“Ponekad ne shvatiš da ti je neka navika čudna dok je usput nekome ne spomeneš, a ljudi te pogledaju kao da ti je izrasla druga glava. Prošle godine spomenula sam prijateljici da si zapisujem sve što kupim. Te popise vodim u aplikaciji za bilješke na mobitelu. Ne zapisujem kao većina ljudi ono što želim kupiti (iako imam i takav popis) već umjesto toga detaljno zabilježim apsolutno sve što sam kupila”, priznaje novinarka i spisateljica Moya Crockett za The Guardian.
“Jedan popis odnosi se na namirnice i podijeljen je u kategorije: mliječni proizvodi, svježe povrće i konzerve. Tako u svakom trenutku znam što imam u hladnjaku i smočnici. Drugi popis obuhvaća gotovo sve ostalo. Postoje odjeljci za knjige, šminku, odjeću, razne praktične sitnice kao što su baterije, filteri za usisavač, novi lokot za bicikl i još mnogo toga. Prolazne kupnje koje nisu česte, kao što su kave za van, časopisi i karte za javni prijevoz, ne stavljam na popis. No gotovo sve ostalo zapišem.”
Prijatelji, dodaje, misle da je uvrnuta i ne razumiju poantu. “Čemu to? Ukratko, ti popisi mi pružaju osjećaj kontrole nad vlastitom potrošnjom. Počela sam ih pisati još prije pandemije bolesti COVID-19, kad sam osjećala da gubim uvid u to kamo točno odlazi moj novac. Inače sam prilično neorganizirana i rastresena osoba, sklona impulzivnim kupnjama i često ne znam, primjerice, jesam li ovaj tjedan već kupila zobeno mlijeko”, priznala je.
Ne zapisuje cijene
“Ne sjećam se odakle mi ta ideja. Vjerojatno je vođenje potrošnje standardan savjet za budžetiranje, ali ja ne zapisujem cijene (moja aplikacija za internet bankarstvo već pokazuje koliko mjesečno trošim po kategorijama). Moji popisi služe da me podsjete što sam kupila, a ne koliko sam potrošila.”
“Brzo sam shvatila da mi taj trik pomaže izbjeći nepotrebne kupnje. Primjerice, ako mi popis za namirnice pokaže da imam gomilu povrća u hladnjaku, ali nijedne žitarice, jasno mi je što trebam staviti na popis za tjednu kupnju”, objašnjava Moya kojoj se sada na računu skupila lijepa svota na ime ušteđevine.
“Drugi popis mi pomaže da odolim površnom trošenju. Šoping mi je bio oblik razonode i mislim da ću zauvijek imati poriv da trošim na stvari koje mi ne trebaju i koje si zapravo ne mogu priuštiti kao prečac do osjećaja uzbuđenja, samopouzdanja ili zadovoljstva. Kad me privuče bluza inspirirana sedamdesetima, pogledam popis i vidim da sam već dodala dvije slične u ionako pretrpani ormar. Taj podsjetnik često je dovoljan da odustanem od internet trgovine i pronađem drugu zanimaciju”, kaže Moya.
Ponosna na ušteđevinu
“Popisi mi nisu oduzeli svu radost kupovanja. Još uvijek me razveseli kakva neplanirana sitnica s odjela delikatesa ili ponuda tjedna u Lidlu. Bez obzira na to što piše na popisu, nikad neću imati osjećaj da imam dovoljno vintage jakni. No, u svijetu u kojem ciljane reklame i beskontaktno plaćanje omogućuju da novac trošimo bez razmišljanja, drago mi je da sam pronašla način da u svoje kupnje unesem barem malo promišljenosti”, zaključuje ponosno.
Što mislite o ovakvom pristupu vođenju troškova? Kako se vi suzdržavati pri kupnji?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
