Gotovo 750.000 umirovljenika u Srbiji prima mirovinu do 30.000 dinara (256 eura), a polovica njih spaja kraj s krajem s upola manje novca. Kako bi dopunili kućni budžet, neki od njih odlučuju se zaposliti. Zakon im to omogućuje, a prema procjenama od 1,65 milijuna najstarijih koji se nalaze na popisu PIO fonda, njih oko 35.000 opet legalno radi, iako ima i dosta onih koji su zaposleni “na crno”.
Kako piše Kurir, umirovljenik koji se odluči na ovaj korak treba raditi minimalno godinu dana uz uredno plaćanje poreza i doprinosa kako bi mogao povećati svoju mirovinu. Kada ponovno odluči otići u mirovinu, ima pravo na novi izračun mirovine. No, većina starijih osoba koje zapošljavaju poslodavci većinom je prijavljena na minimalac, što praktički znači da im novi izračun neće donijeti više novca u novčanik. Novi iznos mirovine određuje se kao da osiguranik prvi put odlazi u mirovinu.
Doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje plaćaju se na isti način i u istoj visini kao da nije umirovljenik, ali u trenutku podnošenja zahtjeva za ponovni izračun mirovine mora biti izvan osiguranja, odnosno nezaposlen.
Poslodavci mogu zapošljavati umirovljenike putem ugovora o radu, ugovora o djelu, privremenih i povremenih poslova te ugovora o dopunskom radu. Za vrijeme koje provedu na novom radnom mjestu ne gube pravo na mirovinu, već istovremeno primaju i plaću i mirovinu. Najstariji se najčešće zapošljavaju kao zaštitari, vozači, operateri u pozivnom centru, prodavači sladoleda…
Nenad F. je vojni umirovljenik, a službu je napustio u 53. godini života. Osjetio je da još može raditi pa se odlučio ponovno zaposliti. “Djeca su bila u školi, žena je radila, a ja sam ostao sam kod kuće. Bilo mi je lijepo jedno kratko vrijeme, vidio sam prijatelje, završio neke sitne poslove po kući, ali onda sam shvatio da je bolje da se opet zaposlim”, kaže Nenad.
Ovaj vojni umirovljenik već tri godine radi u knjigovodstvenoj agenciji svog prijatelja. Srednja ekonomska škola omogućila mu je da u mirovini spoji lijepo i korisno. Novac mu nije bio presudan, već potreba da ima neku obvezu i osjeća se korisnim.
Najveći broj umirovljenika koji nastavljaju raditi su intelektualci, profesori, liječnici, zatim zidari, metalotokari… Intelektualci se angažiraju kako bi dovršili uspješan rad ili istraživanje koje su započeli tijekom radnog vijeka. Motivi za većinu su prije svega novac, no nije samo veći kućni budžet ono što starije osobe tjera na ponovno aktiviranje. I stariji sugrađani žele druženje s ljudima i bijeg od samoće.
Među najstarijim radnim ljudima najčešće su vojni umirovljenici ili bivši policajci koji zahvaljujući beneficiranom radnom stažu prestaju raditi već u 50. godini života, a budući da su još radno sposobni, odlučuju se ponovno zaposliti. Tu su i oni koji su svoj radni vijek proveli usavršavajući se u određenom području, u kojem su postali stručnjaci, a treća skupina je najbrojnija, a pripadali su srednjem ili nižem sloju i uglavnom imali prosječno obrazovanje. Teže nalaze posao i rade za manje dnevnice od ostalih radnika, a poslodavci im ne uplaćuju poreze i doprinose.
