Prati nas

Vijesti

Novi sugrađani

Asghar: Pobjegao sam jer sam kršćanin, Zagreb me sjajno prihvatio

Asghar je jedan od novijih stanovnika Zagreba koji je iz rodnog Irana pobjegao zbog vjerskog progona. Kaže, hrvatski glavni grad ga je prihvatio i dočekao otvorenih ruku, a konačno mu se pridružila i supruga.

Objavljeno

|

"Portret Asghara (38) iz Irana koji je pronašao sigurnost u Hrvatskoj. Deportiran iz Austrije 2016., sada živi sretno u Zagrebu nakon dobivene međunarodne zaštite. Kao kršćanin koji je izbjegao zbog vjere, dijeli svoju priču o prihvaćanju u crkvi i radosti zbog dozvole za dovođenje supruge u Zagreb, unatoč dugotrajnom procesu.
Asghar iz Irana (foto: Siniša Bogdanić/HPC)

Asghar (38) iz Irana 2016. godine deportiran je u iz Austrije u Hrvatsku koja mu je odobrila međunarodnu zaštitu. Živi i radi u Zagrebu i zadovoljan je životom. Kaže, u Iranu ima još oca i dva brata. Kada je došao u Hrvatsku, gotovo ništa nije znao o našoj zemlji. “Jako dobro su me prihvatili u crkvi. Otišli smo među ljude i uspostavili smo dobre odnose. Jako su nas dobro prihvatili kao azilante i strance”, objašnjava na hrvatskom jeziku koji je u međuvremenu naučio.

Naime, Asghar je kršćanin koji je zbog svoje vjere izbjegao iz Irana. Iza njega su godine u kojima nije mogao vidjeti obitelj, majka mu je u Iranu umrla, no veseli ga jedna stvar – Hrvatska mu je dopustila da legalno dovede suprugu u Zagreb. “Hvala Bogu, postupak je trajao više od dvije godine. Poštovao sam zakon i čekao sam. Mislim da bi se ta procedura mogla olakšati”, zaključuje.

Sigurnost za zajednicu i izbjeglice

U toj opsežnoj i dugotrajnoj proceduri spajanja obitelji, uz lokalnu zajednicu, pomagao mu je Hrvatski pravni centar (HPC) nevladina organizacija koja je u 2022. i 2023. godini provodila projekt COMP4SEE Komplementarni putovi za pristup međunarodnoj zaštiti u Jugoistočnoj Europi.

tekst se nastavlja ispod oglasa

“Komplementarni putevi su zapravo dodatni putevi dolaska u sigurnost izbjeglica koje svaka država odlučuje i određuje za sebe, a zapravo omogućuju da izbjeglice dođu u zemlju i dobiju utočište bez da moraju prelaziti taj neregularni put koji je često opasan, a s druge strane uključuje i neregularne prelaske državne granice. Komplementarni putevi su različiti, regulirani i sigurni te na neki način nadopunjuju migracijsku politiku svake države. Primjerice, jedan od oblika komplementarnih puteva su programi sponzorstva”, objašnjava predsjednica HPC-a dr. sc. Goranka Lalić Novak.

Goranka Lalić Novak, predsjednica Hrvatskog pravnog centra (foto: Siniša Bogdanić/HPC)

“Sponzorstvo znači da pojedinci ili skupina pojedinaca, dakle privatnih osoba, na sebe preuzima dio odgovornosti koja je inače na državi, a kako bi omogućili dolazak izbjeglica u svoju državu i pomogli im u integraciji. To znači da će te osobe ili skupina osoba preuzeti na sebe odgovornost da pruže potporu pri dolasku u Hrvatsku  i pronalaženju stana, pružiti potporu u svakodnevnim administrativnim poslovima, u učenju jezika, pronalaženju posla nekoj izbjeglici”, navodi voditeljica projekta Ana Martinić i dodaje: “Pri tome zajednica ima veći osjećaj odgovornosti i ima veći osjećaj kontrole nad samom tom situacijom i dolaskom osoba drugih nacionalnosti u svoje zajednice.”  Izbjeglice se na ovaj način brže, uspješnije i dublje integriraju u novo društvo, pri čemu same postaju vrijednost zajednici koja ih je prihvatila.

Spajanje obitelji puno je prepreka

Projekt COMP4SEE posebno se bavio spajanjem obitelji. Kako kaže HPC-ova voditeljica programa za unapređenje sustava azila RH, Lana Tučkorić, spajanje obitelji je postupak kojim se članovima obitelji koji se nalaze u nekoj trećoj zemlji odobrava boravak, a onda i ulazak u zemlju odredišta gdje je njihovom članu obitelji – izbjeglici – već odobren status.

lana Tučkorić, voditeljica programa za unapređenje sustava azila RH (foto: Siniša Bogdanić/HPC)

“I taj postupak je zapravo važan za izbjegličke obitelji jer su neke od njih godinama razdvojene i to je jedini način da one ponovno žive zajedno. Međutim, taj postupak je prepun izazova i nije baš jednostavan, tako da se oni na tom putu susreću s brojnim preprekama”, kaže Tučkorić, a kao neke od prepreka navodi skupoću postupka, složene birokratske procedure, vrlo usko poimanje obitelji i sporost mehanizma na koju ukazuje i naš novi sugrađanin Asghar.

Rješenja postoje

Zbog toga je projekt COMP4SEE istražio dobre prakse u Europi, analizirao nacionalni i praktični kontekst spajanja obitelji i sponzorskih shema te istražio stavove potencijalnih sponzora i drugih dionika. Iz projekta je izašao cijeli niz preporuka za uspostavu novih modela i programa privatnog sponzorstva prilagođenih okolnostima i potrebama u Bugarskoj, Hrvatskoj i Sloveniji, a izrađene su i preporuke za poboljšanje nacionalnih sustava spajanja obitelji. Održani su stručni sastanci, okrugli stolovi i završna međunarodna konferencija u Zagrebu.

Ana Martinić, voditeljica projekta COMP4SEE (foto: Siniša Bogdanić/HPC)

Projekt COMP4SEE sufinanciran je sredstvima Fonda za azil, migracije i integraciju Europske unije te Ured za udruge Vlade RH. Partneri na ovom transnacionalnom projektu su Mirovni institut i Pravni centar za zaštitu ljudskih prava i okoliša iz Slovenije te Zaklada za pristup pravima iz Bugarske.

tekst se nastavlja ispod oglasa
.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.