U vijestima oko povratka minimalne mirovine često se proteklih dana kao referenca spominjao crnogorski model prema kojem nitko s najmanje 15 godina staža ne može imati manje od 450 eura mirovine. Više o tomu pročitajte na ovoj poveznici.
U hrvatskom mirovinskom sustavu apsolutna donja granica ukinuta je 1999. godine, a najniža mirovina ovisi o godinama staža i aktualnoj vrijednosti mirovine (AVM) koji se dva puta godišnje usklađuje. Iako se mnogima ovakva računica čini poštenom, tako ostvarena najniža mirovina mnogima ne pokriva ni troškove hrane i lijekova.
Ipak, brojni su se umirovljenici nakon što je predsjednik koalicijskog HSU-a, Veselko Gabričević, najavio povratak minimalne mirovine, pobojali da će novim modelom biti obezvrijeđen njihov dugi staž. Siromaštvo se treba rješavati socijalnim, a ne mirovinskim sustavama i uravnilovkama, argumentirali su svoj stav.
Ali postoje i oni koji snažno zagovaraju upravo crnogorski model. “Ja sam za to da se i ljudima sa 15 godina dade veća mirovina. Treba živjeti danas sa 300 eura. A i tko zna gdje su ti ljudi morali sve raditi bez prijave jer su bili prisiljeni”, kaže nam čitatelj Žec. Uz to izravno proziva i društveni kontekst u kojem su, kako tvrdi, mnogi do stabilnih karijera dolazili nepotistički, dok se one s kraćim stažem danas olako omalovažava.
“Morala sam”
Još konkretnije iskustvo donosi umirovljenica Pupa koja danas prima 307 eura mirovine s 20 godina staža. Njezin radni vijek obilježen je, kako tvrdi, neprijavljenim radom i sustavnim kršenjem radnih prava. “Osam godina sam radila na crno jer me poslodavci nisu htjeli prijaviti. Nisam imala izbora. Živjela sam na otoku s nezaposlenim mužem i dvojicom sinova, a trebalo je preživjeti”, navodi.
Dodaje da je kasnije, i kada je bila formalno zaposlena, radila na minimalcu uz isplatu dijela plaće “na ruke”, bez evidencije prekovremenih sati i bez osnovnih dokumenata poput platnih lista. “Radili smo sve praznike, gotovo deset godina nismo dobivali platnu listu. Plaća je kasnila pa smo uzimali robu u dućanu na dug, a onda bi nam to odbili od plaće”, opisuje. Uz redovan posao, obavljala je i administrativne zadatke bez dodatne naknade.
Takva radna povijest, upozorava, izravno se prelila u starost. “Nisam ja kriva što su nas poslodavci doveli do ovoga. Morali smo preživjeti, a danas nam je starost zbog toga gora”, kaže. Kako bi popravila primanja, otišla je u prijevremenu mirovinu i nastavila raditi neprijavljeno: ujutro u kafiću, poslijepodne u kuhinji restorana.
Jesu li imali izbora?
Crnogorski model, koji umirovljenici sve češće zazivaju, uveden je 2024. godine i postavio je minimalnu mirovinu na 450 eura za sve s najmanje 15 godina staža u Crnoj Gori. Time je praktički uvedeno mirovinsko dno ispod koje mirovine ne mogu padati, bez obzira na doprinose. Takav pristup značajno je podigao najniže mirovine, ali i otvorio pitanje pravednosti prema onima s dugim stažem i višim uplatama.
Protivnici takvog modela upozoravaju na fiskalne troškove i na rizik uravnilovke koja smanjuje razlike između onih koji su u sustav uplaćivali desetljećima i onih s kraćim stažem. No iskustva koja dolaze od hrvatskih samih umirovljenika pokazuju da dio problema leži, kako tvrde, izvan njihovog izbora. A što vi mislite?
Zanima nas vaša priča
Želite li i vi, posve anonimno, podijeliti svoje iskustvo i viđenje ove teme s nama i našim čitateljima, možete to učiniti putem web obrasca Povjerljivo. Napišite svoju priču!
