Britanka Shirley Bowen (68) i njen suprug Tom (73) podijelili su svoje iskustvo života s ograničenim prihodima. Iako se iz Hrvatske čini da imaju sasvim solidne mirovine, to ne znači da ne moraju štedjeti i odricati se mnogih stvari. Kako je kazala za iPaper, Shirley smatra da državna mirovina jednostavno nije dovoljna za pristojan život. U nastavku pročitajte njenu ispovijest.
Odrasla sam u Carlisleu kao najmlađa od troje djece. Otac je radio u Ministarstvu obrane, a majka je bila domaćica. Svu odjeću šivala je sama, a nas je učila plesti i šivati kako bismo uštedjeli.
S 14 godina silno sam željela ići na školski izlet u Italiju, ali roditelji su mi rekli da mi to ne mogu priuštiti. Počela sam raznositi novine sedam dana u tjednu, zarađujući tadašnjih 80 penija tjedno. No, sav novac sam potrošila pa na put nisam ni otišla.
Udala sam se s 24 godine, a prvi smo stan kupili za 16.000 funti (današnja vrijednost tog novca je 72.160 eura). U njemu smo proveli 38 godina. Kad su djeca otišla, 2019. godine smo se preselili u manji stan u Wallaseyu.
Nakon vjenčanja smo otplatili kredit, ali financijski nam nije bilo lako. Nisam znala dobro raspolagati novcem i redovito bih ostajala švorc kraju mjeseca. Ipak, ne bih rekla da smo trošili nepromišljeno; trošili smo na djecu, kuću i režije.
1977. godine dobila sam posao u državnoj službi s početnom godišnjom plaćom od 2.000 funti (današnja vrijednost 17.000 eura). Do 2012. sam zarađivala oko 24.000 funti godišnje (današnja vrijednost 41.000 eura). S 57 godina djelomično sam se povukla iz službe i primila jednokratnu isplatu od 10.000 funti iz mirovinskog fonda. Radila sam tri dana tjedno kao nadzornica u Socijalnoj službi, a novac sam potrošila na kćerkino vjenčanje.
Nedovoljno uplaćenih doprinosa
U potpunosti sam napustila državnu službu 2019. godine. Počela sam voditi kafić u crkvenoj zajednici. Bio je to naporan posao s dugim radnim vremenom. Kad je došla pandemija, poslana sam na plaćeni dopust i tada sam se potpuno povukla iz svijeta rada.
Pravo na državnu mirovinu ostvarila sam s 66 godina. Prvo sam dobila obavijest da nemam dovoljno uplaćenih doprinosa za punu mirovinu. Srećom, tada sam dobila povrat poreza i taj novac iskoristila za doplatu razlike pa sam mogla zatražiti punu mirovinu. Iskreno, mislim da je gotovo nemoguće živjeti samo od državne mirovine, pogotovo ako netko još plaća stanarinu. Mirovine se moraju usklađivati s inflacijom, plaćama i rastom BDP-a.
Sada već više od desetljeća volontiram kao financijska savjetnica u sklopu projekta CAP (Christians Against Poverty; eng. Kršćani protiv siromaštva). Sudjelovala sam i u razvoju CAP-ova tečaja o životnim vještinama koji i danas pomaže ljudima s niskim prihodima bolje upravljati novcem. Upravo to iskustvo me promijenilo. Danas puno pažljivije trošim, uvijek se pitam trebam li nešto ili samo to želim. Tuširam se u teretani kako bismo smanjili račun za vodu, kuhamo unaprijed i koristimo štedljive uređaje poput indukcijske ploče, mikrovalne pećnice i friteze na vrući zrak.
Nedosanjani san: Posjetiti kćer
Iako se trudimo štedjeti, sve je teže podmirivati troškove. Porez na nekretnine, računi za plin, struju i vodu; sve je poraslo. Prije smo češće jeli vani i išli u kazalište, ali sada si to više ne možemo priuštiti. Redovito provjeravamo račune i troškove kako bismo ostali unutar budžeta. Mnogi su danas u sličnoj situaciji; troškovi rastu, a plaće, naknade i mirovine to ne prate. Bilo bi dobro da neki političari pokušaju neko vrijeme živjeti s minimalnim prihodima da osjete stvarnost većine.
Nisam osoba koja trči za novcem. Naučili smo živjeti s onim što imamo. Ne igram lutriju jer kao kršćanka se ne kockam. Kad bih imala više novca, rado bih ponovno posjetila našu kćer u Kini.
Mjesečni budžet
Mjesečno primim 2.000 eura mirovine. Suprug također ima mirovinu. Mjesečno trošimo 540 eura na hranu, 290 eura na porez na nekretninu, 136 eura na plin i struju, 55 eura na vodu. Televizijska pristojba košta 18 eura, dok na internet, mobitel i telefon trošimo 83 eura. Streaming servis za serije i filmove plaćamo 10 eura mjesečno, a teretanu 25 eura. Na gorivo potrošimo 230 eura. Osiguranje automobila plaćamo 83 eura, a jednako toliko i njegovo održavanje. Na izlaske i dostave hrane potrošimo ne više od 240 eura, a na hobije do 70 eura.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
