Smrdljivi martin ili smrdibuba sve je češći problem u povrtnjacima, osobito kod uzgoja rajčica. Riječ je o stjenicama koje se hrane biljnim sokovima, a zapravo u Hrvatskoj najčešće susrećemo dvije vrste koje mnogi miješaju; smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa) i smrdljiva greta (Dolycoris baccarum). I greta i martin su po svojim životnim ciklusima vrlo slični, no međusobno se ne miješaju.
Odrasli insekti prepoznatljivi su po štitastom obliku tijela duljine od 13 do 16 milimetara, najčešće smeđe ili zelene boje, s karakterističnim obrnutim trokutom na leđima. Jaja polažu u skupinama na donjoj strani listova, a iz njih se razvijaju nimfe koje podsjećaju na odrasle, ali su manje i jarko obojene u crno, crveno, bijelo i zeleno.
Ciklus razvoja i oštećenja
Smrdljivi martini (i grete) prezimljuju kao odrasli kukci skrivajući se ispod lišća i biljnog otpada. Aktiviraju se u proljeće i hrane se brojnim vrstama voća i povrća. Nimfe se nakon izlijeganja drže zajedno, ali se razilaze kako rastu. Često se javljaju uz rubove vrtova i polja, osobito uz područja obrasla korovom. Kada su uznemireni, ispuštaju neugodan miris.
Štetu uzrokuju tako što svojom usisnom rilicom probadaju plodove i isisavaju sokove, ostavljajući blijeda područja ispod površine ploda. Kako plod dozrijeva, ta mjesta postaju žućkasta i tvrda, što narušava izgled i okus. Na zelenim plodovima mogu se vidjeti tamne točkice okružene svjetlijim rubom, koje ostaju i kada plod sazri. Iako takvi plodovi nisu opasni za konzumaciju, često su neprivlačni za tržište svježe hrane zbog smanjene kvalitete.
Suzbijanje je zahtjevan zadatak
Suzbijanje smrdljivih martina predstavlja izazov jer se lako sele izvan i unutar vrtova te često izmaknu kontroli prije nego što postanu vidljive štete. Stoga se preporučuje s mjerama započeti već kada plod rajčice dosegne promjer od 2,5 centimetra.
Ekološke mjere uključuju redovito praćenje stanja u vrtu, otresanje grana iznad posude kako bi se odstranili i prebrojali kukci, te ručno uklanjanje jaja, nimfi i odraslih jedinki. U manjim vrtovima kukci se mogu zgnječiti ili potopiti u sapunici. Također, treba ukloniti korove i nisko raslinje uz rubove vrtova, osobito u proljeće i kasno ljeto.
Nimfa “smrdljivog martina” se hrani na zelenom plodu rajčice (scr: Youtube)
Kemijske mjere ponekad mogu biti nužne jer i mali broj kukaca može nanijeti značajnu štetu. Prskanje je preporučljivo kada se u prosjeku pronađe jedan smrdljivi martin na tri biljke. Rajčice za prodaju u svježem obliku zahtijevaju raniju i precizniju intervenciju. Kod rajčica za preradu oštećenja se mogu tolerirati u razumnoj mjeri.
Prirodni neprijatelji smrdljivih martina uključuju ptice, pauke, grabežljive stjenice i parazitske ose, koji mogu pomoći u održavanju njihove populacije pod kontrolom, ali često nisu dovoljni za potpuno suzbijanje. Zbog otpornosti i mobilnosti smrdljivih martina, pravodobno prepoznavanje i kombinacija više metoda ključni su za zaštitu usjeva. Više o ekološkoj i manje ekološkoj borbi protiv smrdljivih martina i o tome mogu li ozlijediti ljude potražite na ovoj poveznici.
Naša rubrika Vrt ima svoju Facebook grupu. Pridružite se ljubiteljima vrtlarstva, pohvalite se uspjesima, pitajte stručnjake, razmijenite savjete i inspirirajte se.
Kliknite ovdje i postanite dio naše zajednice.
