troje sam djece odškolovala i podigla na noge. Zaslužila sam valjda da se i ja malo odmorim, ali – ne mogu si priuštiti mirovinu”, povjerila nam je.

Kako ističe, stvaruje pravo i na prijevremenu, i na mirovinu dugogodišnjeg osiguranika, a ove godine ispuniti će i pravo na starosnu. To nije sve: “Uz sve navedeno mogla bih i u invalidsku jer sam tri puta operirala kralježnicu i puna sam šipki i šarafa. Kao  hrvatski dragovoljac imam pravo i na mirovinu po posebnim propisima. Što mi sve to vrijedi kad imam stambeni kredit s hipotekom na kući do 2026. godine? Ostalo mi je još nekih šest do sedam tisuća eura i rata kredita mi je oko 180 eura. Niti po jednoj osnovi ne mogu ostvariti toliko veliku mirovinu da bih od nje mjesečno mogla odvajati za kredit”, ukazuje nadalje.

Rad do iznemoglosti

Kako je objasnila, kad bi platila još i režije i nužne lijekove koje uzima, za hranu više ne bi bilo dovoljno.

“I što mi je drugo činiti nego raditi dok me s posla u lijesu ne iznesu ili dok se jednog dana samo ne srušim od bolesti i iscrpljenosti. Takva je na žalost politika u našoj zemlji – star čovjek ne može u mirovini uživati plodove svoga rada jer su mirovine crkavica od koje se ne može preživjeti”, napisala je oštrim tonom. A svi mi – pogledajmo malo kroz prozor.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.