Povjerljivo
Spasoje: ‘Nikad nisam prežalio što sam suprugu dao u starački dom’
Kroz retke pisma koje nam je uputio gospodin Spasoje može se iščitati ljubav koju je gajio prema svojoj supruzi. U braku su bili presretnih četiri desetljeća, no njezin kraj bio je tužan i on si ne može oprostiti odluku da je ostavi u staračkom domu, jer je to, uvjeren je, ubrzalo njezin kraj.
Kad na život, bolest, smrt gledamo kao objektivni promatrači, svjesni smo da svakome jednom mora doći kraj. No, kad su u pitanju naši voljeni, nikada za smrt nije pravo vrijeme i svi se mi za nekoga svoga pitamo što smo mogli učiniti drugačije, bolje, požrtvovnije, ne bi li ih spasili od neizbježnog.
Pita se to i gospodin Spasoje, iako je svjestan da voljenoj supruzi, nakon što se teško razboljela i onemoćala , kod kuće nije mogao pružiti adekvatnu skrb. Pa ipak, ne može oprostiti što ju je dao u starački dom, o čemu nam piše s velikom tugom u srcu. Time ujedno potvrđuje koliko se čovjeku u dubokoj žalosti teško pomiriti čak i s odlukama donesenim u najboljoj namjeri i bez da je imao drugu mogućnost.
Bolesti su se samo nizale
“Sa suprugom sam proveo neopisivo lijepih 40 godina i iako je bila deset godina starija od mene to nam nikad nije predstavljalo problem. Imali smo tako divan brak da su nam na tome svi zavidjeli. A onda mi se razboljela. Najprije je morala na operaciju oba kuka. Još ni to nije zacijelilo, kad ju je pogodilo nekoliko blažih moždanih udara”, povjerava nam tužan slijed pobolijevanja supruge.
Na kraju je, opisuje, oboljela i od demencije. Počelo je 2017. godine i bolest je jako brzo napredovala. “Naposljetku je došlo do toga da je zaboravila da ima djecu, nije im znala imena niti ih je mogla prepoznati. Na kraju je zaboravila čak i mene”, teškom je rukom pisao naš čitatelj Spasoje.
Ne oprašta si odluku
Dugo je, povjerava nam nadalje, s njihovim kćerima razmatrao što im je činiti, ta vidjeli su da joj kuće više nikako ne mogu pomoći. “Kćeri su mi u razgovoru rekla da su suglasne da ju odvedemo u starački dom. Uvidjeli smo da je to za nju najbolja opcija. Odveli smo i to je bio najteži dan u mom životu. Nije dobro završilo, jer je ubrzo nakon što smo je tamo ostavili, u 77. godini života, tamo i preminula”, otkrio nam je.
To je bio dan kad mu se srušio cijeli svijet. “Ja sam to jako teško podnio i nikad se od toga nisam oporavio. I dan-danas žalim tu odluku jer da je ostala kod kuće, sigurno bi nam bila još malo poživjela”, završio je svoje tužno pismo naš vjerni čitatelj Spasoje.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
