Rasprava o izjednačavanju mirovina ne jenjava tjednima, a nakon izjave predsjednice Sindikata umirovljenika Hrvatske Višnje Stanišić, koja je jasno poručila da se Sindikat protivi proporcionalnom, odnosno postotnom usklađivanju mirovina.
Time je ponovno otvoreno jedno od najosjetljivijih pitanja hrvatskog mirovinskog sustava: treba li mirovine čuvati u realnoj vrijednosti ili linearnim povećanjem smanjivati razlike među njima. Pritom valja naglasiti da ono što se povećava linearno, ne može biti nazivano usklađivanjem, budući da na takav način nije moguće očuvati realne vrijednosti.
U komentarima čitatelja koji nam i dalje pristižu u sandučić jasno se vidi koliko su stavovi po tom pitanju suprotstavljeni. Umirovljenica Biba tako otvoreno zagovara izjednačavanje mirovina polazeći od socijalne nepravde koju vidi u postojećem sustavu. “Država je nekima omogućila da dobro zarađuju pa imaju zalihe, nekretnine, ušteđevine i dividende, a ovi ‘mali’ s niskim primanjima koji su kroz životni vijek crnčili za male novce nemaju ni za osnovne stvari za preživljavanje”, piše Biba odričući se odgovornosti za vlastiti karijerni put. Zaključuje da je cijeli život borba za egzistenciju, a da ona “na kraju života nema ni minimum“.
Suprotno tome, Mira se izričito protivi i izjednačavanju mirovina linearnim povišicama. Podsjeća na okolnosti iz devedesetih i smatra da se danas zanemaruje šira slika. “Mnogi su u mirovine odlazili ne zato što su morali, nego zato što su željeli, uz velike otpremnine i muljanje. Omogućeno im je i da lako dođu do nekretnina na moru”, navodi Mira.”
“Sada ih iznajmljuju i kukaju kako imaju male mirovine. Mi koji smo odradili 40 i više godina staža, a imamo mirovine od 800 do 900 eura, nemamo nikakve beneficije. Onima koji su odlazili mladi u mirovine pomaže se raznim povećanjima, bez sagledavanja realnog imovinskog stanja.” Kaže to Mira koja smatra da bi sve socijalne transfere trebalo obustaviti, oformiti imovinski registar, a tek onda dijeliti pomoći na temelju uvida u stvarno bogatstvo koje ljudi posjeduju.
Čitatelj koji se potpisuje kao Joker nema dvojbi: uravnilovka ne dolazi u obzir. “Radio sam časno i pošteno 45 godina, u turnusima, sigurno sedam godina noću, praktički bez sna”, ističe. Ideju jednakih mirovina odbacuje bez zadrške: “Da mi netko s manje staža i bez takvog rada kaže da mirovine trebaju biti svima jednake? Nema šanse!” Dodaje i da nije dobio ni stan ni veliku otpremninu, iako je bio branitelj.
Ivan pak raspravu usmjerava prema potrebi revizije mirovina, osobito invalidskih kojih je u listopadu bilo čak 226.765. “Svaka čast stvarnim invalidima, ali znam dvoje koji su kupili invalidske mirovine s 21 godinom staža. Sada rade na crno i skupljaju papire za inkluzivni dodatak”, piše nam Ivan. Smatra nepravednim da takvi korisnici, uz nova povećanja, prestižu one koji su radili 41 godinu i uredno uplaćivali u mirovinski fond, te se pita: “Koja je poruka svima nama koji smo igrali po pravilima?” A što vi mislite? Napišite nam.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
