Raditi ili ne raditi u mirovini, tema je oko koje se uglavnom negativno javljaju oni koji ne žele raditi, niti su na to prisiljeni. A to pak izaziva iritaciju kod onih koji žele raditi i plandovanje u mirovini nije im prihvatljiva opcija. Jedna od njih je i naša čitateljica Vinka koja nam se javila pismom u kojem tvrdi da više ne može podnijeti “hrvatsku tradiciju nerada”.
“U mirovinu sam otišla početkom prošle godine i izdržala tako šest mjeseci. To je bilo najgorih šest mjeseci u svom životu. Nedostajali su mi ljudi, posao, energija. Imam unuke ali oni su već veliki. Uostalom, nisam tip bake koja će dane provoditi razvlačeći pite i zalijevajući pelargonije niti bih sebi dopustila da budem baka-servis. To je ponižavajuće za svaku obrazovanu i samosvjesnu ženu”, dodaje.
Za sebe Vinka kaže da ima ogromno iskustvo i akumulirano znanje u struci pa se zato odlučila vratiti na posao. Njenu želju da izostavimo o kojoj je struci riječ i gdje danas radi smo poštovali. “Na starom radnom mjestu jedva su čekali da odem i da mogu po vezi zaposliti nekoga pa tamo nisam ni pokušavala. Prijavila sam se na dva oglasa za posao u firmama o kojima nisam puno znala i oba sam dobila.”
“Odabrala sam ponudu s manjom plaćom jer se radi o mladoj firmi s mladim ljudima. Pokazali su mi poštovanje i da im trebam. To mi je bilo važnije od novca. U staroj firmi nisam bila poštovana koliko sam trebala i imala sam osjećaj da se od muških kolega puno manje zahtijeva nego od žena. Na novom poslu su uglavnom muškarci, ali vidi se da su se stvari s mlađim generacijama promijenile nabolje”, dodaje.
Zavist i zloba
A onda se, dodaje, dogodio hladan tuš. “Majka moje snahe odmah mi je rekla da me ne podržava jer ‘zauzimam mjesto mlađima’. Notorna glupost. Mislim da je to rekla iz čiste ljubomore jer ju nitko ne treba, ništa ne zna i nikad nije voljela svoj posao, a i skupila je jedva nešto staža. Što bi ona s takvim mentalitetom iz prošlog stoljeća znala o današnjim poslovima i tko komu oduzima posao?”
“Sada meni dobacuje da sam ‘gospođa profesorica’, a zapravo je jadna i iskompleksirana. Kad god vidi nekoga da radi u mirovini, poludi, kao da nju netko sili da ide raditi. Ona bi bila najsretnija da sve žene u godinama stave rubac, navuku na sebe dronjke i da cijele dane čeprkaju po vrtu, hrane kokoši i gledaju susjedima preko plota. Umjesto toga, ja se ujutro dotjeram, našminkam, odem na posao, s kolegama popijem kavu ili dvije i vratim se puna života u svoju kuću. S mužem odem u šumu, na rijeku, nekad idemo u terme ili na masažu, lijepo mi je i sve stignem”, govori o svom životu Vinka.
Plaća joj dobro dođe
Snahina majka, dodaje, stalno kuka da joj je mirovina mala. “Zavidna je svima koji odu na more, kupe auto ili žive bolje od nje. A istina je da živi kao bubreg u loju s obzirom na to koliko i što je radila. Ova država je raj za takve. Ja imam dobru mirovinu, ali plaća mi odlično dođe. Ponudili su mi da od iduće godine radim puno radno vrijeme i prihvatit ću. Isplatit će mi se primati pola mirovine i punu plaću. Mislim da je to odlična mogućnost koju je ova vlada donijela. Kad sam to rekla snahinoj majci, para joj je na uši krenula od zavisti. Odmah me je pitala koliko ću onda novaca imati.”
Ono što Vinka poručuje drugima jest da svatko ima pravo na izbor. “U redu je sjediti doma i ne raditi ništa, ali nemojte maltretirati nas koji želimo raditi. I nemojte biti zavidni. Hrvatski umirovljenici su puni zavisti. Ako ne želite raditi, ostanite doma i gledajte televiziju, kukajte da vam je penzija mala ili klafrajte susjede. Samo nemojte glumatati da zastupate naše interese kad sikćete da umirovljenici ne bi smjeli raditi. Pustite nas na miru, nismo mi glupi i ne trebate se zauzimati za nas. Jer ne laje pas radi sela, nego radi sebe”, zaključuje Vinka.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
