Mare (83): ‘Plaćam tri žene za pomoć u kući, sretna jer ne moram u dom’

Umirovljenica Mare (83) s Floride suočava se s brojnim zdravstvenim problemima, uključujući dugotrajnu borbu s rakom, dva srčana udara, moždani udar i artritis. No, unatoč tome živi samostalno zahvaljujući svakodnevnoj pomoći u kući. Iako se više ne kreće lako i brine se da će pasti, smatra se sretnicom jer živi u svojoj kući koju voli i u kojoj je sigurna. O svakodnevici, osjećaju zahvalnosti i financijama jer si tri gerontodomaćice plaća sama, govorila je u intervju za Sjcitizen.

Jeste li u mladosti planirali život u svojim 70-ima i 80-ima?

Planirali smo mirovinu, ali ne i starenje. Sa suprugom Jimom na Floridu sam preselila nakon što smo se umirovili već u svojim kasnim pedesetima. Nastavili smo s društvenim životom kao i prije, no ubrzo smo shvatili da nemamo novaca za bezbrižan život i da se oboje moramo vratiti na posao. On se zaposlio na istovaru kamiona u trgovačkom lancu, a ja sam počela raditi u banci na pola radnog vremena. Nekoliko godina kasnije, Jim je preminuo. Naše financije nisu bile onakve kakvima sam se nadala, odjednom su svi troškovi pali na jednu, moju mirovinu. Napustila sam bankarstvo i zaposlila se puno radno vrijeme u skrbi za starije. Kad smo kod planiranja za stare dane, ne razmišlja čovjek pretjerano što će napraviti ako se nešto dogodi, dok se to stvarno ne dogodi. Pogotovo kad imaš 40 ili 50 godina. Jednostavno ti nije na pameti, živiš, vjeruješ u dostatnost mirovine i kakvo-takvo zdravlje.

Kada ste shvatili da ćete trebati pomoć kako mogli ostati u svom domu?

Imam doživotno pravo korištenja ove kuće, ali ona nije moja, već pripada djeci mog partnera Davida kojeg sam upoznala nakon smrti supruga i provela s njim lijepih 20 godina. Tada sam prodala svoj stan i preselila se k njemu, što mi je omogućilo da se nakon nekog vremena konačno umirovim kako bismo mogli putovati. Posjetili smo Irsku i svake godine posjećivali njegovu obitelj u Wisconsinu. No, on je kasnije razvio Parkinsonovu bolest te je imao problema s pamćenjem i trebala mu je stalna medicinska njega pa smo se odlučili za njegov odlazak u dom za starije gdje sam bila uz njega cijelo vrijeme do njegove smrti 2020. Moji zdravstveni problemi bili su pod kontrolom do 2022. Tada sam nekoliko puta pala i slomila zdjelicu i kuk. Proces oporavka bio je brutalan i dugotrajan. Trebala sam svakodnevnu pomoć u kući i oko njege. I još je trebam. No noću mogu biti sama i zato je ovo odlična opcija budući da želim što duže ostati u kući.

Radili ste u skrbi za starije više od 10 godina i upoznali starenje iz gotovo svakog kuta. Jeste li pomislili da bi neki njihovi problemi mogli postati i vaši?

Rad sa starijim osobama naučio me prije svega strpljenju i obazrivosti. Bio je to užurban posao, jer sam radila na recepciji. Volim razgovarati, ali nisam imala vremena za ćaskanje sa 120 ljudi dnevno i iako sam ih svaki dan sve viđala, nikad se nisam vidjela u tim osobama. Znala sam iz svoje medicinske povijesti da će uvijek biti nečega s čim ću se boriti i da će uvijek biti izazovno, ali nisam mislila da će biti ovako teško. Danas su jednostavne stvari poput odlaska na WC, odijevanja ili prijelaza iz stolice do hodalice i meni postale napor. Svaka ta radnja zahtijeva puno vremena.

Zašto ste više puta ponovili da ste jedna od sretnica?

David mi oporučno ostavio doživotno pravo ostanka u ovoj kući. Imam prekrasan dom u kojem se osjećam sretno i ugodno. Hipoteka i svi računi plaćeni su. Ne znam kuda bih okrenula da nije tako. Vjerojatno bih bila u domu za starije. I dalje moram sama plaćati osobne račune i troškove vezane uz zdravlje, uključujući pomoć u kući. Imam tri divne žene koje se kod mene izmjenjuju šest dana u tjednu, a moj sin i njegova obitelj dolaze subotom. Da nije tako, moj život bio bi potpuno drugačiji negdje u instituciji.

Kako izgleda vaš sustav podrške?

Imam prekrasne prijatelje. Iako ne mogu zabavljati goste kao prije, ljudi još uvijek vole dolaziti k meni. Moje gerontodomaćice su tu da mi pomognu, ali su mi i prijateljice, a sin s obitelji živi ni dva sata od mene. Osim toga, vjerujem u Boga koji mi pomaže da prođem kroz sve što mi život donese.

Imate li neki savjet za ljude koji se možda suočavaju sličnim situacijama? Ili za mlađe koji misle da im se to nikad neće dogoditi?

Imam! I mislim da to vrijedi za svakoga. Iskoristite neugodne situacije jer će jednog dana postati dio vašeg života. To će se sigurno dogoditi. Zato naučite pronaći humor u svemu. Nadam se da će netko tko je puno zdraviji od mene pronaći nadu i utjehu u mojoj priči. Ja sam sretna. Kod kuće sam. I snalazim se. To je pravo uspješno starenje. Ako ja mogu, možete i vi. I nikad nije prerano početi štedjeti. To je zapravo najvažnije. Štedite, svaki novčić vam će zatrebati!