Mirovine u državama nastalim raspadom Jugoslavije danas pokrivaju vrlo različit udio osnovnih troškova života, ali zajednička im je jedna stvar: nisu dovoljne za život. Prema analizi napravljenoj na podacima iz listopada 2025. godine, Slovenci državnom mirovinom mogu pokriti 95 posto troškova života, ne računajući stanarinu. Oni su, očekivano, prvi na ovoj ljestvici.
Na drugom mjestu je Crna Gora koja je prije dvije godine drastično povećala mirovine svojevrsnom uravnilovkom, a o kojoj više možete čitati na ovoj poveznici. Prema podacima Moorepaya, crnogorska mirovina pokriva 89 posto životnih troškova, dok je Hrvatska na trećem mjestu sa 82 posto.
Za ove prve tri zemlje, bitno zaostaju Srbija (68), Sjeverna Makedonija (61), dok su Bosna i Hercegovina te Kosovo na samom dnu – 53 i 28 posto!
Ono što se iz ovakvih istraživanja može zaključiti je da niti najuspješnija država nastala raspadom Jugoslavije nije u mogućnosti osigurati dostojanstvenu starost svojim građanima. Još više upada u oči da to ne uspijeva ni Hrvatskoj; unatoč uspješnom turizmu i golemim injekcijama novca koje Europska unija, kroz kohezijske programe, uštrcava u hrvatsko gospodarstvo i poljoprivredu.
Srbija, BiH i Kosovo su pak u zoni dramatičnog pa ne čudi podatak da u, recimo, Srbiji vlast već godinama umirovljenicima dijeli godišnju pomoć za preživljavanje po uzoru na nekadašnje Trumanove pakete, ali bitno siromašnije. U njima se ovih dana nalazi samo brašno, šećer, ulje, riža, tjestenina, konzervirana hrana te deterdžent, sapun i pasta za zube; uz pokoju drugu sitnicu. O tomu više možete pronaći na ovoj poveznici.
Tako je bilo i u Jugoslaviji
Ovakav raspored nije slučajan, nego u velikoj mjeri slijedi povijesne razlike u razvijenosti unutar bivše Jugoslavije. Krajem 1980-ih BDP po stanovniku republika bio je izrazito neujednačen. Ako se jugoslavenski prosjek postavi na indeks 100, Slovenija je bila oko 195, Hrvatska oko 130, Srbija (bez Kosova) između 95 i 100, Crna Gora od 75 do 80, Bosna i Hercegovina oko 65, a Makedonija oko 60. Kosovo je i tada bilo na dnu sa svega 25 do 30 posto prosjeka. Takve razlike proizlazile su iz različite razine industrijalizacije, produktivnosti, obrazovanja i prirodnih resursa.
Hoće li Hrvatska iduće godine zauzeti drugo mjesto ovog poretka, ovisit će i o ponovnom uvođenju instituta najniže mirovine kojim bi se odredio socijalni minimum umirovljenika ispod kojega nitko ne bi mogao potonuti. Hoće li se to učiniti crnogorskim modelom o kojem se ovih dana razgovara, ostaje nam za vidjeti. O njemu više možete naučiti na ovoj poveznici.
