Ima li hrvatskom mirovinskom sustavu lijeka i može li ga se dovesti u stanje pravednosti? Pitanje je to kojim se često bavimo na ovim stranicama, bilo kroz tumačenja i rasvjetljavanja malo poznatih činjenica, bilo kroz otvaranje javnih rasprava.
Među onima koji su nas kontaktirali i spomenuli ono o čemu se rijetko govori je naša čitateljica Vedrana koja kaže da već godinama gleda kako “hrvatski mirovinski sustav postaje ruglo zdravog razuma”. Riječi koje koristi su nakaradan, nepravedan i perverzan.
Dapače, Vedrana tvrdi da se nagrađuju oni koji su radili malo i koji su se znali provući kroz razne rupe u zakonu, dok oni koji rade dugo i uplaćuju značajan novac u mirovinski sustav postaju “najobičnije ovce za striženje”. Objasnila je to svojim primjerom u kojem je upravo ona, kako kaže, ovca.
“Moja kolegica i ja počele smo isti dan. Ista firma, isti ured, ista plaća, isti posao. Nakon puno godina došlo je restrukturiranje i ponuđene su poticajne otpremnine onima koji žele otići i potpisati sporazumni raskid ugovora o radu. Meni odlazak nije bila opcija i sad shvaćam da sam bila glupa. Ostala sam iz uvjerenja, iako sam preživjela jako veliki stres u tom periodu”, kaže.
“Ali moja kolegica nije ni trepnula nego je uzela otpremninu od 200.000 kuna, spakirala stvari i otišla. I još nam se smijala. Smislila je da će otvoriti obrt preko kojega će nastaviti raditi za firmu. To je i napravila. Ali to nije dugo trajalo. Suradnja joj je otkazana, a njoj nije padalo na pamet biti prava poduzetnica nego je samo zatvorila obrt. Nije ni pokušala naći novi posao nego je hvatala prve uvjete za prijevremenu penziju. Moglo joj se jer je ranije strpala 200.000 kuna u džep, a meni je plaća u međuvremenu smanjena.”
“Znala me zvati radnim danom samo da mi kaže kako ne zna hoće li na frizuru ili na kupanje na Mrežnicu. Govorila mi je da nije ni sanjala da je mirovina tako lijepa i da sam luda što radim”, prisjeća se Vedrana koja je u mirovinu otišla sedam godina nakon svoje prijateljice.
“Prebacila sam preko traženih uvjeta jer sam bila potrebna na poslu, ali tih sedam godina ona je landrala dok sam joj ja doprinosima financirala mirovinu. Ne žalim se, danas imam pristojnu mirovinu, ali moja mirovina nije puno veća od njene. A s ukidanjem penalizacije za prijevremeno umirovljenje, na kraju će ona dobiti više od mene. Čitala sam da prijevremeni u prosjeku u životu dobiju dvadeset tisuća eura više od kolega koji su ostali raditi, a još je dobila i 200.000 otpremnine. Znate li što je to? Pljuska svima nama koji smo radili i pošteno odradili svoje.”
Ono što je Vedranu kod prijateljice najviše ljutilo je kukanje da joj je mirovina premala. “Država je kriva, porezi su krivi, svijet je kriv. Samo ona nije. O otpremnini, naravno, ni riječi. Ona je od života ubrala sve: i novac, i vrijeme, i mirovinu, a ponaša se kao da je žrtva nepravednog sistema.”
“Ako ste zdravi u glavu, može li vam to biti normalno? Jer meni nije. I sve više mislim da se u ovoj zemlji stvarno ne isplate poštenje i rad”, zaključuje razočarana Vedrana koja je u mirovinu otišla bez otpremnine. Danas bi, dodaje, učinila sve drugačije.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
