Rasprava o navodnoj pravednosti izjednačavanja mirovina podijelila je umirovljenike u dva tabora. Pojedini zagovornici tvrde da bi sve mirovine trebale biti jednake ili da bi se ukidanjem postotnog usklađivanja velike i male mirovine trebale približiti u stvarnoj vrijednosti. S druge strane, oni s pristojnijim mirovinama misle da bi te razlike trebale biti i veće, s obzirom da njima, zbog cenzusa, nisu dostupni razni socijalni transferi.
Za našu čitateljicu Mariju, s gotovo 45 godina staža, takvi prijedlozi predstavljaju uvredu zdravom razumu. “Na mirovinu treba misliti puno prije umirovljenja. Jedino što tu nije pošteno su neke povlaštene mirovine, ali njih nema mnogo. Smeta me sadašnji odnos plaća koji će dovesti do iste nepravde kada ova generacija ode u mirovinu”, kaže i dodaje da se i dalje tolerira isplaćivanje dijela plaće na ruke.
“Takvi radnici trebali bi se izboriti da se sve isplaćuje s doprinosima. Vlada to mora zabraniti i kontrolirati. Ali neki ljudi razmišljaju po onoj staroj: ako je meni crknula krava, neka crkne i susjedu. E pa gospođo Štefica – ne može”, poručila je našoj čitateljici Štefici o kojoj možete više doznati na ovoj poveznici.
Još je oštrija Milica, koja se, još uvijek na radnom mjestu, približava 50. godini staža. “Poznajem dosta osoba koje su nakon kratkog staža prihvatile mirovine dok su još bile mlade i sposobne za rad. Svi su takvi radili na crno jer im je bilo isplativije. Ja sam cijeli radni vijek plaćala doprinose i sad bih se trebala izjednačiti s onima koji nemaju ni trećinu moga staža? Isplati li se uopće raditi u ovoj državi?” pita ogorčeno.
Nisu svi dobili otpremninu ni vrijednu nekretninu
Na istom tragu je i Dinja, umirovljenica s višom stručnom spremom, 41 godinom staža i mirovinom od 770 eura. Odbacuje ideju uravnilovke jer se, kaže, već zna u kojim je sustavima takav model vladao.
“Mi koji smo odradili pošteno cijeli radni vijek trebamo dobiti bar to svoje nazad. Mnogi koji su se devedesetih umirovili uz dokup staža prošli su bolje od nas koji smo odradili puni staž i nismo bili te sreće da dobijemo stan koji se tada dijelio. Zašto bih ja dobila mirovinu kao netko tko danas u Splitu ima nekretninu od 300 tisuća eura, bagatelno otkupljenu? Braniteljske mirovine trebaju se isplaćivati iz proračuna, a ne iz mirovinskog fonda pa će biti novca za sve.”
Ines iz turističkog grada, također s punim stažem, smatra da je postotno usklađivanje jedini pravedan model. Podsjeća na svoje dvije dugogodišnje prijateljice: jedna je otišla u mirovinu s otpremninom od 250.000 kuna jer joj se više nije dalo raditi, druga je cijeli život minimizirala doprinose i radila na crno uz objašnjenje da državi “ne želi dati ništa”.
“Govore da im je mirovina mala i da im je za to kriva lopovska država. A ja, koja sam radila 45 godina i otišla bez otpremnine, sada bih se trebala izjednačiti s njima? Ne. Ja sam zaslužila svoju mirovinu. Ovi koji zagovaraju uravnilovku samo skupljaju političke poene. Nije ih briga za umirovljenike”, zaključuje Ines.
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
