Naselja za osobe starije od 55 godina sve su popularnija u razvijenim društvima. Predstavljaju zanimljiv spoj privatnog stanovanja i društvenog života gdje stanari žive u vlastitim domovima, a naselje nudi zajedničke aktivnosti, društvene programe i sadržaje koji potiču druženje i osjećaj pripadnosti.
U Europi je najčešći tzv. cohousing koncept, dok se u Australiji takva naselja za starije od 55 nazivaju lifestyle naseljima i ponešto se razlikuju.
Za razliku od europskog koncepta, stanari australskih naselja nisu obavezni sudjelovati u održavanju zajedničkih prostora niti u formalnoj međusobnoj podršci jer je sve organizirano kroz menadžment naselja. Australski lifestyle village je, u tom smislu, više komercijalni i planirani model koji omogućuje zajedništvo bez formalnih obaveza, dok u europskom cohousingu stanari aktivno upravljaju zajedničkim prostorima i dijele odgovornost za zajednicu.
Kako izgleda život u jednom od australskih naselja za starije od 55 godina, osobito ako ste novi stanar, za StartsAt60 opisala je kolumnistica Bess Strachan.
Kako se družiti (i preživjeti) kad ste nova cura u naselju
“U naselje namijenjeno osobama starijima od 55 godina preselila sam prije manje od godinu dana. Sa sobom sam donijela tri kofera, jedan razvod i mješavinu nade i blage panike. Na papiru je sve zvučalo savršeno: zajednica, sigurnost, novi početak. U stvarnosti, ovdje se kao nova stanarka osjećam kao da ponovno krećem u srednju školu, osim što se tu nose bolje frizure, ekipa ima više zamijenjenih zglobova i jače mišljenje o rasporedu odvoza smeća”, ispričala je na humorističan način.
Mikrokozmos života
Naselje za starije, shvatila je vrlo brzo, zapravo je mali presjek svijeta. “Postoje ljudi koje zavolite u nekoliko minuta, oni zbog kojih ćete, čim ih ugledate, prijeći na drugu stranu ceste (ili barem travnjaka) i oni koji su sasvim ugodni, ali jednostavno nisu za bliskije druženje. A svi žive alarmantno blizu. Kako, dakle, preživjeti ili još bolje procvjetati, kao nova stanarka? Osobito ako ste se nedavno razveli, pomalo ste tjeskobni i odlučni započeti iznova, ali bez da postanete samotnjak ili glavna tema u seoskim tračevima? Ima načina”, opisuje autorica.
Prvo: izlazite, čak i kad ne želite
“Ne morate postati organizator društvenih zbivanja, ali morate biti vidljivi. Otiđite na jutarnju kavu, prijavite se na kviz večer, prošetajte pokraj bazena umjesto da ga zaobilazite automobilom. Uvijek možete otići ranije što je veliki, nepisani privilegij naše dobi. U početku češće recite da nego ne, jer važno je uhvatiti zamah. Ne obavezujete se na doživotna prijateljstva, najprije upoznajte teren i ljude oko sebe”, savjetuje žena koja je i sama nedavno zakoračila u novi život.
Počnite malim koracima, jedan na jedan
“Veća društva u početku mogu djelovati zastrašujuće, osobito kada se čini da svi već jedni drugima znaju medicinsku povijest i imena unuka. Zato je lakše krenuti polako, u razgovoru jedan na jedan. Pohvalite nečiji vrt, pitajte koliko dugo živi u naselju ili jednostavno prokomentirajte vrijeme – to je uvijek sigurna i dobrodošla tema. Takvi mali, nenametljivi početci često završe kavom, a kava vodi do povezivanja ili barem do srdačnog pozdrava kad se sljedeći put sretnete na stazi”, glase korisni naputci.
Više slušajte, manje govorite
“Bit će priča – mnogo priča, pa i onih koje ćete čuti više puta. Slušajte strpljivo i s poštovanjem, jer u tim prvim tjednima zapravo upijate kulturu zajednice: tko je srdačan, tko je u zavadi i pokraj koga nije mudro sjesti kad su u pitanju natjecateljske igre. Ne morate odmah iznijeti cijelu svoju životnu priču. Zadržite nešto za sebe, doza suzdržanosti i dalje ima svoju vrijednost.”
Izbjegavajte trokute tračeva
“Svako selo ima tračere, stoga koračajte pažljivo. Tračevi putuju brže od romobila nizbrdo, a jednom kad se uvučete, teško je izvući se graciozno. Ako netko počne loše pričati o drugom stanovniku, neutralan odgovor čini čuda: ‘O, stvarno? Još ga nisam upoznala.’ Kasnije ćete si biti zahvalni”, objašnjava Bess.
Budite prijateljski nastrojeni, ali postavite granice
“Imate pravo postaviti granice. Ne morate se pridružiti svakom odboru, ugostiti svakog posjetitelja ili rješavati svaku manju krizu samo da biste bili viđeni. Biti od pomoći je divno, ali postati nezamjenjiv može postati naporno”, ukazuje.
Prihvatite da vas neće svi voljeti, i to je u redu
“Ovo je posebno važno kad započinjete ispočetka i žudite za pripadnošću. Neki ljudi jednostavno neće prihvatiti vašu prisutnost. To ne znači da ste zakazali, to znači da ste samo čovjek. Niste ovdje da biste tražili odobrenje. Ovdje ste da izgradite život u kojem se osjećate sigurni, povezani s kim želite i istinski svoji.”
Dajte si vremena
“Prijateljstva u ovakvim naseljima često rastu polako, poput dobrih trajnica. Poznavanje donosi udobnost, a udobnost rađa povjerenje. Lica koja vam danas izgledaju zastrašujuće, već za šest mjeseci mogu vas umirivati – ili barem postati podnošljiva. Što je, iskreno, također pobjeda”, ističe autorica.
Najvažnije: budite ljubazni prema sebi
“Selidba je stresna, razvod donosi tugu, a novi početak traži hrabrost. Dopušteni su vam mirniji dani, suze i povlačenje kako biste prikupili snagu. Ali jednako su vam dopušteni radost, smijeh i stvaranje nove verzije sebe. Niste se preselili da nestanete, već da započnete ispočetka, ranjivi, ali spremni za ono što dolazi. Ako ništa drugo ne pomaže, zapamtitedau svakom naselju netko leži budan noćuibrineje li možda rekao nešto krivo. Niste sami. A najljubazniji budite prema sebi”, zaključuje stanovnica naselja za starije od 55 godina.
