Postoje stvari koje su logične, ali politički teško provedive. To je jedan od razloga zašto politika često nije najbolji način upravljanja društvom. Danska, međutim, ide u pravom smjeru, piše Tim Worstall, viši suradnik Instituta “Adam Smith”.
Parlament te zemlje usvojio je zakon kojim se dob za odlazak u mirovinu podiže na 70 godina do 2040. godine, što će biti najviša dob za umirovljenje u Europi. Za povećanje je glasovalo 81 zastupnik, dok je 21 bio protiv. (Više pročitajte na ovoj poveznici.)
Danska još od 2006. godine vezuje dob za umirovljenje uz očekivani životni vijek koji trenutačno iznosi 81,7 godina. Svakih pet godina podiže granicu u skladu s tim podacima.
Ako očekivani životni vijek nastavi rasti, nešto se mora promijeniti. Postoje tri mogućnosti. Ili će porezno opterećenje radno aktivnih sve više rasti ili će se skratiti razdoblje provedeno u mirovini. Treća, a ujedno i najgora opcija jest da državna mirovina postane tek simbolična.
Jedno od najboljih tumačenja dolazi od ekonomista Brada Delonga. Prema takozvanoj hipotezi životne štednje, logično je rasporediti prihode tijekom cijelog života pa štedimo dok radimo kako bismo mogli živjeti kad više ne budemo radili.
No, pritom postoji jedna velika nepoznanica: koliko ćemo dugo živjeti? Najbolje što možemo učiniti je štedjeti u skladu s očekivanim životnim vijekom, a to obično znači prema prosjeku prethodne generacije.
Takav obrazac ponašanja djelomično objašnjava ono što je ekonomist Thomas Piketty opisao kao drastičan porast bogatstva (kapitala) u odnosu na BDP. Piketty to vidi kao povratak feudalnih odnosa, no jednostavna činjenica je da se očekivano vrijeme provedeno u mirovini s tri godine produžilo na 15 pa su ljudi počeli više štedjeti. Otuda i rast kapitala.
Ipak, i uz racionalnu štednju tijekom života, čak polovica populacije neće imati dovoljno sredstava u starosti jer će, statistički gledano, oko 50 posto ljudi nadživjeti prosječni životni vijek prethodne generacije, piše Worstall na stranicama think-tanka čije ja temeljna misija slobodno tržište.
Država kao spasitelj s ograničenim budžetom
U tom trenutku, na scenu bi trebao stupiti sustav društvene solidarnosti, odnosno država. Državna mirovina bi, u tom smislu, trebala biti nadoknada za one koji su doživjeli duboku starost i iscrpili vlastitu štednju. Prema toj logici, pravo vrijeme za odlazak u državnu mirovinu bilo bi tek oko 80. godine života , a koliko iznosi medijan životne dobi najnovije analizirane generacije.
Takav bi pristup smanjio fiskalno opterećenje radne populacije i omogućio povećanje iznosa mirovina onima koji ih zaista trebaju kako bi se od njih moglo dostojno živjeti. Naravno, svatko ima pravo odlučiti kako će rasporediti vlastitu karijeru i štednju. No, pitanje državne mirovine nije pitanje individualnih odluka, već trenutka kad društvo treba “uskočiti”.
Zašto bogata Danska diže dob za penziju?
Iako ovaj koncept ima savršenu unutarnju logiku, politički je gotovo nemoguće provesti ga. Ipak, Danci su prihvatili temeljnu logiku i krenuli tim putem.
To potiče i šire promišljanje: Danska ima snažniji sustav socijalne države od, primjerice, Velike Britanije i moguće je da zato i bolje funkcionira. Jedan od razloga mogao bi biti i taj što su Danci iznimno realni, gotovo nesentimentalni prema socijalnoj državi. Podignu dob za mirovinu bez previše drame. Ako ostanete bez posla, imate izdašne naknade i programe prekvalifikacije. No ako se nakon dvije godine ne pokrenete i ne pronađete novi posao – ne dobivate ništa.
Možda je upravo takva racionalna hladnoća preduvjet za uspješnu socijalnu državu.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
