Treba li promjenom načina usklađivanja mirovina smanjiti realnu razliku između malih i pristojnih mirovina? Pitanje je to koje svako-toliko izbije u javni prostor, a buja na nerazumijevanju jednostavnog postotnog računa, omjera, razmjera i smisla usklađivanja, o čemu više možete saznati na primjeru Jure i Hrvoja o kojima smo pisali na ovoj poveznici.
Umirovljenici koji su nas kontaktirali uglavnom podržavaju ideju prema kojoj bi “svatko dobio isti iznos usklađivanja”. Neki čak predlažu da se njihove male mirovine usklađuju, a da se usklađivanje većih mirovina, recimo onih od 800 i više eura, posve zaustavi “dok svi ne budu imali isto”. No javljaju nam se i umirovljenici koji imaju pristojne ili veće mirovine koji kažu da su uvrijeđeni predlaganjem uravnilovke i jasno poručuju da mirovinski sustav nije sustav socijalne skrbi.
Naša čitateljica Jasminka tako kaže da više ne može slušati novo zazivanje “usklađivanja” koje zapravo nema veze s usklađivanjem, nego s izjednačavanjem. “Opet se guraju ideje koje kažnjavaju one koji su sustav punili, a nagrađuju one koji ga nisu financirali”, piše nam u pismo iz kojeg izvire bijes.
“Zašto se u javnim raspravama uporno izbjegava reći ono osnovno: za mirovinu je važan iznos ukupnih uplata mirovinskih doprinosa. To je činjenica, koliko god je neki pokušavali zamagliti. Najviše me iritiraju oni koji kažu da su radili 40 godina, a danas imaju malu penziju. Zašto imaš malu penziju?” pita Jasminka i odmah nudi odgovor.
“Radila si za plaću, od koje si tada živjela. U mirovinsko si uplatila ništa ili malo jer si bila na minimalcu i imala velik osobni odbitak. A kad ti je iz toga ispala mala mirovina, država ti je još dala povrh toga kroz zakon o najnižoj mirovini. Nije to došlo iz zraka nego na račun mene i onih koji su više uplatili, a sad nas hoćete oguliti jer mislite da je mojih hiljadu eura penzije bogatstvo”, nastavlja.
Jasminka: Ni kad sam dobila otkaz, nisam čekala na burzi!
“I ja sam u privatizaciji ostala bez posla, ali nisam čekala godinama na burzi. Našla sam drugi posao, radila ispod razine svoje stručnosti, privremeno otvorila i vlastitu firmu, samo da si mogu uplaćivati doprinose dok stanem na noge”, objašnjava ljutita umirovljenica pa nastavlja: “U ovoj državi sve je izvrnuto. Svatko nešto očekuje, a ne želi stati pred ogledalo i upitati se ima li pravo na to. Brojke ih ne zanimaju.”
“Sada slušam prijedloge umirovljeničkih političara da se zaustavi usklađivanje meni i drugima koji smo uplaćivali pune doprinose, kako bi moja susjeda dobila više kroz nekakvo poravnavanje. Je li to normalno? Je li to logično u bilo kojem ozbiljnom sustavu? Država koja kažnjava velike i nagrađuje minimalne uplate doprinosa ne može opstati. To je put u propast i sve više ljudi to vidi”, zaključuje.
Željko: Tko su ljudi koji to predlažu?
Gotovo istovjetno razmišljanje ima i Željko koji nam se javio potaknut primjerom o Juri i Hrvoju, a kroz koji smo pokušali objasniti da jedino postotno usklađivanje mirovina čuva vrijednost svih mirovina te da bi njegovo ukidanje realno smanjivalo mirovine onih koji su radili dugo i uplaćivali puno u mirovinsko osiguranje.
“Kad će napokon, po prvi put u hrvatskoj povijesti, netko jasno reći zašto Jure ima malu mirovinu, a Hrvoje “veliku”? Jure ima upola manje staža, nije mu se dalo učiti pa je imao upola manju kvalifikaciju, imao je tri puta manju plaću i proveo je 50 posto radnog staža na lažnim bolovanjima i radeći u fušu”, iznosi mišljenje Željko.
“I sad bi ga kvazistručnjaci nagrađivali i izjednačavali s doktorima znanosti koji su radili tri posla istovremeno 40 godina bez ijednog dana bolovanja. Zar ne bi trebalo nagraditi one koji su radili i dali ogroman doprinos društvu? Oni imaju sramotne mirovine samo zato jer se Juri iz humanitarnih razloga mora nešto dati, iako to radom nije zaslužio! Pitao bih one koji to predlažu: bore li se za mirovine prema zaslugama ili zapravo samo za sebe, jer mi se čini da su i oni Jure?” zaključuje Željko.
Ivan: Odluka je na našoj djeci
Umirovljenik Ivan je pak razočaran stavom šefice Sindikata umirovljenika Hrvatske, Višnje Stanišić, koja kaže da je Sindikat odlučio boriti se protiv postotnog usklađivanja mirovina, a o čemu više možete pročitati na ovoj poveznici.
“Umirovljenici su uzdržavani članovi društva koje ih njihovi unuci i praunuci solidarno uzdržavaju, izdvajajući iz svojih dohodaka iznose koji se uplaćuju u mirovinski fond. Isti status imaju i naša djeca i mladi jer ne rade i uzdržavani su članovi društva. Da karikiram: zamislite da djeca i mladi osnuju Sindikat omladine Hrvatske i od roditelja koji ih uzdržavaju traže povećanje mjesečnog džeparca”, kaže Ivan za kojega, očito, mirovina nije plaćeno osiguranje za starost i slučaj nemogućnosti rada.
“Ako će se povećavati male mirovine, a veće će kaskati u postotcima povećanja, kompromitirat će se ideja mirovinskog sustava i dobit ćemo socijalni fond iz kojeg ćemo primati socijalnu pomoć”, navodi naš čitatelj.
“O tome mogu odlučiti naša djeca i unuci koji sada aktivno rade. Ako oni unište hrvatsko gospodarstvo, smanje broj radnih mjesta, promijene kvalifikacijsku strukturu zaposlenih ili se pojavi ogroman broj umirovljenika, tada će oni odlučiti da nam ne mogu dodijeliti pristojne mirovine nego samo socijalnu pomoć i to je to – život u propaloj državi”, zaključuje pomalo fatalistički Ivan.
A što vi mislite, kako bi se mirovine trebale usklađivati i jeste li za postupno izjednačavanje mirovina? Napišite nam zašto tako mislite.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
