Frizerka (63): Nisam privatno uplaćivala mirovinu, sad ću raditi do smrti

Samozaposlena Dennie Smith (63) radi i živi u Oxtedu u Surreyju i neće se tako skoro umiroviti. Dapače, očekuje da će raditi i u sedamdesetima jer joj državna mirovina neće biti dovoljna. Bolja budućnost se ne nazire. Potvrdilo je to i britansko Ministarstvo rada upozorivši da će ljudi koji će u mirovinu odlaziti 2050. godine živjeti lošije nego današnji umirovljenici.

Gotovo polovica radno sposobnih odraslih Britanaca uopće ne ulaže u privatnu mirovinsku štednju ili osiguranje, pri čemu su oni s nižim primanjima i samozaposleni najmanje skloni štednji. Žene su posebno pogođene ovim problemom, javlja Yahoo Finance.

Kad je bila mlađa i imala četvero djece, Dennie o mirovini nije previše razmišljala. Radila je dva dana tjedno u frizerskoj industriji, ali nikada nije imala posao s kojim je mogla plaćati privatno osiguranje. “S četvero djece jednostavno nisam mogla sama uplaćivati privatnu mirovinu“, kaže ona. “Lako je biti general nakon bitke. U tridesetima mislite da imate vremena do mirovine, a vrijeme brzo proleti. Sada imam 63 godine i žao mi je što se nisam pobrinula za sebe.”

Osim toga, nitko je nije savjetovao na vrijeme. “Nitko sa mnom o tome nikada nije razgovarao. Znala sam da privatne mirovine postoje, ali sam pomislila da je to jako skupo. I tu je priča stala. Trebalo bi o tome više govoriti.” Kasnije je postala samozaposlena, vodila je frizerski salon. Godinama je uplaćivala mirovine za svoje radnike, ali nikada nije imala vlastitu. Nikad, objašnjava, nije imala 200 funti koje bi mogla odvojiti.

Kažnjena za majčinstvo

Smith kaže da ju je pogodio i rodni mirovinski jaz jer je izgubila godine staža zbog brige o djeci. “Tek sada, kad sam starija, pogledala sam stranice za izračun državne mirovine. Tamo mi piše da nemam uplaćene godine dok sam bila s djecom. Mislim da je to nepravedno jer sam odgojila četvero djece, a sada se osjećam kažnjeno zbog toga.”

Sada ima priliku uplatiti te godine koje joj nedostaju i otići u punu mirovinu sa 66 godina života, ali nema novca. “Imam prijateljicu koja je to učinila i morala je platiti oko 7.000 eura. Ja nemam 7.000 eura. To je nepravedno. I ona je imala djecu, sada je u šezdesetima i još uvijek radi, a morala je platiti tu svotu da bi dobila punu državnu mirovinu.”

“Mislim da ću i u sedamdesetima još uvijek voditi salon. Od same državne mirovine ne bih mogla živjeti. To jednostavno nije dovoljno. I to me brine. S frizerskim salonom imate strop zarade. Od pandemije je prihod drastično pao pa jedva održavam glavu iznad vode”, zaključuje.