Prati nas

Povjerljivo

mizerija u džepu

‘Da sam znala da ću imati ovu mirovinu, nikad ne bih toliko radila’

Sa višom ekonomskom školom, gospođa Nena je 32 godine vodila financije velike firme. Danas – tristotinjak eura mirovine. Prije toga je šest godina radila u Sloveniji, ni iznos od Slovenaca ne može ju, kaže, spasiti. Nije jedina umirovljenica koja nam se požalila da gleda nepravdu na svom računu i koja odmahuje rukom i kaže: Ma, da sam znala, ne bih toliko radila.

Objavljeno

|

Bila je stroga i precizna, a dijeli priču o očuvanju financijske čestitosti, što pokazuje njezinu nepokolebljivu predanost poslu. U mirovini prima skromnu mirovinu, odražavajući nesrazmjernost priznanja za 32 godine rada u Hrvatskoj i šest godina u Sloveniji.
ilustracija: S. Bura/mj

“Imam 37 godina radnog staža u dvije države, Hrvatskoj i Sloveniji. U Sloveniji sam tek počela raditi, i sjećam se da mi je bilo lijepo na poslu. U Hrvatskoj nisam imala sreće da na poslu uživam, vodila sam financije u jednoj firmi gdje sam završne obračune radila subotama i nedjeljama, po danu i po noći. Ostajala sam koliko je trebala, bila sam pedantna, stroga, tražila sam da sve ‘štima’ čak i u onom sustavu kad se nešto novca htjelo izvući i za, ‘ajmo reći, razne prigode”, rekla nam je gospođa Nena (79).

“Navest ću samo jednu takvu prigodu – s napomenom da sam naredbe izvršila, ali sam i lijepo sve prikazala na izvješću. Naime, glavni je htio da se financira nečiji sprovod, čini mi se oca nekoga iz firme. Upozorila sam ga da to možemo skupiti iz svog džepa, ako je tolika sila, ali ako izvučemo iz poslovanja, da ću imati manjak.”

“On je inzistirao da se uzme s poslovnog računa. Lijepo sam sve isplatila, a na kraju mjeseca sam mu bez pardona predala računicu s manjkom, pa nek’ se izvlači. Vidio je da sa mnom nema šale pa je manje gluposti izvolijevao. Imala sam sreće što me cijenio pa mi nisu smjestili otkaz”,  objašnjava nam gospođa Nena koliko je bila predana poslu.

‘Da sam šetala s djecom, istu bi mizeriju dobivala’

Danas za 32 godine staža na tako odgovornom poslu i s višom stručnom spremom, u Hrvatskoj prima, otkriva, oko tristo eura mirovine. “Da sam ja znala kakvu ću mirovinu dobiti od ove države, ne bih se tri desetljeća davala rukama i nogama. Ne, ne bih toliko radila, nego bih u 14 sati, jer radilo se od 6 ujutro, zatvorila vrata i otišla šetati s djecom po šumi. Danas sam za hvalu siromašna u novčaniku. Ni od Slovenaca za šest godina rada ne mogu dobiti puno, tek nešto preko sto eura, ali i taj omjer je dobar u odnosu na primanja iz Hrvatske”, odrješito kaže ova umirovljenica.

Renata: 41 godina rada, danas kažnjavana za sve prekovremene

Na temu dugog staža, davanja preko svake mjere na poslu i gledanja kako drugi danas dobivaju dodatke, požalila se i gospođa Renata.

“Nisam zadovoljna što me stalno omalovažavaju sa iznosom mirovine. Umirovila sam s nešto sitno preko 60 godina života. Natukla sam 41 godinu staža sa višom stručnom spremom, a sada moram gledati kako svi dobivaju dodatke i pomoći jer im je mala mirovina. Neki od njih su odradili niti pola mog staža, a ja zbog samo par eura ‘previše’ ne mogu ništa dobiti. Da sam znala, nikada ne bih toliko radila, ili bih otišla van. I neka mladi odlaze, imaju pravo, jer u ovoj državi pošten svijet ne može opstati”, ljutita je gospođa Renata.

Zanima nas vaša priča

Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.