Hrvatski umirovljenici, vođeni duboko ukorijenjenim stavom da je mirovina zasluženo vrijeme odmora bez obaveza, uglavnom ne razmišljaju o radu u mirovini. Iako se posljednjih godina bilježi blagi porast zapošljavanja umirovljenika, rijetke su priče gdje ljudi u sedamdesetima mijenjaju karijere.
No da je i u ovoj dobi rad najbolji životni pokretač, svjedoči britanska novinarka, spisateljica i suosnivačica vlastite humanitarne organizacije Isabel Walker. Sa 72 godine odvažila na četvrtu karijeru u životu.
Od slučajnog susreta do novog posla
Do novog posla doveo ju je, ispričala je za The Guardian, slučajan susret. “Kći je slavila 36. rođendan i htjela sam joj upriličiti neko neobično iznenađenje pa sam je odvela na analizu boja koje joj najbolje pristaju. Dok joj je stručnjakinja preko ramena prebacivala uzorke tkanine i procjenjivala što najbolje odgovara njezinom tenu, uključivala sam se u komentarima. Bilo je to spontano, jer sam o tome ponešto znala budući da sam neko vrijeme radila kao urednica ljepote u časopisu”, ispričala je.
Stručnjakinja otkrila talent za analizu boja
“Na kraju se analitičarka okrenula prema meni i rekla da bih se trebala baviti ovim poslom. Odbacila sam tu pomisao uz obrazloženje da sam prestara jer imam 72 godine, no ona nije odustajala i uvjeravala me da sam rođena za ovaj posao”, kazala je. Ističe i da je cijeli život voljela odjeću i boje te da je oduvijek bila strastvena šopingholičarka.
“Volim nositi boje, volim i crveni lak na noktima. Nije rijetkost da me nepoznati ljudi u kabinama za presvlačenje pitaju za savjet”, priznaje. Kratko je, kaže, dvojila hoće li se odvažiti na novi posao, no ubrzo je prihvatila izazov. Početkom ove godine otišla je na edukaciju iz analize boja, gdje je naučila određivati nečije “godišnje doba” te kojoj od 16 podsezonskih paleta pripada.
Danas, svega dva mjeseca kasnije, vodi vlastiti posao. Specijalizirala se za žene u postmenopauzi te za zajedničke radionice mama i kćeri. Navodi da joj je ovo četvrta karijera te ističe da niti jedna od njih nije bila planirana.
Osnovala humanitarnu organizaciju
“Nakon fakulteta udala sam se za liječnika i radila kao novinarka u lokalnim novinama, a zatim kao zdravstvena dopisnica za Daily Mail i Sunday Telegraph te urednica za zdravlje i ljepotu u časopisu Living. Potom sam, nakon što sam u prvoj trudnoći imala tešku preeklampsiju i dijete nije preživjelo, u suradnji s liječnikom napisala knjigu o preeklampsiji i 1992. godine osnovala organizaciju Action on Preeclampsia. To je trajni spomen na sina kojeg sam izgubila”, kaže.
Treća karijera – edukacija komunikacijskih vještina
Ističe da je nakon deset godina organizaciju prepustila drugima, a zatim 15 godina vodila edukacije iz komunikacijskih vještina. No posljednjih godina osjećala se nemirno jer je posla u edukaciji bilo sve manje.
“Ne želim prestati raditi. Imam 72 godine te i dalje imam jednako energije kao kad sam bila mlađa. Rad s bojama fascinantan je jer otkriva istinu o osobi. Otkrila sam da pripadam jesenskom tipu, što mi je sada važan dio identiteta. Promijenila sam i stil odijevanja te način života. Mogu vam reći da ne isključujem ni petu karijeru ako se pojavi nova prilika”, zaključuje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
