James Gallagher, voditelj emisije Inside Health na BBC Radiju 4, postao je jedan od prvih ljudi koji je vlastitim očima vidio kako zagađenje zraka završava u njegovu krvotoku. Nakon kratkog izlaganja prometnim ispušnim plinovima u središtu Londona, pod mikroskopom je otkrio sitne crne čestice prilijepljene uz crvene krvne stanice.
“Osjećao sam se kao da sam kontaminiran”, opisao je trenutak dok je promatrao vlastitu krv.
U eksperimentu je dobrovoljno stajao deset minuta uz prometnu cestu s četiri trake; dovoljno da u ustima osjeti prašinu i težinu zraka. Većina zagađenja dolazila je iz prometa, ne samo iz ispušnih cijevi nego i od trošenja guma i kočnica.
Profesor Jonathan Grigg sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu, koji je vodio istraživanje, kaže da mnogi pogrešno vjeruju kako nos i pluća filtriraju sve štetne čestice. No najfinije među njima mogu prijeći iz pluća u krvotok i potom putovati tijelom.
80.000.000 zagađenih eritrocita
Nakon izlaganja, Gallagheru je uzet uzorak krvi iz prsta. Pod mikroskopom su se jasno vidjele crvene krvne stanice, ali i sitne crne točkice – čestice ugljika i kemikalija nastale nepotpunim izgaranjem goriva. Riječ je o tzv. PM2.5 česticama, manjima od 2,5 mikrometra.
Znanstvenica dr. Norrice Liu analizirala je uzorke više od desetak dobrovoljaca. U prosjeku je jedna od dvije do tri tisuće krvnih stanica nosila česticu zagađenja. Kada se taj omjer primijeni na oko pet litara krvi u tijelu odrasle osobe, procjena je da bi čak 80 milijuna crvenih krvnih stanica moglo prenositi zagađenje.
Dobra je vijest da se razina čestica u krvi smanjuje nakon otprilike dva sata udisanja čistijeg zraka. Ipak, znanstvenike najviše brine gdje te čestice završavaju. Pretpostavlja se da dio filtriraju bubrezi, ali i da se neke zadržavaju u organima prolazeći kroz stijenke krvnih žila.
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da 99 posto svjetske populacije udiše zagađen zrak, što se povezuje sa sedam milijuna smrti godišnje. U Ujedinjenom Kraljevstvu loša kvaliteta zraka dovodi se u vezu s oko 30.000 smrti godišnje te s nizom zdravstvenih problema; od astme i demencije do oštećenja fetusa.
Ugroženi su i nerođeni
Čađa je već pronađen u ljudskim posteljicama, što upućuje na to da čestice mogu doprijeti i do nerođene djece. “Nema razloga misliti da biraju jedan organ, velika je vjerojatnost da su posvuda“, kaže Liu.
Zagađenje zraka potiče upalne procese u tijelu, a oni povećavaju rizik od srčanog i moždanog udara. Upala u plućima može aktivirati i uspavane kancerogene stanice, a procjenjuje se da je otprilike jedan od deset slučajeva raka pluća povezan upravo s onečišćenjem.
Stručnjaci upozoravaju i na posebno osjetljiva razdoblja razvoja. Izloženost u trudnoći povezuje se s manjim plućima i srcem te mogućim poteškoćama u razvoju mozga, dok u starijoj dobi zagađenje može ubrzati procese povezane s demencijom.
Iako je današnje onečišćenje uglavnom nevidljivo, Sir Stephen Holgate, koji je potpisao izvješće Kraljevskog liječničkog koledža, kaže da su dokazi o štetnosti nepobitni. Područja koja su smanjila razinu zagađenja već bilježe zdravstvene koristi.
Što možemo učiniti?
Preporučuje se hodati mirnijim ulicama i držati se podalje od samog ruba ceste, osobito s dječjim kolicima koja su u razini ispušnih cijevi. Istraživanje je pokazalo i da dobro prianjajuća FFP2 maska može smanjiti količinu čestica u krvi, iako stručnjaci ne smatraju da bi je svi trebali nositi. Ipak, mogla bi koristiti osobama s kroničnim bolestima ili onima koji se oporavljaju od srčanog udara.
Unatoč individualnim mjerama, znanstvenici naglašavaju da je ključ rješenja u javnim politikama i smanjenju emisija. “Što bolje razumijemo kako zagađenje uzrokuje bolesti, to ćemo snažnije moći vršiti pritisak na donositelje odluka da smanje izloženost jer to je u konačnici pravi odgovor”, zaključuje Grigg.
