Prati nas

Povjerljivo

Nema pravila

Je li nepristojno ne posjećivati grobove naših pokojnika?

Posljednja počivališta mjesto su na kojima ritualno odajemo počast pokojnicima i prisjećamo se osoba koje volimo, a koje više nisu s nama. No, postoji li obveza odlaska na groblja?

Objavljeno

|

Koliko često treba ići na groblje?
ilustracija: mj/mojevrijeme

“Uglavnom, za Sve svete, a ponekad i tijekom godine.” Tako odgovaraju ljudi koje smo pitali koliko često odlaze na počivališta svojih pokojnika. Neki u ovoj kulturološkoj pojavi pronalaze smisao smrti i smirenje, a na groblje odlaze najvećim dijelom zbog sebe. Drugima je to potpuna besmislica. Treći, iako ne vide smisao, odlaskom na groblja ispunjavaju očekivanja okoline.

Ovu su temu temeljito prodiskutirali korisnici platforme za dijeljenje znanja Quora; kako oni koji redovito posjećuju grobove tako i ono koji se rijetko ili nikada ne odlučuju na takve posjete. Prenosimo neka od njihovih razmišljanja i iskustava.

Oglas

Nepristojno? Prema komu?

Ne mislim da je nepristojno izbjegavati posjet grobu voljene osobe. Grobove svojih najmilijih posjećujem samo ponekad, vrlo rijetko. Razlog tomu je što ne osjećam da je posjet grobu bitan jer moji voljeni nisu tamo. Njihovo tijelo, koje su koristili dok su bili ovdje na Zemlji, jest tamo, ali oni sami nisu tamo. Pravi mi smo u našem duhu. Kad naše tijelo umre, naša duša – to smo mi, napušta zemaljsko tijelo. Zato kažem da moj voljeni nisu u grobu. Njihova tijela jesu tamo, ali oni nisu.

Obilazim, ali tamo nema ničega

Ja sam najkvalificiranija da odgovorim na ovo pitanje. Posjećujem grobove svoje obitelji na groblju. Na početku sam išla gotovo svaki tjedan pa onda svaki mjesec, a sada idem samo dvaput godišnje. Posjećujem groblje na rođendan moje preminule najmlađe sestre i na Božić. I tada me obuzme parajuća tuga. Zato rijetko idem, jer jednostavno ne mogu podnijeti traumatičnu bol koja prati te posjete.

Moj pokojni otac, kad sam ga pitala zašto on ne odlazi na groblje, svojevremeno mi je rekao: “Kakav je smisao toga? Tamo nema ničega i ništa za vidjeti.” I bio je u pravu, i još uvijek jest. Dakle, definitivno nije nepristojno ne posjećivati grobove voljenih, pogotovo ako vas to emocionalno pogađa. I, kao što je moj otac jednom rekao, tamo nema ničega.

Mrtvi razumiju

Ne, ne mislim da je to nepristojno. Idem na grob svog supruga otprilike svakih šest mjeseci. Vaš odnos s voljenom osobom je individualan i osoban. Ponekad posjećujem grobove svojih djedova i baka, ali njihovi grobovi su u udaljenom gradu. Najbolje je ne provoditi previše vremena posjećujući mrtve. Oni to razumiju.

Osjećam mir kad sam tamo

Idem posjetiti svog sina barem jednom tjedno, ponekad i tri do četiri puta tjedno, bez obzira na doba dana ili noći. Mnogi mi kažu da idem prečesto. Kažu da on nije na groblju i da je njegov duh svugdje. Iako to znam, osjećam mir koji me obuzima kada sam tamo. On mi šalje znakove dok sam tamo, a najnoviji je bio leptir koji me doslovno slijedio i slijetao na mene cijela tri sata dok sam bila na njegovu grobu. Bože, kako mi nedostaje. Idući tjedan bi mu bio 27. rođendan.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

Oglas