Duhovi i nadnaravne priče ne pripadaju samo Noći vještica. Diljem svijeta mnoge kulture posvećene su tamnijim stranama života, a njihove tradicije pokazuju kako se čovjek s prolaznošću može suočiti kroz radost, umjetnost i zajedništvo. Predstavljamo šest proslava smrti i nadnaravnoga iz različitih dijelova svijeta.
Gai Jatra, Nepal
Prema nepalskoj legendi, kralj Pratap Malla iz 17. stoljeća pokušao je utješiti svoju ženu nakon smrti njihova sina tako što joj je priredio povorku. Time joj je želio pokazati da nije sama u svojoj tuzi te je zamolio sve podanike koji su izgubili voljenu osobu da se pridruže. Tako je nastao festival Gai Jatra.
Narod Newar iz doline Katmandu i danas priređuje ovaj festival u mjesecu Bhadra prema nepalskom kalendaru (kolovoz ili rujan) u spomen na članove obitelji preminule tijekom protekle godine. Festival uključuje vesele povorke, pjesmu, ples, komediju i šarene kostime. Naziv Gai Jatra znači Festival krava, a u hinduizmu su krave svete pa ih obitelji vode kroz povorku kako bi preminulima pokazale put u zagrobni život. Ako nemaju kravu, jedno dijete se prerušava u bijelu ili šarenu odjeću s rogovima, cvjetnim vijencima i ukrasima, te predvodi procesiju kao vodič duša prema miru.
Obitelji preminulih sudionike povorke časte darovima. Najčešće ih hrane voćem, kruhom, rižom i jogurtom te im daju novac. Običaji se razlikuju od mjesta do mjesta: u Bhaktapuru se održava velika povorka s kočijama, a neki muškarci nose ženske sarije, dok se u Kirtipuru ljudi odijevaju kao bogovi i božice i mole za svoje mrtve.
Día de los Muertos, Dan mrtvih u Meksiku
Prvoga i drugoga studenoga Meksiko eksplodira u bujici pjesme, plesa i boja. Dan mrtvih, ili Día de los Muertos, daleko je od tužnog događaja. Za Meksikance to je vesela proslava života, kada se duše preminulih vraćaju među žive, a smrt se dočekuje s osmijehom.
Korijeni festivala sežu u predhispanska vremena, a kasnije su se isprepleli s katoličkim blagdanima. Danas je to jedno od najsnažnijih kulturnih obilježja Meksika, koje slave i meksičke zajednice diljem svijeta. Obitelji tada u svojim domovima ili na grobljima izrađuju oltare (ofrendas) ispunjene svijećama, fotografijama, omiljenom hranom i pićem preminulih te žutim nevenima, za koje se vjeruje da vode duše natrag na počinak.
U gradovima se održavaju velike parade s raskošnim kostimima i šminkom u obliku lubanja, dok šareni papel picado (izrezani ukrasi od papira) lepršaju iznad ulica.
Walpurgina noć, sjeverna Europa
Walpurgina noć, poznata i kao Walpurgisnacht, ponekad nazvana i proljetna Noć vještica, slavi se diljem Skandinavije, u Estoniji i Njemačkoj, uoči 1. svibnja. Prema njemačkoj legendi, to je noć kad se vještice okupljaju na planini Brocken kako bi s vragom priređivale mračne obrede. Ljudi su, da bi otjerali zlo, palili vatre, svirali glasnu glazbu, odijevali kostime i izvodili nestašluke.
U Švedskoj se ova noć naziva Valborg i obilježava paljenjem velikih krijesova te zborskim pjesmama u čast proljeća, nakon čega mnogi odlaze na zabave i druženja. U Finskoj se istovremeno slavi Vappu, veseli karneval s piknicima, pjenušcem i balonima, posebno popularan među studentima. U Helsinkiju se tradicionalno u sklopu čuvene natkrivene tržnice postavlja svečana kapa na kip sirene.
Svi ovi običaji povezuju poganske proslave proljeća i plodnosti s kršćanskim predajama, osobito s pričom o svetici Walpurgi, redovnici poznatoj po iscjeljivanju i borbi protiv vještičarenja.
Obon, Japan
Krajem ljeta Japan osvjetljavaju lampioni i svjetla koja stoje na kućnim ulazima. To je znak da počinje Obon, budistički festival posvećen sjećanju na preminule. Vjeruje se da se duše umrlih tada vraćaju u rodni kraj, vođene svjetlom lampiona i vatri. Na kraju Obona, lampioni se puštaju na rijeke i mora (okuribi) kako bi duše mogle mirno otići natrag.
Festival se temelji na budističkoj legendi o učeniku koji je pronašao majku u Kraljevstvu gladnih duhova, osuđenu na vječnu glad. Buddha mu je savjetovao da na 15. dan sedmoga mjeseca prinese hranu redovnicima i tako joj donese mir.
Tijekom Obona ljudi odlaze u rodne krajeve, čiste i ukrašavaju grobove (ohakamairi), postavljaju oltare s cvijećem i poslasticama te plešu tradicionalni bon-odori.
Fèt Gede, Haiti
Na Haitiju se svake godine održava jedna od najživljih proslava posvećenih mrtvima, Fèt Gede. Slavi se prva dva dana u studenom u sklopu vjere Vodou, koja je duboko ukorijenjena u haitijskoj kulturi. Ljudi tada izlaze na ulice uz pjesmu, ples i zvuke bubnjeva, piju začinjeni rum i prelijevaju ga po tijelu u znak poštovanja prema duhovima.
Svrha festivala je, kao i kod drugih, odati počast preminulima. Povorke završavaju na grobljima, gdje se pale svijeće i ostavljaju hrana i piće. Mnogi se odijevaju u crno, bijelo i ljubičasto, odnosno boje duha Papa Gedea, prvog umrlog čovjeka koji danas, prema vjerovanju, vodi duše u zagrobni život. Nose cilindar, sunčane naočale i štap, simbole tog duha. Tijekom proslave, smatra se da duhovi mogu privremeno zaposjesti tijela živih.
Samhain, Ujedinjeno Kraljevstvo i Irska
Mnogi dijelovi tradicije današnje Noći vještica potječu iz drevnog keltskog festivala Samhain, koji je označavao početak mračnog dijela godine. Noć s 31. listopada na 1. studenoga za Kelte je bila noć kad je veo između svijeta živih i svijeta duhova najtanji, pa su duhovi i bogovi mogli slobodno lutati zemljom. Kako bi ih umirili, ljudi su prinosili žrtve, palili vatre i plesali u obredima života, smrti i ponovnog rođenja. Nosili su i kostime kako bi se prikrili pred zlim silama.
Dolaskom kršćanstva, mnogi su poganski običaji preoblikovani u kršćanskom duhu, ali tragovi starih vjerovanja i danas žive u Noći vještica: maskiranju, rezbarenju bundeva i darivanju slatkiša. Suvremeni pogani još uvijek obilježavaju Samhain uz gozbe, sjećanje na preminule i tradicionalne igre poput hvatanja jabuka iz vode.
A kako se Kina bori protiv striptizeta na sprovodima, pročitajte ovdje.
