Kimete Mitrovica Basha, žena koja je nakon Drugog svjetskog rata zbog represije iz Albanije izbjegla u Australiju. Danas ima 70 godina. Još uvijek živo pamti događaj od prije 65 godina kad joj je prišla nepoznata žena i učinila neobičan, dirljiv potez koji ju je zauvijek obilježio.
“Kad sam bila sasvim mala s obitelji sam iz Albanije doselila u Melbourne. Proživljavali smo bijedu kakvu su osjećale tisuće raseljenih ljudi koji su se svim silama trudili ponovno, iz nule, izgraditi živote. Zbog toga smo moja braća, sestre i ja rijetko imali priliku osjetiti ono uzbuđenje koje djeca dožive kad dobiju novu igračku”, rekla je Kimete za TheGuardian.
Simbol nade
“Jednog dana, sigurna sam da nisam imala više od pet godina, šetala sam sajmom s majkom. Naišla sam na štand gdje si za samo jedan peni mogao okušati sreću i osvojiti lutku. Nisam imala ni peni, ali sam imala veliku želju, osobito za prekrasnom lutkom u raskošnoj svijetloplavoj haljini”, prisjeća se i dodaje da je promatrala druge ljude dok su iskušavali sreću.
“Potajno sam se nadala da nitko neće uzeti lutku za koju sam osjećala da bi trebala biti moja. U jednom trenutku nepoznata žena platila je peni, zaigrala igru i osvojila pravo da izabere lutku s police”, objašnjava Kimete.
Čin dobrote
Prije nego što je krenula po svoju nagradu, žena se okrenula. “Pogledala me s osmijehom koji i danas pamtim i pitala koju bih lutku željela ponijeti kući. Oklijevala sam, a onda, ohrabrena njezinom toplinom, nesigurno pokazala na lutku s veličanstvenom svijetloplavom haljinom. Trenutak kasnije, uzela ju je s police i spustila ravno u moje ruke. Bila je moja. Osjećaj čuđenja i sreće bio je neizreciv”, svjedoči Kimete.
“Ta nevjerojatno plemenita žena primijetila je čežnju u očima malene djevojčice i ostvarila joj san. Njezin čin bio je trenutak čiste magije. Tu voljenu lutku čuvala sam sve do sedamnaeste godine, kada smo napustili Australiju i preselili se u Kanadu. Budući da smo mogli ponijeti malo prtljage morala sam je pokloniti drugoj djevojčici, no uspomena na nju ostala je zauvijek.”
Lutka kao simbol dobrote i nade
Ovim svjedočenjem, dodaje, u svijet šalje poruku da jedna gesta dobrote nekome u srce može utkati velikodušnost, milosrđe, vjeru u ljude, u bolje sutra.
“Tog je dana u meni posijano uvjerenje da svaki, pa i najmanji čin dobrote, može promijeniti nečiji život. Svakoga dana biramo kako ćemo se odnositi prema drugima i kako ćemo tumačiti njihove riječi i djela. Zato nastojim biti blaga, spremna na oprost i empatična, jer iskreno vjerujem u dobrotu ljudi, ponajviše zahvaljujući tom susretu na sajmu. Šezdeset i pet godina kasnije mogu reći: bolja sam osoba zahvaljujući nepoznatoj ženi koja je pogledala u moje srce”, zaključuje Kimete.
Čiju dobrotu vi pamtite? Je li netko na sličan način promijenio i vaš život?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
