Radnik na minimalcu uplati za 12 godina mirovine, ostatak pokriva sustav

Znate li koliko se za mirovinu izdvaja iz minimalne, a koliko iz prosječne plaće? Ovo smo pitanje nekoliko puta postavljali na našim društvenim mrežama, a odgovori su pokazali da prosječan umirovljenik ne zna ni koliko je uložio u mirovinski sustav ni koliko iz njega dobije.

Naime, minimalna bruto plaća u Hrvatskoj u 2026. godini iznosi 1.050 eura. Prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama za travanj iznosila je 2.180 eura. Iz bruto plaće radnika osiguranog u oba obvezna mirovinska stupa u pravilu se izdvaja ukupno 20 posto: 15 posto za prvi stup međugeneracijske solidarnosti i pet posto za osobnu kapitaliziranu štednju u drugom stupu.

Kod minimalne plaće račun ipak nije tako jednostavan. Radnici čija bruto plaća ne prelazi 1.300 eura imaju pravo na umanjenje osnovice za obračun doprinosa za prvi stup. Kod bruto plaće od 1.050 eura osnovica se umanjuje za 125 eura pa se doprinos za prvi stup obračunava na 925 eura. Doprinos za drugi stup i dalje se obračunava na puni bruto iznos.

Koliko tko plaća za mirovinsko osiguranje?

Iz minimalne bruto plaće tako se mjesečno izdvaja 138,75 eura za prvi stup i 52,50 eura za drugi stup. Ukupno je to 191,25 eura mjesečno, odnosno 2.295 eura godišnje. Iz prosječne bruto plaće od 2.180 eura izdvaja se 327 eura za prvi i 109 eura za drugi stup. Ukupna mjesečna uplata iznosi 436 eura, odnosno 5.232 eura godišnje.

Radnik s prosječnom plaćom zato mjesečno u mirovinski sustav uplaćuje 244,75 eura više od radnika na minimalnoj plaći. Na godišnjoj razini to je razlika od čak 2.937 eura. Njegova je uplata oko 2,28 puta viša, što se, zbog zaštitnog instituta najniže mirovine, neće vidjeti na kasnijim mirovinama.

Minimalna plaća često vodi prema najnižoj mirovini

Radnik koji je cijeli radni vijek primao minimalnu plaću ili plaću blizu minimalne najčešće će prema svojim plaćama i uplaćenim doprinosima ostvariti mirovinu nižu od zakonom zajamčene najniže mirovine. U tom slučaju HZMO mu po službenoj dužnosti određuje najnižu mirovinu.

Kako smo nedavno detaljno objasnili, najniža mirovina nije isto što i najmanja mirovina koja se nekome stvarno isplaćuje. Kod najniže mirovine nema prihodovnog ni imovinskog cenzusa. Ne provjerava se ima li korisnik stanove, štednju, druge prihode ili imovinu. Ako je mirovina izračunana prema plaćama i stažu niža od zakonskog minimuma, podiže se na iznos najniže mirovine na teret mirovinskog sustava. Više pročitajte na ovoj poveznici.

Kolika je najniža mirovina za 35 godina staža?

Najniža mirovina za svaku godinu staža određuje se u visini 106 posto aktualne vrijednosti mirovine. Od 1. siječnja 2026. ona iznosi 15,73 eura za jednu godinu mirovinskog staža.

Osoba koja je skupila 35 godina staža i otišla u redovnu starosnu mirovinu prema navedenoj vrijednosti ostvarila bi najnižu mirovinu od 550,55 eura mjesečno. Uz to treba znati da je prosječan mirovinski staž za ukupan broj korisnika mirovina ZOMO znatno niži: samo 32 godine.

Koliko je tijekom 35 godina uplatio?

Za ilustraciju efikasnosti uplata u mirovinski sustav možemo izvesti ograničenu simulaciju koja će sadašnji trenutak rastegnuti na 35 godina. Ako pretpostavimo da je radnik svih 35 godina primao današnju minimalnu bruto plaću od 1.050 eura te da su cijelo vrijeme vrijedila današnja pravila, mjesečno bi za mirovinsko osiguranje izdvajao 191,25 eura.

Za godinu dana uplatio bi 2.295 eura, a za 35 godina 80.325 eura. Takvom je radniku povoljnija jednostupna mirovina koja će mu se obračunati kao da je svih 20 posto uplaćivao u prvi stup, a ne 15 u prvi i pet u drugi.

Uplate bi pokrile nešto više od 12 godina najniže mirovine

Kada se ukupno uplaćenih 80.325 eura podijeli s najnižom mjesečnom mirovinom od 550,55 eura, dobiva se oko 146 mjesečnih mirovina. To odgovara razdoblju od približno 12 godina i dva mjeseca. Nakon toga bi ukupno isplaćeni iznos mirovine premašio nominalni zbroj doprinosa koje je radnik uplatio tijekom 35 godina rada.

Uz to, suprotno uvriježenom mišljenju o iznimno kratkim mirovinama, prosječan ZOMO umirovljenik u prosincu je iza sebe imao već 22 godine i 10 mjeseci uživanja mirovine. Više o mitu o kratkim mirovinama pročitajte na ovoj poveznici.

Prvostupna mirovina nije osobna štednja

Mnogi umirovljenici, kada stave sve ove stavke na papir, i dalje tvrde da su zakinuti pa se pozivaju na kamate na štednju koje bi im, navodno, dale dvostruko veću “mirovinu” na svotu koju su uplatili kroz doprinos. No prvi stup nije banka ni tržište kapitala. Mirovina iz prvog stupa nije osobna štednja niti račun na kojem se čuvaju uplaćeni doprinosi.

Riječ je o sustavu solidarnosti generacija čija održivost ovisi o broju zaposlenih, visini njihovih plaća i doprinosa, broju umirovljenika i duljini primanja mirovine. Današnji umirovljenici solidarno su uplaćivali mirovine svojim roditeljima, a danas njihove mirovine solidarno financiraju doprinosima njihova djeca i unuci.

Da budemo još “provokativniji”: kada bi Hrvatska imala pet zaposlenih na jednog umirovljenika i kada bi sustav zbog toga mogao isplaćivati deset puta veće mirovine od nominalno uplaćenih doprinosa, malo bi tko zahtijevao da mu se isplati samo ono što je uplatio, uvećano za kamatu. To, dakako, ne znači da sve mirovine određene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ne bi trebale biti veće.

Učinkovitost prvostupnog osiguranja ovisi o tržištu rada, gospodarskim prilikama i demografiji. Za takvo stanje, budimo iskreni, odgovornost snose i današnji umirovljenici kroz političke i građanske odluke koje su donijeli ili su ih propustili donijeti.

Jer današnji umirovljenici nisu samo uplaćivali doprinose nego su stvarali i naraštaje radnika koji danas financiraju njihove mirovine te okruženje u kojem živimo. Broj djece koju su rodili i odgojili, njihovo zapošljavanje te ostanak ili odlazak iz Hrvatske također su dio jednadžbe na kojoj počiva prvi mirovinski stup.

Je li vrijeme za neke nove mirovinske modele?