“Volim kad mi unuci dođu, a volim i kad odu”, rekla mi je nedavno jedna sugovornica Marija koju sam posjetila baš kad je svojima mahnula na pozdrav. “Izlude me za jedan vikend, a onda pustim suzu kad odu za Njemačku”, dodala je.
Objasnila mi je potom da ih je sve razmazila, jer dođu jednom u dva, tri mjeseca, a onda im daje sve na volju, i kćeri, i zetu, i unucima u dobi od 11 i 14 godina.
“Tako vam je to, ja ih dočekati ne mogu. Prvo cijeli tjedan čistim kuću, mijenjam im posteljinu, onda krenem nakuhavati i peći, da nije nered po kuhinji kad dođu, da se ne spotičemo i da ne prigovaraju. Te moje pripreme me na kraju toliko zeznu, da sam sva premorena već prije nego što dođu. Na kraju vikenda već padam s nogu”, rekla je iskreno.
Djeca prebrzo odrastu
Pa opet, srce joj ususret njihovu dolasku igra od uzbuđenja, voli svoje unuke iznad svega. “Puno su ljetnih praznika proveli kod mene na selu, no sada su tu sve manje jer imaju svoje društvo gore, nije više isto kao kad su bili manja djeca”, uzdahnula je.
I ona je, kaže, radni vijek odradila u Njemačkoj, tek se u mirovini vratila u Njemačku. “Svaki put kad mi djeca odlaze, sjetim se riječi moje majke kad je moja obitelj tako odlazila. Ona je uvijek govorila da jedva čeka da dođemo, ali i da jedva čeka da odemo. Tada mi je bilo i malo krivo to čuti, ali sada jako dobro razumijem njezine riječi. Od jutra spremaš, dvoriš, razgovaraš, pa odemo u šetnju, pa hrpetine suđa, pa cika, pa tonovi i glasovi, u nedjelju je čovjeku koji je naučen na svoj mir, već stvarno dosta. Ja sam ih tako razmazila, da uvijek samo govorim: Pusti ti to, ja ću, baka će, sve će baka. A onda zbilja shvatim da vrijedi ona stara izreka : Svakog gosta tri dana dosta”, kaže mi.
Natali: Oni bi još, i još
Oglasila nam se na tu temu ovih dana i naša vjerna čitateljica Natali, koja je baka ček petero unučadi. “Čuvala sam ih i čuvam ih i sada, kad su već školarci. Dvoje ih živi u istoj kući sa mnom, a popodne dođu svi kod mene. Spremam im jelo, čistim, sad kad su porasli napokon mi i oni malo pomažu. No, budući da živim na selu, osim čuvanja djece imam i puno drugih poslova. Moram priznati da ponekad znam biti jako umorna”, piše nam u povjerljivom pismu.
Potom je naglasila da su mladi u današnje vrijeme doista malo previše orijentirani na sebe i svoje potrebe.
“Priznali vi ili ne, danas su mladi jako nezahvalni. Samo traže još i još, a ne pitaju da li i mi stari trebamo jedan kutak u kući i mrvicu mira. Ja sam osoba koja bi dala život za svoju unučad i mogu reći da unatoč svih njih pet zahtjevnih, u mojoj kući vlada sklad, jedni drugima toleriramo pogreške, jer ih svi imamo, i roditelji i bake i djedovi”, zaključila je svoje pismo baka Natali.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
