‘Pitajte mene kako živim, tri mjeseca nisam vidjela penziju’

Mirovina gospođe Željke, kako nam piše, mala je, ali njoj neophodna, no kasni joj tri mjeseca. “Pitajte mene kako lagodno živim s malom mirovinom koja u cijelosti dolazi iz Makedonije. Nikad nisam sigurna hoće li taj mjesec uopće sjesti na moj račun. Trenutno mi duguju tromjesečnu mirovinu, a kad ću je dobiti, sam Bog dragi zna.”

“Pokušala sam dobiti neku zaštitu preko naših institucija, ali je sve uzaludno. Napominjem da sam rođena u Zagrebu, tu sam se školovala i nikada se nisam odrekla hrvatskog državljanstva. Moj je jedini ‘grijeh’ što sam se svojevremeno udala za Makedonca i cijeli svoj radni vijek provela u Skopju. Tko mi je kriv!” opisuje nam svoju tešku situaciju čitateljica Željka.

149 eura invalidske poljoprivredne mirovine

Ima još sudbina koje govore da neki umirovljenici jednostavno ne mogu živjeti sa svojim penzijama. Gospođa Manda nam otkriva da njezina majka ima 83 godine i prima invalidsku poljoprivrednu mirovinu 149 eura. “Pitam sve, kako da ona s tim preživi?”, piše nam.

40 godina rada za 350 eura mirovine

Gospođa Štefica razočarana je ljudima koji odbijaju razumjeti da među onima s malim mirovinama postoje ljudi koji su radili i po 40 godina, baš poput nje. “Mnogi smo radili kao robovi, ali ne u sigurnim državnim službama. Mnoga radna mjesta ukinuta su 90-tih, radilo se što se našlo. Ima ljudi koji su završili fakultete pa imaju mirovinu od 550 eura, a neki i čak i manje. Najviše ima nas koje su kapitalisti uz blagoslov vlasti doslovno upropastili”, piše nam gospođa Štefica.

Ona ima 67 godina, a 2013. je morala u prijevremenu mirovinu jer se zatvorila njezina poslovnica. Upropaštenim se smatra jer kao samac ne može živjeti s iznosom koji dobiva. “Morala sam potpisati otkaz sa skoro 40 godina staža. Mirovina mi za tih četiri desetljeća rada iznosi samo 350 eura, a živim sama, i to u gradu”, opisala je svoje viđenje ovako nepravedno malo mirovine.