Prati nas

Povjerljivo

Traume se nanizale

Ana (66) to nije očekivala: ‘Otišla sam u penziju, a muž s mlađom’

Gospođa Ana u mirovini je već četiri godine. Da bi stekla bolje uvjete, tri je godine legalno u Lijepoj Našoj radila bez plaće. Kad je dočekala spas od besplatnog rada, suprug je otišao s mlađom, pa se njena agonija nastavila.

Objavljeno

|

Samci imaju veće troškove života.
ilustracija: mj/mojevrijeme

Gospođa Ana povjerila nam je svoju sudbinu i opisala teške dane koje je proživljavala uoči odlaska u mirovinu – ni na poslovnom, ni na privatnom planu nije išlo kako je si je za života priželjkivala.

“Kad sam imala 59 godina, firma u kojoj sam radila otišla je u stečaj. Naravno da nitko nije htio primiti ženu u šezdesetoj godina u stalni radni odnos. Da bih ostvarila uvjete za mirovinu, prije stečaja sam radila tri godine bez plaće. Za nagradu mi je mirovina penalizirana devet posto. I to doživotno. Zalažem se za to da se ukinu penalizacije kad pređemo 65 godina života jer ovo nije pošteno”, opisuje nam svoj slučaj gospođa Ana.

Oglas

“Teško je s penzijom živjeti sam”

Za 35 godina radnog staža dobila je izračun mirovine koji iznosi 500 eura. Da su u domaćinstvu dvoje, svaki sa svojom penzijom, moglo bi se. Ali, gospođa Ana je s ulaskom u mirovinu ostala sama te se počela razbolijevati zbog traume koju je doživjela kad je napokon dočekala slobodu. Napokon više nije morala odlaziti na posao bez da na računu vidi i jednu kunu!

“Moje su traume proizašle iz te poslovne situacije, a nove su traume nastale kad je moj suprug otišao sa drugom, naravno puno mlađom ženom. Živjeti sam sa jednom mirovinom i plaćati sve režije… mislim da svi znamo koliko nam ostaje za preživjeti. Naravno da u takvim situacijama dolazi do bolesti i još skupljeg života”, povjerila nam je svoj nezavidni tijek umirovljeničkog života.

Otišao sa 65 godina

Nažalost, kaže, dijeli tešku sudbinu mnogih kojima muževi ili žene odu u godinama u kojima bi napokon mogli pronaći veći mir i sreću. “Ja sam imala 62, a suprug već 65 godina kad me ostavio zbog mlađe žene. No, dalje se mora, pa živim život kako znam i umijem”, otkrila nam je.

Vratila se potom još jednom na ono što ju svaki dan posebno tišti, a to je doživotna penalizacija. “To nije nimalo fer od države osobito prema nama kojima su firme otišle u stečaj, bez ikakve naše krivice. Ja sam 35 god uredno plaćala sva davanja toj državi. Gdje je tu odgovornost države, kad znamo kako su se poduzeća poklanjala pojedincima, koji su to kasnije uništili i mi sad ispaštamo”, izrazila je svoju ogorčenost umirovljenica Ana.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

Oglas